Jos jedan Zlatko

Zlatko Kusmic

U Norveskoj smo se sreli sa jos jednim Zlatkom. Nismo ga vidjeli dugo, jos od 2003. kada smo prvi put posjetili prijatelje iz starog kraja s kojima smo dijelili istu sudbinu i u Banjaluci i u Zagrebu gdje smo na kratko bili izbjeglice.

Zlaja je vec veliki momak, bolje reci mladi covjek koji od ovog zadnjeg rata zivi i radi u Norveskoj. Zavrsio je visoke skole kao vecina nase mladosti, i osamostalio se. Kada smo stigli u posjetu njegovim roditeljima, Emini i Ekremu Zisko, Zlaja je dosao da nas pozdravi. Iznenadili smo se kada smo ga vidjeli. Susreti su rijetki, nasa mladost raste pa je jedva prepoznajemo.

Zlaja, pored posla, nalazi vremena i za muziku. Ovaj put nismo imali priliku da ga cujemo kako svira ali ce, valjda, za to biti prilike. A dotle ce nam ostati u sjecanju ovakav, visok, zgodan i nasmijan, prava slika i prilika nase mladosti ma gdje se nalazila.