SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, December 11, 2015

Pero iz Dubrovnika

Pero ispred kuce Kovacevica
Jucer, u cetvrtak, stize mi jedan email koji proslijedjujem. Dirljiva je to zivotna prica koju svi mi koji smo prozivjeli devedesete najbolje razumijemo. Siguran sam da cemo moci pomoci Peri da ostvari svoju zelju. 

Postovani gospodine Milane,

Ja se zovem Pero Radibratovic i zivim u Dubrovniku. Rodom sam iz Stona gdje su Reuf i Tahira Kovacevic ljetovali godinama.

Sluzio sam JNA u Banjaluci (kasarna Kozara) davnih i teskih 1990_te na 1991. S Kovacevicima me upoznala susjeda kod koje su oni ljetovali u Malom Stonu (u njenoj obiteljskoj kuci).
Gospoda Tahira je gotovo svaki vikend dolazila u posjetu dok sam sluzio JNA i vodila me kod njih na ruckove i vecere.

Banja Luku sam napustio 13.09.1991., redovno iako je bilo jako upitno da li ce me pustiti. Sjecam se da smo se s Kovacevicima (ja i moja majka koja je bila zadnjih par dana u Banja Luci) oprostili i izljubili tog davnog dana tocno ispred njihove kuce gdje je snimljena ova fotografija prije 2 dana.

Gospoda Tahira je bila u Stonu 1999 sa svojom dijecom i sastala se s mojom majkom, medutim ja sam bio van Hrvatske te je nikad nisam vise vidio ni sreo.
Njih dvije su bile u kontaktu i s vremena na vrijeme su se cule na telefon.
Nazalost gospoda Tahira je tragicno zavrsila, a moja majka kasnije preminula te su kontakti s Kovacevicima tako i prestali.

Koliko vidim iz Vaseg bloga gospodin Reuf je preminuo prije dvije godine.

Neopisiva je bila ta moja zelja da podem u Banja Luku da posjetim neka podrucja, te sam to i napravio. Bio sam prije dva dana tamo, stao sam ispred njihove kuce, zvonio, ali nikog nisam nasao.
Osjetio sam sav taj ponos Kovacevicavih da se odupru jednom zlu koji je tako neshvatljiv, zelji da ostanu tu, tu gdje pripadaju, tu gdje su nekad davno pokazali toliku ljubav prema meni.

Kako godine idu ta kuca ispred koje stojim na ovoj slici mi je postala tako vazna da i nemogu ni shvatiti sve te osjecaje. Valjda je to je ta velicina ljudi koji su tu meni toliko ljubavi podarili. Tako mi je zao sto se vise nikad nismo sreli i neopisivo bi mi bilo drago da mogu stupiti u kontakt s njihovom dijecom Dzenanom i Dzenetom.

Najljubaznije Vas molim da ukoliko imate kontakte njihove djece ili ih mozete nabaviti da mi ih proslijedite na ovaj e-mail.

S postovanjem,
Pero Radibratovic

4 Comments:

Blogger co said...

Odmah po primitku Perinog emaila sam krenuo u akciju da pronađem Dženetu i Dženanu. U "akciju" su se uključili i neki drugi blogeri. Rezultat nije izostao. pero je uspostavio vezu s djecom pokojnog Reufa i već su dogovorene posjete. Drago mi je da je blog pomogao da se ovo desi, jer da ga nije bilo, ko zna koliko bi vremena proteklo prije nego što bi Pero ostvario svoju želju.

Pero je obećao da će ponovo posjetiti Banjaluku i da će nam se, kada se to desi, ponovo javiti.

Friday, 18 December, 2015  
Anonymous Saima said...

U Sarajevu danima magla. Prst pred nosom se ne vidi. Svi avionski letovi otkazani. A praznici stižu. Ovakvo vrijeme traje danima, mnogo ljudi depresivno. Mnogi čekaju na evropskim aerodromima da stignu , djeci , roditeljima, prijateljima Sarajevu.A ja mislim da su se Komljenovici dogurali do Holandije. Ugledali unuku i blog u zapećak. Ali Co se neda ma gdje bio. Svaka čast vama oboma.

Obradovalo me da je gospodin Pero nasao osobe za kojima je tragao. Jos jedna lijepa prica na blogu.
Ukoliko bi Pero dolazio u Banja luku i poželio duze ostati mogli bi Co biti u vezi s tobom i ja mu nudim da bude u mojoj kuci bez ikakve naknade jer mi nismo puno tamo.neka obilazi nas grad i vraca uspomene.

Uzivajte u lijepoj Holandiji.
Moji Holandjanima su u Spaniji i uzivaju. Drugi unuk prohodao.

Svima srdačan pozdrav.

Saima

Monday, 21 December, 2015  
Anonymous Esrefa said...

Pero, hvala ti na ovom pismu sa kojim si nam ponovo ozivio i dopunio sjecanje na plemenite duse, Tahiru i Reufa. Tvoja prica je tako dirljiva, tuzna, iskrena, sa tananim, dubokim porukama, za koje zelim da se nikada ne ugase.

Esrefa

Thursday, 24 December, 2015  
Anonymous Anonymous said...

Draga Esrefa
Obradovala si me. Znala sam da mozes pisati komentare, jer moje i tvoje price uzivo i preko Skypa, su me uvjeravali da ti to nebi trebao biti
problem .
Napisala si malo a rekla puno. Isto toplo i ljudski kao i Pero. To su one zajednicke frekvencije koje nas drže na blogu.
Uvijek se nadam nekim starim blogerima ali nema ih. Zato je dobro da se jave novi.
Mislim da je Felicitas bila u Sarajevu kad nam je Papa bio u posjeti. Vise se nije javljala. Cesto mislim sta li je s njom.
Puno pozdrava Saima

Friday, 25 December, 2015  

Post a Comment

<< Home