SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, December 14, 2017

Projekt signalizacije

Konačno, 30-tog oktobra ove godine završen je trogodišnji projekat signalizacije za slijepe i osobe sa slabim vidom, na državnom nivou. Velike željezničke stanice su uradjene još prije a od oktobra su i sve manje stanice dobile pomenutu signalizaciju.
Rubovi perona
U Holandiji koja broji oko 17 miliona stanovnika, registrovano je 316.000 osoba sa slabim vidom od kojih je 76.000 slijepih. Projekat je trajao oko 3 godine i koštao 30 miliona eura. Postavljeno je 90 km prepoznatljivih, bijelo-crnih ‘’pločica’’, 250 km obojenih rubova perona, postavljeno 800 znakova (sa Brailleovim pismom).



Bus stajalište u mom kvartu
Projekat autobuskih stanica, lokalnih stajališta za tramvaje, trolejbuse i autobuse je završen prije par godina. Dok vijest nisam čuo, nikada nisam obraćao pažnju na to. Prije par dana, uzmem biciklo i provozam se kroz naš kvart. U susjednoj ulici napravim dvije slike na autobuskom stajalištu. Nisam kontrolisao, samo sam htio da to vidim izbliza, logiku ili način kako je postavljeno. U svakom slučaju, oni koji upravljaju sredstvima javnog prevoza, moraju da stanu tačno tamo gdije je označen ulaz-izlaz za slijepe. Mislim da je ova mala zemlja sada u Evropskom topu što se tiče toga dijela ‘’brige za čovjeka’’. 

Signalizacija u čekaonicama
Šaljem vam i par slika, i time Sega završava ovaj ‘’diječiji izvještaj’’. Pozdrav svima, naravno uz dobro zdravlje !

Sega


Izlazi-ulazi

Pravci kretanja iza raskrsnica

Šema za slijepe - centralna stanica u Utrehtu

Pravac kretanja za slijepe

Bus stajalište u visini ulaza-izlaza u bus
Signalizacija za lift

UZ SAIMIN KOMENTAR




Labels:

3 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Ovo kad se procita, moje oduševljenje je veliko sto vas je " strefila sreća" da vas zadrže u ovakvoj zemlji, kad ste već morali da napustite svoji rodjenu.Posebno sto sam imala priliku da je upoznamo Uz duž i poprijeko .
Saznanje da ovdje bolesni još vise boluju zbog osjećaja bespomoćnosti kad su usluge zdravstvanog osiguranja u pitanju.
Zlatko nam je juce poslao sliku objekta koji je sagrađen u Seweningenu. Na mjestu jedne MALE poste je sagrađen objekat koji u prilogu šaljem da ga Co postavi. Tamo je živio 10-tak godina i te brojne posjete su nam ostale u najljepšem sjećanju.
Uzivajteeeeee!!!!!
Pozdrav Saima

Sunday, 17 December, 2017  
Anonymous Anonymous said...

Nije stigao tekst da su u ovim zgradama socijalni stanovi za osobe sa psihičkim problemima. Aferom holandskom vladi i državi za nešto ovako velelepno i humano. Pozdrav Saima

Sunday, 17 December, 2017  
Blogger co said...

Kada smo u oktobru bili u Nizozemskoj voz smo koristili više puta. Tada sam primijetio da se na peronu nalaze „kamene trake“ bijele boje s ispupčenjima. Predpostavio sam da se radi o upozorenju za putnike da paze kuda idu da ih ne bi zakačio voz koji dolazi ali mi nije bilo jasno zašto su trake s ispupčenjima jer me je to zezalo kada sam vukao kofer. Nakon Seginog priloga jasno mi je o čemu se radi.

Eh kad se sjetim naše prve posjete Bosni i putovanja vozom od Banjaluke do Mostara. Da ne spominjem „brzinu i tačnost“, mijenjanja lokomotiva na granici blentiteta, te „klimu“ i opštu atmosferu u vozu ali u posebnom mi je sjećanju ostalo presjedanje u Konjicu jer su se tada obavljali neki radovi na pruzi između Sarajeva i Konjica. Da bismo stigli do vagona prvo smo morali naše kofere (a nisu bili lagani) uznijeti uz dvadeset i više stepenica a onda smo ih morali vući po „peronu“ od nasutog šljunka. Tada sam se osjećao kao da sam stigao u neku afričku zemlju a ne državu koja je, da je bilo pameti, već desetak godina trebala biti član Evropske unije.

A što se tiče Ševeningena, i tim povodom moram reći par riječi. Kakva slučajnost. Sin mi je baš jučer bio tamo u potrazi za stanom. Naime, Davor je nedavno dobio posao u centrali Evropske svemirske agencije u malom mjestu relativno blizu Leiden-a i Haga pa se moraju seliti. Namjera im je da se presele ili u Hag ili Ševeningen tako da će jedno od ovih mjesta biti naša buduća baza prilikom posjeta Evropi. Iako mi je drago da je Davor konačno ostvario svoj cilj (aplicirao je nekoliko puta i ovaj put mu se posrećilo) i da više neće biti seljenja, bit će mi žao Roosendaal-a u kojem sam se osjećao veoma prijatno. Mali gradić od nekih 60 hiljada stanovnika će mi ostati u lijepom sjećanju.

Sunday, 17 December, 2017  

Post a Comment

<< Home