SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, November 30, 2017

Bio je...

... dan državnosti BiH. Centralni dnevnik Senada Hadžifejzovića održan je u sali Skupštine opštine  / općine Stari Grad, UŽIVO.

Ne znam koliko naših ljudi može pratiti naše televizije i koliko ih želi pratiti izvan BiH, ali bio je predivan dnevnik i kod svih Bosanaca i Hercegovaca izazivao divne i snažne emocije.

A inače ovih dana, zbog doživotne robije "dženeralu", na sve strane mediji koji pripadaju
strankama i "državama" donose priloge i izjave prema kojima je još prije pet dana trebao početi novi rat kod nas.

Obzirom da ja odavno govorim da ovde među običnim i normalnim građanima pušu neki bolji vjetrovi, ne znam koliko mi se vjeruje ali ja, naročito poslije jučerašnjeg Centralnog dnevnika i ljudima koji su učestvovali u njemu, iskreno vjerujem da je šutnji bosansko hercegovačkih intelektualaca i uspješnijih gradonačelnika i uspješnih privrednika povratnika iz izbjeglištva (smislila sam ovaj termin jer mi se vise svidja od "dijaspora") došao kraj.

Onda mi je palo na pamet kolika je borba i koliko vremena je trebali da se Zemaljski muzej u Sarajevu otvori. Ko nikad nije bio u Bosni ne može pretpostaviti kolike vrijednosti iz stvaranja Bosne i svih perioda osvajača koji su protutnjali kroz ovu tešku zemlju sadrži ovaj muzaj.

Na dnevniku je bilo i telefonsko pitanje “šta je za vas ovaj dan”. Bilo je lijepih odgovora. I ja sam se javila. "Meni ovaj dan danas ne znači ništa, dok su fašisti na vlasti, ali od mog rodjenja do danas meni je Bosna sveeeee”.

Znala sam  da je u borbi za muzej učestvovao veliki broj profesora, studenata, penzionera, istoričara, i ta upornost je urodila plodom.

Šutnja i nezainteresovast gradjana, lični interesi i pokvarenost političara u vrhu vlasti me može Bosni donijeti nikakve promjene.

P.S. Saznala sam da je i Saida Bahtijarević-Bekić učestvovala u "borbi" za ovaj muzej svojim prilogom o muzeju pa preporučujem da ga pročitate.


Pozdrav Saima

Labels:

2 Comments:

Blogger co said...

Mi, koji živimo daleko od starog kraja, šta se tamo događa možemo saznati preko Interneta ili, eventualno, ako neko ima pristup domaćoj televiziji. Kako domaći programa ne gledam, meni ostaje samo Internet a ono što tamo pročitam mi ne ulijeva nadu da se stvari popravljaju. Dakle, ja ne osjećam taj optimizam koji Saima osjeća.

Volio bih da je onako kako Saima piše ali, ako je suditi po vijestima na Internetu i reakcijama mnogih građana BiH na društvenim mrežama, mržnja je sve veća. Istina je da je, na primjer na facebook-u, jako puno lažnih profila, da se ljudi kriju iza lažnih imena i pišu takve komentare da čovjeku stane mozak, ali razumnih, pozitivnih komentara gotovo da i nema. Kada tome dodam senzacionalne vijesti pojedinih portala, koje me podsjećaju na slične početkom devedesetih, krug se zatvara. Nacije se ponovo homogeniziraju, mržnja rasplamsava a to mi nisu znaci koji ulijevaju nadu u bolje sutra.

Bojim se da je Saima zaboravila šta se desilo početkom devedesetih i da naša (i njena) naivnost ponovo dolazi do izražaja. Broj razumnih je, po mom mišljenju, zanemariv i nema velikog uticaja na mase. Vjeruje se „svojima“ a „njihovi“, naravno, lažu. U grupu onih kojima se ne vjeruje spadaju i „izdajnici svoga naroda“, pojedinci koji ne misle kao mase. To je ta grupa, po meni, o kojoj Saima piše i koji, po njoj, pružaju nadu da se stvari mijenjaju na bolje.

Moja razmišljanja su, kao što se može osjetiti iz napisanog, prilično crna. Tome doprinosi i situacija u USA gdje glavnu riječ vode slični onima koji su imali glavnu riječ kod nas početkom devedesetih, na čelu sa idiotom koji je predsjednik najmoćnije države na svijetu. Dugo sam bio optimista i vjerovao da će razum prevladati ali taj moj optimizam svakim danom splašnjava. Čak sam pokušavao, onoliko koliko mi to mogućnosti dopuštaju, da se upustim u „borbu“ s onima koji slijede idiota ali polako odustajem jer kod njih nikakvi argumenti ne važe, upravo onako kako je to bilo kod nas. Naivno sam mislio da se razumnom diskusijom može promijeniti nečije mišljenje ali sada sam siguran da je to nemoguća misija. Jer, svi to znamo, da budali ne vrijedi dokazivati da je budala jer ona to, zbog toga što je budala to ne može razumjeti. Isto vrijedi i za druge slične kategorije u koju ubrajam okorjele nacionaliste, kojih kod nas ima priličan broj i koji su mnogo aktivniji od normalnog svijeta čija se riječ ne čuje. Dakle, da zaključim, mišljenja sam da je Saimin optimizam na tankim nogama i da od nekih velikih promjena na bolje u Bosni nema ništa za jedan duži period.

Friday, 01 December, 2017  
Anonymous Anonymous said...

Procitajte:

www.slobodna-bosna.ba/vijest/66189/bogic_bogicevic

Apsolutno podrzavam misljenje B.Bogicevica


Nostalgicar

Sunday, 03 December, 2017  

Post a Comment

<< Home