In memoriam - Savić Mladen
Čini mi se da vijesti
o odlasku prijatelja i poznanika stižu sve češće. U zadnjih nekoliko dana ih je
stiglo nekoliko a jučer mi Emira javi da nas je napustio naš školski kolega
Savić Mlade, Savka. Jutros mi istu vijest proslijedi Saima. Išli smo u isti
razred u Tehničkoj školi i družili se kao što se raja družila u godinama kada
nije bilo ovih tehnoloških čuda koja danas više razdvajaju nego što spajaju.
Raja iz razreda. Emira Savki stavila "uši" |
Savka, ili Pedi,
kako smo ga još zvali (kako je nastao ovaj drugi nadimak ne znam ali znam da smo
oba koristili bez nekog posebnog razloga) je bio omiljen među našom rajom kao
što je to bio slučaj s većinom raje iz razreda. Bilo je to doba kada smo se
osjećali kao jedna velika porodica i niko se nije ni po čemu posebno isticao. Sa
Savkom sam proveo mnoge sate na korzu, ubijajući vrijeme poslije nastave ispred
ulaza u prodavnicu bivšeg Tehnometala, zbijajući šale, dok smo posmatrali banjalučke
cure koje su se šetale, kao što je to Đorđe Balađević na jednom od koncerata
rekao, do dole, pa nazad. Imao je Savka posebnu ulogu kada se priča o korzu.
Ako bi neko zapazio djevojku koja mu se sviđala a nije znao ništa o njoj, tu je
na scenu stupao Pedi. Već sutra ujutro bi podnio detaljan izještaj o dotičnoj
osobi kao da je radio u SUP-u i kao da je ta osoba imala karton gdje je sve
zapisano: i kako se zove, i gdje živi, u koju školu ide, ima li momka ili ne…
Kako je dolazio do informacija za nas je bila tajna koju niko nije otkrio ni do
današnjih dana.
Ljetovanje u Risnu 1965. godine Savka desno na slici. |
Nekoliko puta smo
ljetovali zajedno a jedno od tih ljetovanja smo proveli u Risnu, malom mjestu u
bokakotarskom zaljevu, gdje smo se smjestili u ferijalnom kampu kojeg smo
izabrali za naš odmor ko zna kako i zašto. Još i sada mi je u sjećanju ostalo
putovanje malom brodicom od nekog mjestašca u blizini Zelenike do Risna jer u
to doba drugog prevoza gotovo da nije ni bilo. A do Zelenike smo stigli
poznatim ćirom koji je u to doba bio jedina veza s južnim dijelom jadranske
obale.
Na željezničkoj stanici banja Luka - Predgrađe Polazak na još jedno ljetovanje. Savka dole desno |
Imao je Pedi problema
s vidom ali to nije htio priznati, niti je nosio naočale. U sjećanju mi je
ostala jedna anegdota vezana za njegov vid. Jednom je nekoliko njih kopalo
nekakve kanale na Bulevaru Revolucije u blizini nove Gimnazije i neko od raje,
ugledavši tablu sa nazivom ulice u daljini a znajući da Savka neće priznati da
ne vidi šta na tabli piše, od zeze upita:
„Hej, Savka, šta
piše na onoj tabli?“
Savka se zapilji
u tablu u daljini pa nakon dužeg gledanja reče:
„Vidim da piše ulica
ali ne vidim koja.“
Svi su se slatko
nasmijali jer „ulica“ je pisalo manjim
slovima od samog naziva ulice ali je Savka upravo „vidio“ baš to ali ne i naziv
ulice.
Nakon završetka
Tehnike smo se manje družili. Savka se poslije Tehnike zaposlio u Pošti a ja
sam otišao na fakultet. Sreli bi se tu i tamo, popričali bi i to je bilo sve.
Susreti su bili još rjeđi kada smo se poženili. Sreli smo se na par vjenjčanja
te na proslavama godišnjice mature, onih prije rata. Zadnjih godina prije našeg
izlaska iz Banjaluke devedesettreće nisam ga sretao niti sam imao informacija o
njemu. Vijest o njegovoj srmti me zatekla jer još uvijek ne prihvaćam istinu da
smo zašli u godine kada nam svaki dan može biti posljednji.
Surpuzi Dari,
kćerkama i sinu te ostaloj ožalošćenoj rodbini upućujem naše iskreno saučešće.
R.I.P.
Co
Labels: in memoriam
4 Comments:
Iskreno saučešće porodici. U istoj smo boli u ovom trenutku koji će trajati za cijeli život. Ja sam uz njegovo ime uvijek stavljala riječ dobricak. Mio, nasmijan i uvijek spreman za šalu i pomoć. On i Suki su mi uvijek navraćali u baštu kad su znali da sam tu.
Pozdrav Saima
Savka je sjedio u klupi do mene cetiri godine. Bio je dobar drugar, nenametljiv, uvjek spreman za salu i za pomoc ako treba.
Za vrijeme i poslije rata je obilazio roditelje nasih skolskih drugova i pomagao koliko je mogao. Samo smo se jednom sreli poslije rata. Negdje na pijaci. Nije bilo vremena za jednu kafu razgovorusu. I tad mi bilo zao, danas jos vise.
Pocivaj u miru skolski druze.
Iskreno saucesce Radi i djeci,
Emira i Sasa
Od petog do osmog razreda isli smo zajedno u skolu " Brace Pavlica". Bio je clan moje najuze klape. Bili smo ludi za sportom i muzikom. Momo Golic nas je zarazio rukometom i Savka je tu bio jedan od najboljih.Zoran Balaban, Tomica Balonek , Momo, Ljilja Kacar , Nevenka Dragosavljevic , Savka, Izo Nalbantic ,Zeljo Kosanovic , Antunica...Bili smo nerazdvojni .Nazalost, mnogi od njih nisu vise medju nama. Nakon osmogodisnje Savka , Izo, Zeljo ,Milivoj Antunovic i jos neki drugi su se opredijelili za Tehnicku skolu i od tada smo se rijetko sretali ali smo ostali dobri prijatelji.
Pred rat , kada smo napravili teniski klub u Parku " Mladena Stojanovica " opet sam poceo Savku cesce sretati jer je na skoro svakoj pauzi na poslu iz poste dolazio kod mane u klub . Osvjezavali smo stare uspomene i caskali o svemu i svacemu.
Posljednje vidjenje je bilo za proslavu 50 godina mature . Otisao je dobar covjek i drug, u cijem drustvu se covjek uvijek dobro osjecao . Zracio je nekim mirom i opustenoscu.
Porodici i prijateljima najiskrenije saucesce!
Sejo Bahtijarevic
Prijatelj iz mladosti...iskreno saucesce porodici i prijateljima a Pediju laka zemlja
Sejo Visic
Post a Comment
<< Home