Zbogom mladi Bosanci i Hercegovci
Sinoć sam gledala N1TV. Prenosili su sajam zapošljavanja u Banja
Luci. Razne strane agencije su predstavljale svoje potrebe za našom radnom snagom.
Sala je bila puna, novinari su intervjuisali mlađe školovane ljude svih
karegotija. Visokih školskih sprema, srednjih, zanata svih vrsta. Najveća gužva
je bila oko slovenačkog štanda. Nude im sve vrste zaposlenja. Voditeljica je
rekla da su Bosanci i Hercegovci cijenjeni zbog svog ponašanja, marljivosti i
želje za što većim znanjem da bi mogli dati što veći doprinos i dobiti.
Nagrađivanje adekvatno tome.
Ja sam sada defitivno odlučila da ja lično zatvorim knjigu
dešavanja od 1992 do 95 godine.
Sada kad sam čula te mlade ljude i svakodnevno prikazivanje
redova pred slovenačkom ambasadom, razmišljam kad su banjalučki muslimani i
katolici protjerivani, a pravoslavci koji su sami odlazili i mislili svojom
glavom, u čitavoj nesreći imali i sreće sa moje današnje tačke gledišta.
Mogli su odlaziti s kompletnim porodicama pa čak i voditi
roditelje i najužu rodbinu.
Prošle su godine i sad ti ostrašćeni Karadžićevi Srbi
gledaju svoju djecu u redovima za odlazak, kojima je obećavano da će sva Bosna
i Hercegovina biti njihova jer imaju naoružanu bivšu JNA i paravojne formacije
koja će im sve to donijeti na dlanu.
Uvijek se neka bosanska poslovica pojavi u punoj snazi, kao ona “ko
drugomu jamu kopa, sam u nju pada.”
Ja ovde samo mislim na dobrovoljce i zločince a koje su na kraju
optužili i nazvali Vojska republike srpske, oni su za sve krivi. Ponovo
ispali glupi Bosanci.
 |
| Zlatko i porodica na Bašćaršiji. Unuci su sada odrasli da mogu saznavati o Sarajevu i Bosni. Nisu bili tri godine jer se najviše dana godišnjeg odmora provodilo u Šibeniku zbog klime i mora. |
Zna se da je najveći broj tih naši ljudi prisilno mobilisan i nedužn u bilo kakvim zločinima. Ali ja ovaj prilog pišem u želji da mi je drago da od onih kojima je ta ideologija bila smisao života, a i danas je, gledaju svoju djecu, koja tada nisu bila ni rodjena, kako stoje u redovima za odlazak.
Zato bih voljela da od danas naši Blogeri pišu o svojoj djeci i
njihovim uspjesima, ma gdje bili.
Ja ću početi dolaskom mog sina Zlatka i njegove porodice u
Sarajevo. Bilo mu je jako teško, svašta je preživio ali uspio je, sve sam. Radi
u važnom ministarstvu kao informatičar, supruga Engleskinja, djeca vaspitana i
pametna.
 |
Imamo četvero unučadi i moj Vice je umro sretan zbog
takvih sinova. Ostavio je iza sebe lijepi trag i voljećemo ga dok smo živi.
 |
| Antoni sam ušao u radnju na ćaršiji s Željinim suvenirima i BH rekvizitima. Izabrao kapu BH . Na polasku u školu s kapom. |
Voljela bih da saznajem o takvoj djeci naših sugradjana, jer ovi današnji političari znaju valjda nešto oko kompjutera pa NEK čitaju. Svako zna svoje, pa nek žive sa svojim učinjenim zlom prema svakom, a djeca im u tim redovima. Potomci većine ideologa žive u blagostanju zahvaljujući roditeljima koji po parlamentima i skupštinama bleje kao ovce. To je identično i u cijeloj B i H, samo s tom razlikom što nismo većina imali tu mogućnost da bježimo zajedno jer su nas jako rano okupirali maskirani kriminalci po cijelom rubu grada Sarajeva i sa planina a Alija je reka da će za slobodu žrtvovati milion muslimana a Karadžić javno u skupštini izjavio da će muslimani otići u nestanak.
I žrtvovao nas je da bi njegov sin danas uživao a glupi
muslimani mu to omogućuju.
Katolici su samo čekali “dok se dvoje svadjaju, treći se
koristi”, ali im se baš ta politika izjalovila. Postadoše nacionalna
manjina. Ja ih ovako zovem jer smo se u Bosni po pradjedovima, djedovima i
roditeljima tako izjašnjavali.
Pozdrav Saima
Labels: saima
posted by co | 11:57 PM
3 Comments:
Procitah Sajmin clanak I ponuka me da I ja nesto komentarisem. Iako smo materijalno sve izgubili,a neki I imali stradalih u porodici, dolaskom u nove sredine pokazalo se da su vecina nas, sada vec stariji, uspjeli da se I pored jezickih barijera snadju u novim sredinama I zaposle u svojim strukama. Moram reci da vecina kolega iz Rudi Cajaveca, svih struka, uspjesno primjeni svoja znanja u novim sredinama I prenese na djecu svoje kvalitete, tako da danas imamo medju djecom mnogo doktora nauka, medicine, inzinjera, magistara, menadzera svih profila, kao I uspjesnih poslovnih ljudi od kulinarstva do svemirske tehnike. To samo pokazuje da u nasim korjenima imamo kvalitete koji su nam uz trud omogucili da stanemo na svoje noge I postignemo mnoge uspjehe. Djeca koja su htjela da uce postizu zavidne rezultate u svim oblastima ljudske djelatnosti I to je ono sto nama ,njihovim roditeljima, cini zivot u tudjini ljepsim I sretnijim. Pomalo gorko zvuci kada nam u Banja luci ili u nekim drugim sredinama “oni” kazu da u slucaju narednih sukoba oni odlaze a mi cemo ostati. To pokazuje da postoji doza zavisti koju ispoljavaju kada shvate da smo u novim sredinama uspjeli I da zivimo zivot dostojan ljudskih bica.
Siguran sam da se Vice ponosio sa svojom djecom a najvjerovatnije I sa unucima je river nepada daleko od klade. Mi odgajamo djecu posteno kao sto sun as I nasi roditelji ucili, djeleci ljude na dobre I lose, sto na duzu stazu donese uvjek pozitivne rezultate. Nazalost politika prema staroj latinskoj: Posvadjaj pa vladaj”, pustila je duboke korjene u BiH te se to odrazava I u danasnjoj situaciji gdje imamo mali broj bogatih, steceno obicno nelegalno, veliki broj poslusnih koji neznaju raditi za dobrobit citave zemlje. Pitam se kada ce da prekipi tom narodu bez obzira jesuli muslimani,katolici, pravoslavci ili ostali. Mislim da bi trebali nesto da naucimo od kosovara da uzvrate udarac i pometu te koji nerade za opste dobro.
Pozdrav Aljosa
Vijesti o odlasku mladih iz B i H nije više novost već je to dio stvarnosti naroda koji žive na onim našim prostorima već duže vrijeme. O tome sam nešto malo pisao, više kao posmatrač sa strane kojeg, moram biti iskren, sudbina onih koji su izabrali kako i s kim hoće da žive posebno ne zanima. Još veoma davno sam pisao da će omladina, kada konačno shvati da se od nacionalizma ne može živjeti, morati progledati i napraviti nešto. Neki su, to je sada očigledno, konačno progledali ali u okruženju gdje vlada nacionalizam i čvrsta ruka, ne mogu puno toga uraditi već se odlučuju za odlazak.
Mene u mojim razmišljanjima prvenstveno zanima Banjaluka jer sam tu rođen i odatle sam protjeran. Pratim šta se tamo radi, dešava, u kom pravcu se grad razvija. Grad se gradi, niču stambene zgrade, šoping centri, poslovni prostori. Ulice su pune mladosti koje po cijeli dan ispijaju kave po mnogim kafićima, baštama, restoranima. Čovjek bi, na prvi pogled, rekao kako tamo teče med i mlijeko. A mladi odlaze. Zašto i kuda?
Odgovor je jasan, onaj koji stalno ponavljam. Nacionalizam se ne može namazati na kruh. Od njega se ne živi, bar to važi za ogromno većinu. Naravno, to ne važi za one na vlasti i njihove familije jer su se svi oni obogatili na našim i leđima običnog svijeta koji tamo živi, namačući im teme koje običnom čovjeku odvlači misli od sadašnjice. Stalno se priča o ugroženosti manjeg blentiteta, o onim drugima koji hoće da im „otmu slobodu“ stvorenu u „odbrambeno – otadžbinskom“ ratu, o neprijateljima koji vrebaju iza svakog ćoška i samo čekaju pogodan trenutak da ih napadnu, o Kosovu koje je njihova kolijevka a koji neki tamo hoće da otmu… Dovoljno je „prelistati“ vijesti na portalima vezanim za manji blentitet i sve je jasno.
I većina još uvijek pada na tu propagandu i zaboravlja na bijedu u kojoj živi. Ne smeta im ni što više od dvoje ne smije zastati na Kastelovom ćošku a da ih policija ne uhapsi, niti što čak ne smiju koristiti mobitele ni fotoaparate jer slučajno mogu uslikati čuvare reda i mira u njihovim, sve češćim akcijama. Običan svijet se miri s tim jer sve je bolje nego da im neko otme „slobodu“ za koju su se mnogi borili pa u njoj sada uživaju.
Onaj manji broj, obično mlađi, koji je shvatio da se od nacionalizma ne živi, odlazi. Mnogi u Sloveniju, onu istu državu čije su proizvode njihovi roditelji bojkotirali prema instrukcijama onih koji su posijali klicu razdora, čije su sjeme čuvali godinama, pretvarajući se da su za bratstvo i jedinstvo, Tita i partiju.
Za razliku od njih, mlade generacije protjeranih već odavno žive životom dostojnim čovjeka u sredinama u kojima su se, ne svojom voljom našli, dokazujući da poštenje, rad i odrastanje u familijama koje nisu prihvatile nacionalizam na kraju ipak pobjeđuju. I meni je posebno drago da je tako, više zbog njih nego zbog nas, jer mi smo veliki dio svojih života već odživjeli a pred njima je budućnost. Jer, živjeti u okruženju samo svojih, bez budućnosti mora biti ubitačno. Ali, svako sebi bira budućnost i mora na sebe preuzeti posljedice odluka.
Onima koji iz rodnog grada odlaze jer su shvatili da tamo nema budućnosti dok se stvari iz temelje ne promijene želim da ih posluži sreća i da nađu svoje mjesto u novim sredinama kao što smo ga i mi našli, a onima koji i dalje žive u svijetu mržnje prema drugima i drugačijima želim da do kraja života žive u svojim torovima, skupljajući mrvice koje im oni na vlasti bacaju. Ništa bolje nisu ni zaslužili.
Banja Luka se gradi i mladi ispijaju kave/kafe/kahve ali ima jedan veoma neugodan osjećaj, neko nepovjerenje u ljude, nemaš osjećaj da tamo žive ljudi koji su prijateljski prema bilo kome. A ljudi su duša grada, kao što je BL prije širom prigrlila došljake, tako danas zazire od njih. A grad, to su ljudi. Ako ljudi ne valjaju, ne valja više ni grad.
Post a Comment
<< Home