Istina

Spomenik u Rakovom selu.
Na sredini je bila isklesana petokraka zvjezda.
U jednoj zaista lijepoj evropskoj zemlji
koju vode pogrešni ljudi

Polako sve više i više u ovoj Bosni izlazi na vidjelo. Prošlo je mjesec dana otkad sam se vratila u Sarajevo. Na izjave saučešća je došao veliki broj ljudi i meni znanih i neznanih koji su imali razne vrste kontakata s mojim Vicom. 

Sve su to bili ljudi koji su s njim dijelili zajedničke ideje o antifašizmu i potriotizmu i želji za građansku i slobodnu  Bosnu.

Razmišljam kako da u ovaj prilog stavim sve što bi bilo smisleno jer još mi Vice toliko nedostaje, ali i uvijek tješi da se samo sjećam najljepših dijelova našeg života u ovih 50 godina. I naših obostranih emocija čitavo to vrijeme.

Naše drage komšije, ugledne Sarajlije, ona profesorica u srednjoj školi,
on poznati i priznati sarajeski sportski radnik (ne sjećam se tačnog zanimanja).
Nikada ih neću zaboraviti.
O bosanski pravoslavac, ona muslimanka.
Tako su prije govorili naši roditelji, nane bake, majke
i dide, djedovi i babe

Počeću od trenutka kad smo se u novembru vraćali iz Rakovog sela i prolazili pored spomenika podignutog 57-me godine svim poginulim mladim ljudima iz Rakovog sela u Prvoj proleterskoj brigadi na Tjentištu.

Isječak iz novina, mislim da je bila 1994.
Bio je potparol Karla Bilta.
Poslije ovog govora odmah ujutro je zatekao zatvorenu
kancelariju, oduzete ovlasti i vraćen u
Švicarsku. Inače rođeni Irac.

Dok smo prolazili pored spomenika i vidjeli da je zvijezda petokraka srušena a imena poginuli nečitka jer su premazana nekom sivom smjesom. Vice je to baš teško podnio. 

Kad je naš prvi unuk Tomas imao 5 godina Vice mu je pričao da je tu njegova mama i ujak, pričao o partizanima, a Zlatko prevodio. Ne znamo kad je i ko srušio ove godine, jer je dvije godine Tomas uvijek spominjao Zlatku o tome, a on prevodio Vici. Vice je bio ponosan što mu je dao prve lekcije o fašizmu.

U tom selu sad žive potomci tih partizana, koji su u Titovo vrijeme radili u tvornicama, obrađivali polja, gradili nove kuće, umjesto malih kamenih u kojim su do tada živjeli.

Teško je to bilo svariti ali ove nove političke strane izvlače svugdje iz ljudi one najgore osobine.

Susret poslije 18 godina u Trogiru.
Mi smo se vraćali u Sarajevo a oni su bili za vikend tamo.
Nismo se u ratu privatno družili jer je bilo nemoguće
da ae dođe u Loris kroz rov.
Kćerka mu je poslije rata došla u Sarajevo da radi u
Parsons-u i tu se 1996 upoznala s Franom.
Bila je s nama dvije godine u razvaljenom stanu,
s plastičnom folijom na prozoru ali sa divnom
atmosferom u kući.
Dobro je naučila naš jezik.

Odavno saznajemo od ljudi da je naša zgrada ovoliko stradala jer je bilo dogovoreno da se Sarajevo podjeli na dva djela kao Mostar. Mi smo to spriječili ali je intenzitet napada na nas bio najveći u cijelom Sarajevu. Nikakve pomoći nije bilo od države, mi stanari smo napravili prvu granicu a onda je omladina iz našeg kvarta organizirala odbranu. Na Grbavici se širila laž da je u našoj zgradi 1000 Jukinih boraca, Juka (ubijen negdje u inostranstvu jer je mnogo znao) a bio je lokalni kriminalac, pljačkao po našem djelu grada, sigurno uz dozvolu tadašnjih političara. Mi smo sami prozvali ovu našu omladinu vojskom Armije BiH. Laži su bile veliki doprinos strahu sa obe strane. Tako je Batko bio na Grbavici, crveni kombi u Banja Luci. Sad shvaćam da su se Karadžić, Izetbegović i Boban, a pod glavnom palicom Miloševića i Tudžmana, o svemu dogovarali. Zato se u ratu po gradu pričalo "Napravi Alija državu pa makar ko fildžan".

Podijeljeni Mostar funkcionira do dana današnjeg a podjela Bosne od susjeda glavna misao i ideja. Sad se u Banja Luci dešava "Pravda za Davida". Potomci istih faktora uveliko u politici. Sonja Karadžić, Bakir Izetbegović, samo je ipak najgori Dragan Čović. Ne znamo čiji je potomak ali je bio najžešći komunista. Uvijek se pitam je su li oni žilavi ili moćni ili žestoko brane svoj ogromni opljačkani imetak ili je narod glup, gluplji, najgluplji.

Ne znam Co da  li opet uz ovaj prilog možeš postaviti onaj moj video iz priloga o opsadi Sarajeva a ja ću pokušati da to odnesen u neku nezavisnu TV jer ih sada ima i svi pronalaze takvu dokumentaciju.

Ja ću sada ovo malo dokumentirati fotogografijama koje pronalazimo svakog dana sređujući porodičnu dokumentaciju.

Srdačni pozdravi od Saime koja ponovo skuplja onu svoju staru snagu da prebrodi sve teške trenutke.

Glavni inžinjer iz Holnadije koji je radio obnovu zgrade

Ulaz s zadnje strane zgrade kroz rov

Svo oružje vojske RS koje je ušlo u naš stan

Frane kao civilna žrtva rata, bez ikakve naknade.
Te pae su pojela djeca vladajućih, za njihovo školovanje po prestižnim svjetskim univerzitetima.
Mi smo branili svoj prag i svoj grad a po nama su "lupali" vojnici
otadžbinskog rata iz Srbije i iz cijele RS.
Neka i ovo ostane za istoriju kao i tvoj prilog "Isprani mozak američki".

UZ SAIMIN KOMENTAR