Kod Križanovića u Malinskoj

Živjeli!

Anu i Stipu Križanović nismo vidjeli više od 25 godina. I ko zna kada bismo ih sreli da prošle godine zbog unuka nismo ljetovali na Krku. A na Krku, u Malinskoj, pored stana u Rijeci, Križanovići imaju lijepu kuću s apartmanima za izdavanje koju su napravili u poratnim vremena nakon izgona iz Banjaluke. I oni su, kao i mnogi drugi morali napustiti Banjaluku i život započinjati u novoj sredini. I oni su, kao i mnogi drugi protjerani, poštenim radom uspjeli ponovo stati na noge. I oni su još jedan dokaz da za poštena čovjeka nema prepreka, da se pošten čovjek snađe ma gdje ga životni putevi odvedu a da se nepoštenje ne isplati jer se jednom okaljani obraz nikada ne može oprati.

Domaćin u akciji

Dočekali su nas Križanovići lijepo, kao što je to kod našeg naroda običaj. Stipe je ispod sača pripremio teletinu i jagnjetinu, a uz to je išlo pivo ili vino, već kako je kome pasalo. Naša snaha, Nizozemka, je već navikla na ovakva druženja jer je imala priliku da upozna naš svijet i odavno zna da se kod nas gosti ne vode u restoran, već se gosti dočekuju domaćim specijalitetima od kojih rastu zazubice.

Od Križanovića smo se rastali kad je lijepa ljetna noć prekrila kraj. Vozeći se nazad u Krk, razmišljao sam o našim sudbinama. Rasuti smo na sve strane svijeta i ne srećemo se često kao nekada. Križanoviće smo vidjeli sada i ko zna da li ćemo se opet sresti. Godine su nas stigle i šanse da se ponovo sretnemo su svakim danom sve manje. Sa susreta nam ostaju samo fotografije koje nas podsjećaju kako smo se nekada lijepo družili i kako nam je bilo lijepo.

Prije večere, kavica

Majstorske ruke

Nera nadgleda kako radovi napreduju

Sve su oči uprte u domaćina

Navali narode

Radne kolegice opet zajedno