In memoriam - Neda Reinprecht

Jučer mi iz Zagreba stiže tužna vijest. Umrla je Neda Reinprecht, dilomirani inžinjer elektronike, moja bivša radna kolegica iz Rudi Čajaveca, OOUR-a TU Profesionalne elektronike. 

Nedu sam prvi put sreo na moj prvi radni dan u OOUR-u Telekomunikacioni uređaji, na trećem katu tkz Tehničke zgrade. Po završetku fakulteta grah mi pade da svoj radni vijek započnem u kancelariji u kojoj se tokom odmora igrala igra slična boćanju ali s okruglim, plosnatim plastičnim pločama različitih boja koje su lagano klizile po podu kancelarije. U igri su učestvovali malo stariji zaposleni na čelu s Nikolom Drčom a jedan od stalnih učesnika je bila i Neda. Bili su to dani, čini mi se, s mnogo manje stresa i rivaliteta, koji su se javili kasnije. 

Neda je, nekoliko godina kasnije, kada smo se preselili u zgradu Naučno istraživačkog centra, dodijeljena u moje odjeljenje pa sam joj na taj način postao šef. Surađivali smo jako dobro i između nas nikada nije bilo nikakvih nesporazuma. Nedu su cijenili i ostali zaposleni u OOUR-u a također i Profesionali i cijelom Rudi Čajavecu. Njena dobra prijateljica je bila Olivera Josifović, moja profesorica u Tehnici i kasnije na fakultetu. Pripadala je generaciji starijih inžinjera koji su svojim radom postavili temelje Rudu Čajaveca kakvog smo ga mi mlađi poznavali. 

Odlaskom iz fabrike izgubio sam kontake s Nedom. Tek nakon mnogo godina po dolasku u USA saznah da se, sa svojim suprugom Velimirom, preselila u Zagreb, kako bi bili blizu unučadi. Ne znam koliko je vremena prošlo od tada a danas na Internetu nađoh informaciju da je Veljko napustio ovaj svijet u decembru 2018. 

Vjerojatno nas Neda još ne bi naustila da je ne zadesi zla sudbina. Skupilo se tu puno toga. Nakon pada zbog ugriza psa, loma podlaktice i koljena, operacije, ležanja u bolnici sa svim neugodnostima koje uz to idu, te COVID-a, oslabljeno tijelo nije izdržalo. Živimo u ružnim vremenima i niko od nas ne zna šta nas čeka sutra. 

Neda je tako završila svoj životni put a sahrana će se obaviti u četvrtak 22. aprila na groblju Mirogoj u Zagrebu. Nedinim odlaskom broj onih s kojima smo se družili i radili se sve više smanjuje. A gdje će i kako će ko, od ovo što nas je još ostalo, zavaršiti teško je predvidjeti. Ostaje nam nada da će nas se neko sjetiti kako što se mi sjećamo onih koji nas napustiše. Nedinoj familiji i prijateljima povodom njene smrti upućujemo iskreno saučešće a posebno se zahvaljujem Nataši koja mi je ovu tužnu vijest javila. Jer da nije bilo nje vjerojatno za Nedin odlazak ne bih saznao još jako dugo.