Davor iz Zagreba

Ove godine sam upoznao Davora. Jednog jutra se pojavio u maloj sali mjesnog ureda u Pješčanoj uvali u kojoj nas nekoliko starijih igramo stolni tenis. Došao je s Marijanom koji je nas je upoznao s Davorom. Reče da su komšije, da Davor živi u Zagrebu a da u Pješčanoj ima vilu s nekoliko apartmana koje ljeti izdaje turistima. Nama bi drago jer nam je interesantnije i zabavnije kada nas ima više. A Davor je od prvog dana donio novosti i što se tiče stila igranja i druženja.

Po prvim Davorovim potezima se dalo prijetiti da je igrao veliki tenis jer su mu pokreti odavali osobu koja se dugo bavila tenisom: lijepo vraćanje lopti i napad tipičan za igrače tenisa se razlikovalo od naših poteza. Marijan ima veoma neobičan, brzi kratki bekend koji me često iznenadi a Rolf opet ima poseban stil potpuno različit od bilo čega što sam do sada vidio. Dolaskom Davora naši mečevi su postali raznovrsniji a i zabavniji jer mnoge poteze komentiramo i šalimo se pa je sada prilika za šalu bilo još više.

Davor je u početku imao velikih problema da vrati moje rezane loptice pa sam ga relativno lako pobjeđivao. Bilo je očito da mu nije bilo jasno zbog čega se to događa, posebno što nam je kasnije rekao da je prije dolaska u Pješčanu imao trenera jer je namjeravao da se uključi u naše druženje. Marijan i on se godinama poznaju i druže i Marijan je bio taj koji ga je nagovorio da nam se pridruži.

Dok sam igrao mečeve s drugima, primijetio sam da Davor pažljivo prati svaki moj pokret. Dok ja nikada ne obraćam pažnju na to kako ko igra, on se trudio da prokuži moje poteze što je nakon izvjesnog vremena pokazalo svoje rezultate. Prvo su naši mečevi postali ravnopravniji a onda je i on počeo pobjeđivati. U zadnje vrijeme igra jako dobro tako da su naši mečevi jako zanimljivi jer i meni pomažu da naučnim ponešto novo, iako je to u mojim godinama jako teško.

Primjetio sam da se Davor uvijek obeseli kada me vidi. Kada igramo jedan protiv drugog padaju razni veseli komentari, posebno kada neko od nas dobije neočekivan poen, pošalje lopticu u plafon kada je treba samo spustiti preko mreže, potpuno promaši lopticu kod serviranja... I ostatak ekipe se za ovo vrijeme otkravio tako da jadva čekamo ponedeljak, srijedu i petak da se nađemo i ukrstimo rekete.

Nedavno nas je Davor pozvao kod njega uveče gdje smo se osjećali zaista prijatno. Uz mezu i kolače, probali smo rakiju od borovih iglica s Krka, pili dingač i čavrljali o svemu i svačemu. Davor se oduševio kada sam mu rekao da sam šezdesetih pjevao po igrankama u Banjaluci, a posebno kada sam spomenuo da sam s grupom Eight Band pjevao pjesme grupa Blood, Sweet, and Tears i Chicago. Prisjetio se kako je kao momčić gledao Blood, Sweet, and Tears uživo na Šalati a iz njegove priče je bilo vidljivo da je veliki ljubitelj muzike.

Od Davora smo saznali da je njegov otac još sredinom šezdesetih kupio komad zemlje za vikendicu u Pješčanoj uvali kada je cijela uvala bila pokrivena šumom i kada u blizini nije bilo niti jednog objekta. Kasnije je otac kupio dodatni komad zemlje na kojem sada stoji vila sa sedam apartmana u koju Davor i njegova supruga Maja sada svake godine dočekuju uglavnom stalne goste. Pokazao mi je fotografije Pješčane uvale iz sredine šezdesetih na kojima se vidi samo šuma a sada je prostor oko uvale načičkan vilama od kojih neke dostižu cijenu i preko četiri milijuna eura.

Uskoro će Davor nazad u Zagreb i neće ga biti do slijedećeg ljeta. Reče da bi volio ostati ali da ima obaveza oko svoje kuće koje ne može zanemariti. Svi mi koji smo imali svoje kuće znamo da se oko kuće uvijek mora nešto raditi pa Davora u potpunosti razumijemo. A svi bi voljeli da je ovdje jer se tako dobro uklopio u društvo da će nam zaista nedostajati.

Meni je izuzetno drago što sam ga upoznao jer nakon dugo vremena osjećam da sam upoznao osobu u čijem se društvu veoma prijatno osjećam. Jer Davor me po mnogo čemu podsjeća na mog najboljeg prijatelja Boru koji nas je napustio prije punih 50 godina. A takvih, bar je to moje iskustvo, nema puno. Ili ih ja nisam imao priliku upoznati.