Kratka posjeta Nizozemskoj

 

Svaki odlazak u Nizozemsku, a bilo ih je do sada više, nam je ostao u lijepom sjećanju. Tako je bilo i ovaj put kada smo iskoristili jedan od zadnjih direktnih letova iz Pule za aerodrom koji se nalazi na pula puta između Haga i Roterdama. To nam je prilika da bez mnogo peripetija posjetimo unuke koje rastu k'o iz vode pa se svaki put iznenadimo koliko su narasle. Ako ovako nastave rasti uskoro će biti više od nane i dide, što i ne bi bilo ništa čudno jer im je mati Nizozemka, a one su poznate po svojoj visini.

U Puli smo ostavili lijep sunčan dan a u Nizozemskoj nas je dočekalo tipično nizozemsko vrijeme: promjenjivo, uglavnom oblačno, a sunce smo za našeg boravka vidjeli samo nekoliko sati. Temperatura je bila oko osam stepeni niža u odnosu na Pulu ali smo se za to pripremili. U kafiću Batana smo prije polaska na aerodrom popili svoja makijata uz sunce i prekrasan pogled na zaliv, (bio sam u košulji kratkih rukava), a u Hagu nas je dočekao pravi jesenjski dan. Ali, nije nam bilo žao jer baš i nemamo često priliku da se družimo s unukama koje ne žive blizu nas pa je svaki susret mala premija.

Nizozemska nas je opet oduševila kao što je to svako put. Jedna od najbolje uređenih država što se tiče života običnog čovjeka svaki put nas uvjerava da ljudi mogu živjeti pristojno ako je društveno uređenje prilagođeno njenim građanima a ne vladajućoj oligarhiji kako je to u većini država nastalih raspadom Jugoslavije. Ništa bolje nije ni u najbogatijoj državi svijeta koja već odavno ide putem moralne i društvene propasti gdje su bogati uzeli sve u svoje ruke a običan čovjek više nema nikakvog uticaja da nešto promijeni. Uz to, mnogi toga nisu ni svjesni pa glasaju za one koji ih drže u bijedi i siromaštvu, vjerujući da ih bolji život čeka kada žavrše ovaj koji sada žive.!

Hodajući komšilukom u kojem nam unuke žive nismo mogli a da ne primjetimo kako su sve zgrade napravljene s velikim prozozorima i balkonima, kako su oko zgrada velike zelene površine, kako je puno drveća i kako su naselja prošarana parkovima i igralištima za djecu. Gradski prevoz je izvanredno organiziran i čovjek bez frke stiže do odredišta ma gdje se ono nalazi. Svaka ulica ima stazu za pješake i bicikliste. Staze za bicikle se puno koriste čak i kada vrijeme biciklistima nije naklonjeno. I naše unuke gotovo od prvih školskih dana koriste bicikle a sada već same voze do škole bez obzira na vrijeme. Takvo nešto u USA je nezamislivo, ne samo što bicilističkih staza gotovo ni nema, nego što djecu iz sigurnosnih razloga ne puštaju same nikuda. U državama nastalim na ruševinama Jugoslavije o biciklističkim stazama malo ko razmišlja, osim možda u Sloveniji.

I ovaj put smo, pred vremena provednog s unukama, skoknuli u obilazak dvaju gradova koje do sada nismo posjetili. To činimo pri svakoj posjeti jer nam za to ne trebaju nikakve posebne pripreme. Samo je dovoljno otići do najbliže željezničke stanice i pratiti obavijesti o dolasku i odlasku vozova. A njih je toliko da na stanici gotovo nikada ne čekamo više od pet minuta.

S unukama smo išli u Utreht a sa unukama i snahom u Roterdam. Na oba odredišta smo stigli bez ikakvih problema koristeći usluge državne željeznice koja povezuje sve krajeve Nizozemske gustom mrežom pruga pa je putovanje s jednog kraja zemlje do drugog prava uživancija. Uz to, na stanicama ne moramo kupovati karte već koristimo kreditne kartice koje služe umjesto njih. Dovoljno je karticu prisloniti na mnogobrojne automate koji registriraju da smo ušli na stanicu, te uraditi isto pri dolasku na odredište.

Za posjete Utrehtu nas je vrijeme poslužilo pa smo uživali šetajući ulicama starog dijela grada bez nekog posebnog plana. Popili smo svoja makijata u kafiću na jednom od mostova preko kanala a unuke su bile presretne da smo im, prije polaska kući, dozvolili posjetu McDonaldsu gdje su birale što im je volja. Iako brzu hranu uopće ne volimo, nismo imali srca da im uskratimo želju da pojedu ono što vole. Vjerujem da tako rade sve nane i dide i da u tome nismo izuzeci.

Pri posjeti Roterdamu, nekada najvećoj luci na svijetu, nismo imali sreće s vremenom. U Hagu nas je ispratilo oblačno vrijeme i vjetar a u Roterdamo dočekala kiša, prvo slabašna, a onda sve jača i jača. Pri povratku za Hag je kiša pojačala pa smo kući stigli mokri ali zadovljni što smo obišli još jedan dio Nizozemske. Roterdam je jedini grad u Nizozemskoj u kojem nije sačuvan stari dio grada jer su ga Nijemci potpuno razrušili odmah na početku rata, prije nego je Nizozemska kapitulirala kako bi sačuvala dodatne žrtve i razaranja.

Roterdam

Zbog lošeg vremena koje nas je pratilo u Roterdamu nismo proveli onoliko vremena koliko smo planirali. Posjetili smo Kijk-Kubus Museum house, građevinu s neobičnim stanovima gdje baš i ne bih volio stanovati a naša makijata smo popili u lijepom restoranu smještenom u Market Hall-u, jednoj od mnogobrojnih interesantnih građevina grada. Unuke su na istom mjestu nešto prezalogajile jer su u dobi kada rastu pa stalno nešto moraju grickati. Odatle smo pješice prošetali trgovačkim dijelom grada dok nas je kiša pratila cijelim putem. Trgovački dio je lijepo uređen ali se ne razlikuje od onih u gradovima u kojima dominiraju moderne građevina pa nam to i nije bilo posebno interesantno.

U Pulu smo se vratili zadovoljni jer smo imali priliku da ponovo posjetimo zemlju u kojoj su mnoge stvari urađene prema potrebama njenih građana a to se moglo osjetiti na svakom koraku. Da li će se tako nešto desiti u našim krajevima teško je reči. Za mog života siguran sam da neće.