SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, August 27, 2011

Zvjerski napad na Totu poruka je meni

Prijetnje poznatoj banjalučkoj novinarki Radmili Karlaš kulminirale su napadom na njenog psa prije nešto više od mjesec dana. „Ja ne znam ko je povrijedio mog psa, mogu samo da razaznam mržnju iza svega“, kaže Radmila


Napisala: Mila Durić

„I pse ubijaju, zar ne“, kaže banjalučka novinarka i književnica Radmila Karlaš, čiji je pas-mješanac Toto Vuk bezočno napadnut u noći 7. jula. Naime, nešto prije ponoći, neko mu je nanio teške povrede, slomivši mu vilicu na tri mjesta. Od tada traje njeno gotovo danonoćno bdijenje nad teško povrijeđenim ljubimcem. „Veterinari su bili vidno zgroženi povredama, kada sam ga ujutro unijela u veterinarsku stanicu. Prema njihovom mišljenju, neko ga je udario nekim teškim predmetom, na osnovu povrede pretpostavljaju da je u pitanju metalna šipka, razmrskavši mu donji dio vilice. Operisan je, stavljeni su mu fiksatori, danima je bio na infuziji,“ priča Radmila. Kako kaže, polovinom mjeseca će se znati da li će fiksatori u vilici ostati zauvijek, kako su veterinari predvidjeli na posljednjoj kontroli ili će biti uklonjeni.

Jeziva noć

Radmila je te noći kao i toliko puta za proteklih osam godina, od kada je jedno napušteno štene zatulilo ispred njenih vrata, izvela psa u šetnju. „Šetala sam ga i onda je on sam optrčao dva-tri kruga oko ulice. Živim u mirnom kraju punom zelenila, nije prometno, ljudi gotovo i da nije bilo na ulici. Toto Vuk se vratio brzo i u prvom momentu nisam ni primjetila ništa neobično. Tek kad se posuda za vodu obojila krvlju, vidjela sam da nešto nije u redu“, prisjeća se Radmila te noći, kao i gorke istine da spada u red ljudi kojima je najčešće poručivano da začepe gubicu. „Psima su vilica i očnjaci bitni za opstanak. Uništiti im to znači načiniti ih invalidima. Pred Totom Vukom osjećam grižu savjesti. Nedavno mi je jedan poznanik dobacio da pazim šta pričam, jer će mi ubiti Totu Vuka. Ličilo je na šalu, ali sam ja nakon toga imala jako neprijatan predosjećaj“, kaže Radmila i kaže da je, u slučaju da je neko htio da je povrijedi preko njenog psa, taj neko uspio, ali ne do kraja.

IZVAN STADA: Misliliti svojm glavom ovdje je privilegija malog broja ljudi. Ne samo u Banjoj Luci, tako je i u cijeloj BiH. A to podrazumjeva i djelovanje izvan stada.“

„Bila je to jeziva noć. Najteže mi je bilo gledati ga u mukama, a nisam mu mogla pomoći do ujutro. Samo sam mu ponavljala da će biti dobro. Bio je to najteži govor u mom životu. Na sreću, Toto Vuk je ostao živ, jako je izdrzljiv, vitalan i veterinari kazu da je čudo od psa i da je jedinstven po mnogo čemu. Disciplini, izdržljivosti, hrabrosti. Nije nijednom zacvilio od momenta povrede, a odmah nakon operacije moja sestra ga je šetala nekoliko sati. Ima nevjerovatnu energiju.“

Frekvencija ljubavi

Radmili su u ratu prijetili, pratili je, baš kao i njene roditelje. Poslije su joj ljudi prilazili i tvrdili da su slušali planove za njenu likvidaciju. Nakon rata je i dalje bila u manjini.

„Misliti svojom glavom je privilegija malog broja ljudi. Ne samo u Banjoj Luci, već i u cijeloj BiH. A to podrazumjeva i djelovanje izvan stada. Što bi rekao moj otac 'dato-zadato.' I to ima svoju cijenu. Ja ne znam ko je povrijedio mog psa, mogu samo da razaznam mržnju iza svega. Kako je Toto prikopčan na frekvenciju ljubavi, preživio je“ “, zaključuje Radmila koja ujedno i predsjednik skupštine Udruženja za zaštitu životinja „Fauna“iz Banjaluke, prvog udruženja ove vrste osnovanog u RS-u.

Tekst je uz odobrenje Radmile Karlaš prenijet iz sarajevske Gracije, GRACIJA, prvi BiH magazin za savremenu ženu, broj 166

Labels:

8 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Žao mi je svega što Radmila preživljava u B.L.Ono što su radili u ratu nastavljaju kukavice vrebajući iz mraka i sada udarju tamo gdje su ljudi najosjetljiviji-na najdraže.Toto kao da sve razumije neda im gušta,bol podnosi bez glasa i na Radmilinu radost se oporavlja.A banjalučki šupci šute,kao što su šutili i onda kada su nas maltretirali.Zato ne idem tamo,da ne susrećem liemjere.Pozdrav Radmili i blogerima.Enisa

Sunday, 28 August, 2011  
Anonymous Emira said...

Nasa hrabra Radmila. Jadni Toto. Drago mi je da se oporavlja. A 'hrabri' banjalucki borci protiv svega sto mirise na drugacije nastavljaju svoju prljavu politiku iz devedesetih.
Kako je jadno da o tom napadu pisu novine iz Sarajeva, a nista u BL. Dvedesete!

Monday, 29 August, 2011  
Blogger co said...

Ovo sto se dogodilo jednom nevinom kucnom ljubimcu uopce me ne iznenadjuje. Prateci kako se u zadnjih nekoliko godina stvari u nasem gradu razvijaju covjeka ovakvi divljacki postupci ne bi trebali iznenaditi. Mene zapravo iznenadjuje cinjenica da se ovako nesto nije desilo mnogo ranije jer politika zastrasivanja i napada na sve one koji misle svojom glavom je vec odavno nasla plodno tlo medju onima koji sada setaju ulicama naseg grada. Riba smrdi od glave a svi znamo o kome se radi i kakva je njegova politika. U isto vrijeme oni koji misle drugacije ili ne postoje ili se ne smiju oglasiti pa za posljedicu imamo jednoumlje koje nikada nije moglo izaci na dobro.

Podsjeti me ovaj tuzni dogadjaj na sudbinu Zidova prije drugog svjetskog rata. Neki od vas se sjecaju rijeci (stihova) Martina Niemöllera koji opisuju stanje svijesti u Njemackoj prije drugog svjetskog rata nakon uspona nacista na vlast a koje idu nekako ovako:

Prvo su došli po komuniste,
a ja se nisam pobunio jer nisam bio komunista.
Zatim su došli po Jevreje,
a ja se nisam pobunio jer nisam bio Jevrejin.
Zatim su došli po sindikalce,
a ja se nisam pobunio jer nisam bio sindikalac.
Zatim su došli po katolike,
a ja se nisam pobunio jer sam bio protestant.
Zatim su došli po mene,
ali tada više nikoga nije bilo da se pobuni.

Istorija se ponavlja a vecina mirno posmatra. Kao da nismo iz nje nista naucili.

Nadam se da ce se sve zavrsiti na ovome i da ce Toto Vuk ozdraviti usprkos onih koji mu namijenise drugaciju sudbinu. A jedino sto mogu poruciti Radmili je da se cuva, mada to ona sama bolje zna i nije joj potreban moj savjet. Tesko je biti cista obraza medju onima koji ne zasluzuju da ih se naziva ljudima.

Monday, 29 August, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Sada sam se sjetila zašto ljudi daju djeci ime VUK.Vjerovatno je i Radmila to imala na umu,a Totu ime zaista i pristaje.Tri puta VAU za Tota Vuka i Radmilu.Enisa

Tuesday, 30 August, 2011  
Anonymous Posmatrac said...

Ne bih zelio da kvarim dojam i svakako razumijem podrsku koju Radmila dobiva, i sam je podrzavam. No u praksi znamo da takve osobe ukoliko s vremenom ne dobiju vecu podrsku istomisljenika postaju obicne zrtve cije zrtvovanje nije ispunilo cilj.

Mislim da se to nazalost desava i sa Radmilom. Godine prolaze ali ona ne dobiva niti najmanju podrsku od onih kojima bi trebala proraditi savjest. Pa cak i on 'onih drugih' ta podrska je samo deklarativna, nekad ni to. Sad ili je ona u krivu (nije moje misljenje naravno) ili je nesto generalno 'trulo'. Jer revolucija koja ostaje na jednom covjeku nije revolucija jer nema mase ljudi koja misli isto.

Mene privatno zivo zanima kako to da Radmila vec tolike godine od nikoga ne dobiva niti najmanje podrske. Nje moguce da svi oni misle da je Radmila u krivu mnogi cak i da je 'izdajnik'

Zasluzujemo li mi uopce bolje nego sta nam se desava?

Wednesday, 07 September, 2011  
Anonymous Nada Š. D. said...

Ni dajak ne prodje Vrbasom, a da se ne osvjedoci i slikom i rijecju, sve kako bi se pokazala opustenost zivota u BL.
Nema te pjesmice koja je procitana, a da je ne popratise i slikom i rijecju, sve kako bi se pokazala kultura u BL.
Nema te lopte koja je sutnuta, bacena, udarena, a da se ne uslika i rijecju poprati, sve kako bi se pokazao sportski duh BL.
Nema tog susreta prognanih i progonitelja, a da nije vatrometom boja i simfonijom rijeci popracen, a sve da bi se pokazalo kako su progonitelji oprostili prognanima.
....A onda jos dodje mali covjek, vlasnik velikog imena, pa sve to zakadi dimom kubanske cigare i poskropi svetim pivkanom da ne bi slucajno nekome palo na pamet posumnjati u cinjenicu da postoji raj na zemlji.
Za koga ?

Thursday, 08 September, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Bravooooo, posmatracu.Tvoje pitanje "da li smo zasluzili ovo sto nam se desava, mogla bi biti otvorena tema za sva vremena dok traje ovaj blog.
Jesmo sigurno.
Dola sam iz Sibenika, puna utisaka i dogadjaja.
Prednost dajem ovoj vijesti.Radmila danas dolazi u Sarajevo, na poziv TV Pinka i urednika Gosp.Hrsuma i emisije zabranjeni forum,Mlad, pametan urednik rado gledana emisija.Bit cu u publici i pisat cu vam o utiscima.
Ne samo da radmila trpi sto trpi u Banja Luci, nego i ja ovde u Sarajevu.Dobijem i mejl u kojem me napadaju sta sam se "zaljpila za Radmilu" ima "nasih" knjizevnika u dijaspori i ovde.A da ne govoim uzivo sta dozivim kad ponudim nekim poznanicima knjige.Samo odgovore "sta ce mi Radmiline knjige u kuci?'.Samo registruju ime.
Ti posmatracu odlicno komentarises, ali ja mislim da mi ne bi zasluzivali ovo sto nam se desava, da ja znam ko si i odakle si. Djelimo se izgleda na hrabre i one koji se boje.Cega, zasto?
Ali hvala i za ovo.Ne volim ravnodusne.Oni su "rajski ljudi za kriminalce i sve vrste fasista."
A njihovi istomisljenjici i saucesnici ne prezaju ni od cega da unistavaju pravednike i zadrze inmetak i pozicije.
Pozdrav Saima

Thursday, 08 September, 2011  
Anonymous Nada Š. D. said...

Je..s Pancevo
Zacirilicilo se na mom zaslonu. To Radmila salje obavjest o promociji svojih knjiga u Pancevu.
Je..s Pancevo, pomislih. Tipicna reakcija primitivca i neznalice, kakve se gnusam, ali eto, dogodi se i meni. Radoznalost me ipak tjera na surfanje po internetu. Nesto malo ima o tom Pancevu, ali pronadjoh podatak da je tamo rodjen Srdjan Keca. Odjednom grad poraste u mojim ocima. Nastavi li Srdjan tako, vjerovatno ce rasti i dalje.
Sretno Ti Rado u Srdjanovom Pancevu.
Nada

PS: O Pancevu saznah i da je to bio i ostao multikulturani grad.
I nasa Banja Luka je bila...

Tuesday, 27 September, 2011  

Post a Comment

<< Home