SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, March 06, 2020

Lijepa moja Holandija i draga moja B i H


Predivni Seveningen u Hagu
Coov prilog “Došlo vrijeme...“ i Segin komentar, šta reci: puno sjećanja, puno emocija, puno razočarenje i u svijet za koji smo mislili da da je bio vrhunac sloboda i demokratije (prije Trampa), i puno zadovoljstva s novom domovinom (Sega), i puno dilema gdje otići i provoditi penzionerske dane. Treba se odlučiti na veliki, hrabar korak u ovo vrijeme. Možda i pored svih materijalni vrijednosti u zemljama u kojima se nalaze mnogi naši banjalučki gradjani bi možda trebali napraviti odredjeni reset u svojim životima.

Ja lično mislim da ljudi trebaju bježati iz odnosa u kojima nisu sretni. Bilo da je to zemlja u kojoj žive, brak, prijateljstvo, najbliže okruženje.

Slavio se Zlatkov rođendan
Koliko god mi je žao što naši mladi, obrazovani, zdravi, odlaze u kolonama u strane zemlje u kojima će sigurno u početku imati poteškoća, ali oni su i puni nade u bolju budućnost i borbu za nju,  jer vrijeme veoma brzo prolazi. To sada osjećamo mi naših generacija kako je ovo naše vrijeme brzo prošlo. Mnogi mladi koji ostaju se tješe misleći da ima i gore. Istina je da uvijek ima i gore ,ali ima i bolje. To bolje zaslužuje ako su svjesni da su dobri u svom poslu i da žele da rade.

Boravak u Holandiji je bio divan. Lijepo je živjeti u zemlji u kojoj postoji sistem, u kojoj vas mediji, na prvim stranama novina i televizijskih informativnih emisija, ne bombarduju s teškim političkim temama, mržnjom, beznađem, u zemlji u kojoj sam se svakodnevno čudila “normalnim” stvarima.

Unuci s naboljim drugarima u školi
Političari su nas svojim višegodišnjim (dvadeset i vise godina), doveli do toga da se uvijek čudimo da trolejbusi i tramvaj dođu na vrijeme, da imamo neprestani strah šta će nam se desiti ako se razbolilmo. Mnogo je prednosti života u Holandiji i u svim zemljama gdje žive naši ljudi, ali ja ne odustajem od BiH. Nikad me nije napustila potreba za borbom, i u ratu, ali danas još više mislim da bi trebali zajedničkim snagama boriti se protiv onih koji nam danas život čine gorkim u njoj.
Uvijek i samo zbog pohlepe i bogatstava koja su opljačkali i osigurali sebe i svoje neprocjenjivim bogatstvom.

Amsterdam
Zato ja mislim kako bi bilo lijepo da se ljudi koji imaju kapital prodaju nekretnine u tim zemljama i vrate se, pravoslavci ili Srbi, katolici ili Hrvati, Bošnjaci ili muslimani, u gradove i sela iz kojih su otišli, oni koji imaju svoje nekretnine, i oni koji nemaju, jer se u svim većim gradovima BiH izgradilo mnogo stanova, i ne baš skupih, u odnosu na svjetske  gradove.

Jedini način po mom ličnom mišljenju bi bilo ostvarenje one narodne “Ničija nije do zore gorjela”. Danas dok su prvo vjerski poglavari i političari u ovim njihovim nahijama sa svojim ispiranjem siromašnih i neobrazovanih, teško da će se uskoro promijeniti.

Lično mislim da su mnogi “anamo onih” iz RS-a i “anamo onih” iz Federacije, koji su dolazili u gradove iz kojih su otišli, nosili loše uspomene. Pojedinci i političari ih ne vole vidjeti ni nacrtane.
Samo oni koje savjest muči zbog djela i zlodjela koje samo oni znaju. I nek žive sto duže, jer ljudska savjest je snažna emocija.

U prilogu malo slika iz lijepe Holandije

Pozdrav Saima


Ševeningen

Ševeningen

Narcisi u Zlatkovom vrhu

Ambijent ispred ulaza u stan

Drugari u školi

Amsterdam


Amsterdam



Amsterdam



1 Comments:

Blogger co said...

Saima, k'o Saima. Ne odustaje od borbe. I u jednu ruku je razumijem. Kada je mogla preživjeti četiri godine bombardiranja, na prvim linijama fronta, razumljivo je da se i danas nada da će jednog dana biti bolje. Optimista je, i možda to nije loše.

Ako se mene pita za mišljenje, ja ne vidim načina da se nešto značajno promijeni na bolje. Uz današnje medije, običnu raju je još lakše kontrolirati nego prije tridesetak godina, i to svi političari vrlo dobro znaju. Jer, bez kontrole masa, svjesni su da ih, u nekom normalnom, uređenom, društvu, čeka robija. A oni su ti koji diktiraju kako će to društvo biti i ko će biti izabran da ga vodi. Zakoni su napravljeni tako da se sve vrti u začaranom krugu iz kojeg nema izlaska. Najbolje se to vidi po ovome što se događa u USA. I pored svih mogućih dokaza protiv Trumpa (ne samo vezano za Ukrajinu, već i u vezi mnogih drugih kriminalnih radnji), njemu niko ne može ništa jer ovdje postoji toliko raznih zakona koji se mogu interpretirati kako oni koji imaju novac i moć, žele. Očekujem da će u tom pravcu ići i Bosna, a to znači da su male šanse da se stvari poprave.

Saimina razmišljanja kako bi bilo lijepo i dobro kada bi se mnogi koji su protjerani (a i oni koji su otišli dobrovoljno), vrate na „stara ognjišta“, su samo lijepa maštanja. Mnogima su događaji krajem osamdesetih i početkom devedesetih za sva vremena ogadila sredine u kojima su rođeni i u kojima su, uglavnom, lijepo živjeli, sve do pojave nacionalista (ili, tačnije rečeno, fašista), kojima je namjera bila upravo to: da nam život toliko ogade da ni ne pomislimo da se vratimo. U svojim namjerama su, to je sada jasno, uspjeli. Ja se ni za kakve pare ne bih vratio u Banjaluku u kojoj, i poslije toliko godina od kraja rata, omladina, na stadionu na kojem sam nekada uživao u igrama Borca, skandira: „Ubij, ubij Turčina!“ I „Nož, žica, Srebrenica!“ i uz to, bez ikakvih reakcija vlasti a i ogromne većine građana. To je samo jedan od mnogih dokaza dokle se ta sredina srozala u ovim godinama od kraja rata. A u takvoj sredini ja nikada ne bih mogao živjeti.

Nizozemska je bila jedna od destinacija koje smo ozbiljno razmatrali kada smo počeli razlišljati o mjestu gdje bi mogli provesti ovo malo što nam je ostalo od života. Pri tom su unuke bile jedan od veoma važnih faktora, jer su predaleko od nas i viđamo ih rijetko. A one rastu, i uskoro im nećemo biti posebno interesantni. Uz to, u obzir smo morali uzeti i mnoge druge faktore, tako da izbor nije bio lagan. Odluka je donošena. Banjaluka, suprotno Saiminim željama, nije u igri.

Monday, 09 March, 2020  

Post a Comment

<< Home