Usamljeni

Stoti prilog. Ko bi to rekao. Cini mi se kao da sam sve ovo jucer zapoceo. Mislio sam da svoje obecanje o jednom prilogu dnevno necu odrzati, ali kako sada stvari stoje, nisam slagao.

Posto se radi o, na neki nacin, malom jubileju, uzeh si za pravo da se vratim nazad u neka "dobra, stara vremena", sto bi rekli Novi Fosili. (Ili mozda "Those where the days" - Mary Hopkins, jel' tako Mario). Godina 1966, grupa Usamljeni, jedan od rijetkih snimaka, jer u to doba samo su rijetki imali fotoaparat. Vise se i ne sjecam ko nas je fotografisao, ali je sa snimka vidljivo da je napravljena na Kastelu, uz nezaobilaznu Ferhadiju, simbol grada, u pozadini.

Bili su to dani kada se cak i radio koristio kao pojacalo, a bubnjar je imao samo bas bubanj, timpan (cini mi se da se tako zvao) i cinjelu. O nekom ozbiljnijem pojacalu nije se moglo ni razmisljati. Sve to nije bilo prepreka da se uziva u svirkama i nastupima u Banjaluci i okolini. Ako me sjecanje dobro sluzi, te godine smo redovito svirali u Kasinu, dvorani starog doma penzionera (srusenog za vrijeme zemljotresa 1969.) u ulici koja vodi od Ferhadije prema Arnaudiji.

Kada sam vec ovoliko oduljio, evo da pobrojim clanove grupe: Zlaja (Zlatko Skocic), Co (Milan Komljenovic), Zeljo (Zeljko Kosanovic), Miro (Miroslav Stefanac) i Sreco (Srecko Sain). Zeljo je u Banjaluci, ja sam stigao do Amerike a sa Mirom Stefancem sam se zadnji put vidio kada nas je odveo svojim kombijem na nasu polaznu stanicu za USA. O Zlaji i Sreci nemam nikavih informacija i bilo bi mi izuzetno drago ako bi mi netko mogao poslati bilo kakvu informaciju o njima.