Stafeta mladosti

Ima li neko iz starije generacije da se ne sjeca 25. maja i stafete mladosti? Ima li neko ko nije aktivno ucestvovao u nosenju stafete bar jednom u svom zivotu? Predpostavljam da nema.

Sjecam se kao da se to desilo jucer kada sam kao jedan od najboljih ucenik skole Ivan Goran Kovacic (bilo je to u prvom razredu osnovne skole, moram da se malo hvalim) imao cast da prvi ponesem stafetu sa svecane tribine. Skola je bila potpuno nova, izgradjena neposredno prije mog polaska u prvi razred. Skolsko dvoriste je bilo neuredjeno, svuda su se nalazili ostaci cigli i ostalog gradjevinskog materijala. Put od svecane tribine je bio kako-tako uredjen ali ni blizu prostora po kojem bi se moglo trcati bez problema. S moje lijeve i desne strane su bile dvije kolegice iz mog razreda, a svi smo nosili pionirsku uniformu (sta je to, pitat ce se ovi mladji).

Primio sam stafetu i poceli smo trcati prema slijedecoj grupi koja je bila na izlazu iz skolskog dvorista na glavnu ulicu. Nismo prosli ni desetak koraka a jedna od mojih pratilja je zapela za nesto i pala. Brzo se podigla i pristigla nas, da bi opet nakon par metara pala. To se ponovilo i sa drugom pratiljom par puta, ali ja sam se dobro drzao. Izdrzao sam skoro do kraja moje dionice da bih, par metara od slijedece grupe zapeo za drveni kolac koji je malo virio iz zemlje, i pao. Da nije bilo stafete u ruci, sve bi bilo mnogo lakse, ali ja sam cvrsto drzao stafetu i nisam je ispustao iz ruku. Naravno, moj pad je bio mnogo tezi jer nisam mogao koristiti ruke da se docekam. Stafeta je bila najvaznija i ja sam uspio da je odrzim da ne udari u zemlju.

Ustao sam i nastavio trcati, i konacno sam predao stafetu slijedecem nosiocu. Nasim 'patnjama' je konacno dosao kraj. Sve troje smo krvarili ali smo svoj zadatak posteno odradili.

Eto to je jedno malo podsjecanje na jos jedan dogadjaj iz proslosti koji mi je ostao duboko usadjen u sjecanju. Cudno je kako covjek neke stvari pamti (ovo se sve desavalo prije 50 godina) a neke se potpuno izgube s godinama.

Stafeta se vise ne nosi, pionira nema. Mozda nam sada sve to izgleda malo smijesno i naivno, ali moram priznati da je to mnogo bolje od ovog cime se danasnja mladost zanosi i odusevljava. 'Idoli' danasnje generacije su neki drugi ljudi, cije smo ideje i zamisli svi osjetili na svojim ledjima.

Napomena - za danasnji prilog nisam mogao naci niti jednu originalnu fotografiju pa sam ovu 'ukrao' sa Interneta.

Ovom prilogu prilazem i par linkova, onako za zabavu:

http://www.rex.b92.net/vlastitoiskustvo/izlozba_fotografije.html

http://mileusnic.50webs.com/osnovne/secanje2.htm

http://www.cross-atlantic.com/index.php?kat=5