Spomenik na Sehitlucima

Sjecam se, kao da se to dogadja danas, kada je na danasnji dan, tamo jos daleke 1961. godine, svecano otvoren spomenik palim borcima drugog svjetskog rata na brdu Sehitluci iznad Gornjeg Sehera. Bio sam tada u izvidjacima (mladja generacija zasigurno nema pojma o cemu pricam) i te smo godine uzeli 'aktivno' ucesce u svecanosti.

Sjecam se tople ljetnje veceri kada je spomenik svecano otvoren: uz prigodan kulturno umjetnicki program, svecanom otvaranju je pristvovao veliki broj gradjana Banjaluke ali i gostiju iz drugih gradova bivse nam domovine. Atmosfera je bila svecarska, bilo je tu govora, nastupa horova, kulturno-umjetnickih drustava. Nakon zavrsetka svecanog programa vratili smo se u nas logor u Poljokanovom parku stazom prema Gornjem Seheru: bili smo podijeljeni u vise grupa a na celu svake grupe je bio predvodnik s fenjerom u ruci jer je staza kroz sumu bila jedva prepoznatljiva. Bilo je tu i posrtanja pa cak i padanja, ali nista nam nije moglo pokvariti dobro raspolozenje.

Spomenik na Sehitlucima je kasnije postao mjesto hodocasca ljudi iz svih krajeva Jugoslavije. Bio je to takodjer cilj setnji mnogih Banjalucana, mjesto gdje se islo veoma cesto, vikendima, radnim danima, narocito tokom ljetnjih mjeseci ili za lijepog vremena. Broj snimljenih fotografija na stepenicama ispred spomenika bi bilo tesko izbrojiti i vjerujem da nema niti jednog Banjalucanina koji nema bar jedan snimak napravljen na ovom mjestu.

Spomenik sam zadnji put posjetio proslog ljeta ali se on sada nalazi na nekom drugom brdu!!! To je ocit primjer da se cudesa i danas dogadjaju, i to i nama, a ne samo nekima tamo drugima i ne nekih davnih vremena. Okolina spomenika je zapustena, stepenice pune razbijenog stakla i smeca, lijepi bracki kamen isaran grafitima. Bilo je veoma tesko naci polozaj da se napravi snimak a da se ne vide rukotvorine huligana i 'rad' novih vlasti koje se 'pretrgose' da sacuvaju ovo djelo ljudskih ruku.

Cini mi se da je neko jednom rekao da narod koji ne postuje svoju proslost nema buducnosti. Mozda je to samo moja konstrukcija ali kada covjek vidi kako se nove generacije i nove 'vodje' odnose prema tekovinama blize i dalje proslosti, shvati da su danas druge 'vrijednosti' u pitanju i da je ljudski rod spao na niske grane. Znam da je slicna situacija i u nekim drugim krajevima Bosne i Hercegovine ali srecom nisam bio u prilici da se uvjerim vlastitim ocima a niti sam licno bio vezan za ta mjesta.

Danasnji dan je takodjer Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine protiv okupatora u drugom svetskom ratu. Primijetio sam da se na pojedninim mjestima ovi datumi pocinju obiljezavati, istina stidljivo, ali i veoma cesto u cilju postizanja jeftinih politickih poena. Primjer za to je bila proslava 4. jula, Dana ustanka protiv fasizma, koji su ovi novi 'vladari' iskoristili da povezu svoje (u vecini slucajeva bolesne) ciljeve sa necim sto je imalo potpuno suprotan cilj. Bitka na Kozari sada postaje 'vlasnistvo' samo jednog narodu, tako nas uci nova vlast. Interesantno je kako se ovi novi politicari lako prilagodjavaju novonastalim situacijama a obicna raja sve guta i prihvata.

Zelja mi je da se jednom na ovom blogu javim novim prilom o ovom istom spomeniku ali koji ce se 'vratiti' na svoju 'originalnu' lokaciju i koji ce ponovo postati mjesto hodocasca nekih normalnih ljudi koji ce znati iskreno cijeniti prave vrijednosti. Znam da moju zelju nece biti lako ispuniti ali covjek mora zivjeti u nadi.