Kiki

Skup Banjalucana u St. Louis-u je davno prosao ali materijala za blog jos uvijek ima na pretek. Danas je na redu nas prijatelj Zoran Pavkovic, Kiki, kako ga mnogi zovu, koji je vec odavno stanovnik Pittsburgh-a.

Zoran se, kao i vecina Banjalucana koje je sudbina dovela u ove krajeve, odlicno snasao i godinama radi kao programer NC masina. Poznavajuci Zorana od prije, bio sam prijatno iznenadjen kako je veoma brzo uspio dobiti posao za koji se otimaju mnogi Amerikanci. Kao i vecina nas pristiglih iz onih nasih krajeva, Zoran je u pocetku muku mucio s engleskim ali je i pored skromnog znanja jezika i velike konkurencije uspio dobiti lijep i dobro placen posao.

Da je Zoran izuzetan radnik kazuje cinjenica da je u ovim nemilosrdnim kapitalistickim uvjetima gdje nema milosti i gdje profit diktira sve, uspio da cijelo vrijeme radi i napreduje u svom poslu. Poznajem mnoge Amerikance koji su zadnjih godina izgubili poslove zbog prebacivanja proizvodnje u jeftinije Azijske prostore. Vrlo je interesantna cinjenica da ljudi iz nasih krajeva uglavnom prezivljavaju ove krize i obicno su zadnji kada je u pitanju gubitak posla. Znam kako smo znali pricati kako su nasi ljudi lijeni i kako zabusavaju na poslu. Ovdje u Americi se pokazalo kao smo mi, u stvari, vrijedni radnici, koji su obicno daleko sposobniji od svojih americkih kolega.

Zoran (na slici desno) je 'uhvacen' u razgovoru nakon obaveznih banjaluckih cevapa.