Rex

Mnogima ce to izgledati cudno ali evo danasnji prilog posvecujem nasem kucnom ljubimcu Rex-u. Radi se o jednoj obicnoj 'seoskoj dzukeli', bez pedigrea i 'skole', koji je postao dio familije prije nesto vise od deset godina. Ovdje u Americi kazu kada kupis kucu i nabavis psa, e tada si ostvario americki san. Ne znam da li je to to, ali eto Rex je, kao sto rekoh, vec odavno 'clan familije' i jos uvijek se dobro drzi iako mu je, prema nekim tvrdnjama, oko 70-tak ljudskih godina. Jos uvijek je u snazi i nije ga lako drzati na uzici ako prilikom setnje spazi zeca ili neki drugu zivotinju.

Zanimljiva cinjenica vezana za Rex-a je da on, u stvari, razumije dva jezika. Mozes mu se obratiti na engleskom ili nasem jeziku i on ce to razumijeti. Kada malo bolje razmislim o tome, shvatim da je on, u stvari fenomen. Posebno ako ga pokusam uporediti s nekim nasim 'poznanicima', bivsim 'prijateljima', a da ne govorim o nekim politicarima iz nase novije historije, koji nisu znali dobro niti jedan. U stvari, grijesim, znali su oni (i jos uvijek samo taj koriste) jedan jezik odlicno: jezik mrznje, koji su tako vjesto koristili da su uspjeli ostvariti sve svoje ciljeve na ustrb obicne raje.

Moj Rex se vjerojatno u takvom okruzenju ne bi najbolje snalazio jer on ili nekog voli, ili ne, it to se odmah moze primijetiti. U glumacku skolu ga nisam vodio tako da glumiti ne zna. Jedino mi nije jasno kada su nasi 'prijatelji' nasli vremena da idu u glumacke skole (vjerojatno su to bili vecernji kursevi) jer su taj, prilicno tezak zanat, savladali sa savrsentsvom.