Ziske iz Chicaga

Jedan od susreta u St. Louis-u koje je svakako trebalo zabiljeziti: Jasna i Eso Zisko su ‘Amerikanci’ vec poprilicno dugo, culi smo se par puta telefonom, ali se do sada nismo imali prilike susresti. Susret Banjalucana je bila prilika da ih vidimo nakon 15-tak godina.

Kao uz mnoge od mojih priloga, i ovaj moram prokometarisati jednim dogadjajem iz proslosti. Sjecam se dana kada sam Neru ujutro odveo u porodiliste i posto se cijelo dopodne nista nije 'desavalo', oko podneva sam otisao kuci (zbog ovoga i dan danas trpim kritike). Prolazili su sati, nije bilo nikakvih novosti. Ja sam vec pomalo gubio nadu, mislio sam da je bila ‘lazna uzbuna’, kad negdje oko 5 sati popodne zazvoni telefon. Podigoh slusalicu i zacuh plac novorodjenceta. Bio je to ‘direktni prenos’ iz porodilista i Eso je u ovom slucaju nadmasio i sam CNN: bilo je to Davorovo prvo javljanje preko telefonskih zica, par minuta poslije rodjenja!

Dr. Zisko sa suprugom Jasnom je doletio iz Chicago-a, mi iz Pittsburgh-a a Davor iz Huston-a i evo trenutka naseg susreta nakon tko zna koliko godina (naravno, ja ponovo nisam na snimku jer sam izigravao majstora fotografije). Atmosfera bucna, tesko da se rijeci razabiru ali to nije bio razlog da se Eso i Davor ne ispricaju.