Ispred Doma Kulture
Evo me nakon mnogih godina ispred objekta u kojem sam proveo nekoliko nezaboravnih godina. Bili su to studentski dani kada se moglo studirati malo duze (bilo je bitno apsolvirati a onda nisi morao zuriti s diplomom), posebno ako je neko za to mogao placati. U mom slucaju to nije bio problem jer se u to doba od zarada sa svirki moglo pristojno zivjeti (a i nije nam trebalo mnogo).
Sjecam se kada sam prvi put otisao na igranku u Dom Kulture. Bilo je to jos u mojim srednjoskolskim danima i znam da sam s drustvom otisao na matine. U to doba je kravata bila obavezna i svi su morali postovati taj 'zakon', inace bi ostao na ulici. Svirali su 'Meteori' i sjecam se da je pjevao Mico a dio postave je bio i Dragan Georgijevic, moj skolski kolega. Tada nisam ni sanjao da cu jednog dana i sam biti dio te atmosfere, koja se, vjerujem da ce se vecina sa mnom sloziti, tesko zaboravlja.
Ne sjecam se kako sam dosao u priliku da se prikljucim ekipi koja je zabavljala nasu raju svake subote, nedelje i praznicima, ali znam da je bilo zabavno. Prva grupa se zvala 'Pro at Contra' a kasnije je ime promijenjeno u 'Eight band'. Boss je bio Ekrem Nanic-Coro (truba), a sviraca je bilo poprilicno: Vojo na gitari, Zlaja - bas gitara, Kid na bubnjevima (jedno vrijeme je Miro Stefanac bio bubnjar), Cisko (trombon) i Rudi (saksofon), Braco Skopljak, Muri (orgulje), a mozda sam neke i zaboravio.
Grupu su uvijek cinila cetiri pjevaca i ja se sjecam Sandre Kulijer (kasnije otisla u Zagreb, nastupala na TV, snimila plocu), Nade Barudzije (za nju nisam siguran sta bih mislio jer se sjecam nekih emisija na TV u ona gadna vremena), Caje, Omera Popaja (cujem da je kasnije presao na narodnjake)... Sala je uvijek bila dupke puna a posebno za vrijeme praznika.
Tog dana kada sam ponovo bio u prilici da se nadjem ispred Doma Kulture, nisam se osjecao prijatno. Ulica je bila poprilicno prazna, policajac je cuvao ulaz u zgradu (cujem da je to sada zgrada nekakve 'vlade'), nije bilo one poznate banjalucke atmosfere. Na brzinu smo napravili ovaj snimak i otisli dalje. Mjesto mi se cinilo nekako cudno i nisam imao osjecaj da je to ona ista zgrada od prije!
Sjecam se kada sam prvi put otisao na igranku u Dom Kulture. Bilo je to jos u mojim srednjoskolskim danima i znam da sam s drustvom otisao na matine. U to doba je kravata bila obavezna i svi su morali postovati taj 'zakon', inace bi ostao na ulici. Svirali su 'Meteori' i sjecam se da je pjevao Mico a dio postave je bio i Dragan Georgijevic, moj skolski kolega. Tada nisam ni sanjao da cu jednog dana i sam biti dio te atmosfere, koja se, vjerujem da ce se vecina sa mnom sloziti, tesko zaboravlja.
Ne sjecam se kako sam dosao u priliku da se prikljucim ekipi koja je zabavljala nasu raju svake subote, nedelje i praznicima, ali znam da je bilo zabavno. Prva grupa se zvala 'Pro at Contra' a kasnije je ime promijenjeno u 'Eight band'. Boss je bio Ekrem Nanic-Coro (truba), a sviraca je bilo poprilicno: Vojo na gitari, Zlaja - bas gitara, Kid na bubnjevima (jedno vrijeme je Miro Stefanac bio bubnjar), Cisko (trombon) i Rudi (saksofon), Braco Skopljak, Muri (orgulje), a mozda sam neke i zaboravio.
Grupu su uvijek cinila cetiri pjevaca i ja se sjecam Sandre Kulijer (kasnije otisla u Zagreb, nastupala na TV, snimila plocu), Nade Barudzije (za nju nisam siguran sta bih mislio jer se sjecam nekih emisija na TV u ona gadna vremena), Caje, Omera Popaja (cujem da je kasnije presao na narodnjake)... Sala je uvijek bila dupke puna a posebno za vrijeme praznika.
Tog dana kada sam ponovo bio u prilici da se nadjem ispred Doma Kulture, nisam se osjecao prijatno. Ulica je bila poprilicno prazna, policajac je cuvao ulaz u zgradu (cujem da je to sada zgrada nekakve 'vlade'), nije bilo one poznate banjalucke atmosfere. Na brzinu smo napravili ovaj snimak i otisli dalje. Mjesto mi se cinilo nekako cudno i nisam imao osjecaj da je to ona ista zgrada od prije!
2 Comments:
ovo nije Buha, Kemal Poric, ne makar taj
Ma ne mogu da vjerujewm da je ovo Kemal Poric, Buha
Post a Comment
<< Home