Plitvice
Jos jedan Natasin prilog prije njenog odlaska na odmor.
Samo jedan dan na Plitvicama i Rastokama, dovoljna je hrana za dusu za narednih nekoliko mjeseci. Pisati o tim prirodnim ljepotama nije lako, cini mi se i nepotrebno: njih treba vidjeti i dozivjeti. Iako smo bili u cetvrtak, staze su bile prepune ljudi, uglavnom stranih drzavljana i to iz cijeloga svijeta: gotovo da nemas osjecaj da si u vlastitoj drzavi. Nasi ljudi uglavnom obilaze Plitvice vikendom.
Ovakva druzenja su zaista potrebna, osim upoznavanja domovine, ljepote prirode, upoznajemo se bolje i medjusobno: svi su veseli, djecje razdragani, smijeh prsti na sve strane.
Dan smo zapoceli doruckom u hotelu Jezero: licki sirevi, prsut, pravo domace kiselo mlijeko, domaci kruh (brasno od 4 vrste zitarica, mljeveno na vodenici). Slijedila je zatim "potraga za blagom": podijelise nas u dvije grupe, nakon cega krenusmo u potragu, sluzeci se pisanim uputama, prepunim zadataka i zagonetaka: trebalo je odgonetavati dubine i sirine jezera, povijesne datume, znamenite licnosti iz tog kraja i jos mnogo toga, sto je sve izazivalo bure smijeha i pregrst sala, tako da je tih 4h potrage i upoznavanja jezera, proletjelo u trenutku.
Rucali smo zatim u poznatoj "Lickoj kuci" - travarica Degenija, domaca juha, teletina i janjetina s kumpirima - ispod peke, razne salate, vino (podatak za Marija - Babic, Posip), ustipci. Ovo navodim da se podsjetite dobre licke kuhinje. Nakon dvosatne setnje i uzivanja u Rastokama, osvjezavali smo se sokovima i kavom uz sum vodenica i ljepotu starih drvenih kuca, sa cijih su prozora i trijemova padali slapovi ljubicastih i bijelih petunija ili roze i crvenih pelargonija. Kad je svuda oko nas ljepota za oko, nadrazujuci mirisi vode, bilja i humusa, ocaravajuca glazba slapova, a dobra hrana i pice cine ugodu tijelu, onda ne mozes, a da ne budes dobro raspolozen. Jedina je tada zelja da sve sto duze potraje i da takvih druzenja bude vise.
Barem jos jedno i to u zimskim mjesecima, na Bjelolasici ili Gorskom Kotaru u zimskom ugodjaju, pod bjelinom snijega.
Stigosmo kucama u kasnim vecernjim satima, i evo nas ponovo na standardnim obavezama, poslovnim i privatnim. Za one, koji se zele upoznati ili podsjetiti na Plitvicka jezera (pod zastitom UNESCA) i Rastoke, evo prilike:
Plitvicka jezera
Rastoke
Dragi blogeri, od 22.07. idem na trotjedni godisnji odmor, naravno, gdje drugdje nego u Seget. Zelim vam svima, da ove ljetne dane provedete gdje ste planirali, da uzivate u svim blagodatima ovog naseg predivnog planeta, ma gdje god bili i u drustvu vasih najmilijih.
Natasa
Vise fotografija mozete vidjeti na ovoj stranici.
Samo jedan dan na Plitvicama i Rastokama, dovoljna je hrana za dusu za narednih nekoliko mjeseci. Pisati o tim prirodnim ljepotama nije lako, cini mi se i nepotrebno: njih treba vidjeti i dozivjeti. Iako smo bili u cetvrtak, staze su bile prepune ljudi, uglavnom stranih drzavljana i to iz cijeloga svijeta: gotovo da nemas osjecaj da si u vlastitoj drzavi. Nasi ljudi uglavnom obilaze Plitvice vikendom.
Ovakva druzenja su zaista potrebna, osim upoznavanja domovine, ljepote prirode, upoznajemo se bolje i medjusobno: svi su veseli, djecje razdragani, smijeh prsti na sve strane.
Dan smo zapoceli doruckom u hotelu Jezero: licki sirevi, prsut, pravo domace kiselo mlijeko, domaci kruh (brasno od 4 vrste zitarica, mljeveno na vodenici). Slijedila je zatim "potraga za blagom": podijelise nas u dvije grupe, nakon cega krenusmo u potragu, sluzeci se pisanim uputama, prepunim zadataka i zagonetaka: trebalo je odgonetavati dubine i sirine jezera, povijesne datume, znamenite licnosti iz tog kraja i jos mnogo toga, sto je sve izazivalo bure smijeha i pregrst sala, tako da je tih 4h potrage i upoznavanja jezera, proletjelo u trenutku.
Rucali smo zatim u poznatoj "Lickoj kuci" - travarica Degenija, domaca juha, teletina i janjetina s kumpirima - ispod peke, razne salate, vino (podatak za Marija - Babic, Posip), ustipci. Ovo navodim da se podsjetite dobre licke kuhinje. Nakon dvosatne setnje i uzivanja u Rastokama, osvjezavali smo se sokovima i kavom uz sum vodenica i ljepotu starih drvenih kuca, sa cijih su prozora i trijemova padali slapovi ljubicastih i bijelih petunija ili roze i crvenih pelargonija. Kad je svuda oko nas ljepota za oko, nadrazujuci mirisi vode, bilja i humusa, ocaravajuca glazba slapova, a dobra hrana i pice cine ugodu tijelu, onda ne mozes, a da ne budes dobro raspolozen. Jedina je tada zelja da sve sto duze potraje i da takvih druzenja bude vise.
Barem jos jedno i to u zimskim mjesecima, na Bjelolasici ili Gorskom Kotaru u zimskom ugodjaju, pod bjelinom snijega.
Stigosmo kucama u kasnim vecernjim satima, i evo nas ponovo na standardnim obavezama, poslovnim i privatnim. Za one, koji se zele upoznati ili podsjetiti na Plitvicka jezera (pod zastitom UNESCA) i Rastoke, evo prilike:
Plitvicka jezera
Rastoke
Dragi blogeri, od 22.07. idem na trotjedni godisnji odmor, naravno, gdje drugdje nego u Seget. Zelim vam svima, da ove ljetne dane provedete gdje ste planirali, da uzivate u svim blagodatima ovog naseg predivnog planeta, ma gdje god bili i u drustvu vasih najmilijih.
Natasa
Vise fotografija mozete vidjeti na ovoj stranici.
0 Comments:
Post a Comment
<< Home