Kada su pocetkom 90. godina na vlast dosle “demokrate” da nas izvuku iz “mraka” u kome smo zivjeli, pa upalise svijetlo od kojeg mnogi nasi, kako ih ti Co zoves “stari prijatelji” oslijepise, pocela se slusati neka druga muzika koju ni ja ni vi nismo razumjeli mada je bila na nasem jeziku. Nedugo poslije toga dodjose i oslobodioci koji nas oslobodise zabluda, iluzija, kuca a mnoge i zivota, i otvorise nam put u Evropu i citav svijet.

E, u tu Evropu sam ja uprtio i dio mladosti i starog zivota. Ponio sam svog Kenwood-a, svoju staru Framus gitaru koju sam davnih 70. kupio od Keme-Buhe, moje i vase ploce i slike sa nasih druzenja. Toga me nisu mogli osloboditi. Sve te stvari imaju svoju pricu i svoj zivot i one me vezuju sa svima vama sa kojima sam se druzio i zivio a koji su rasuti sada po cijelom svijetu.

Napravio sam i nekoliko snimaka koje koje ce sigurno mnogi prepoznati. Na tu istu Framusovu gitaru koju spominjem je prvi put zasvirao i moj Amir i moj Zlatko pa mi je zato jos draza, i mada je sada kuca puna i gitara i moderne tehnike ja jos uvijek najradije zasviram na tu gitaru.
Ponekad pustim i stare ploce i uzivam u pucketanju poznate i drage muzike pa se vratim u mislima u vrijeme kada som zajedno uzivali u tim zvucima.

Dragi moji blogovci ili blogeri puno pozdrava i saljite priloge jer nam se gazda umorio. Ne dozvolite da se ova njegova divna deja ugasi. Neka i ovaj moj tekst bude prilog tome.

Pozdrav od Eke-Vikinga.

Jos nekoliko fotografija mozete naci na ovoj stranici.