SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, August 29, 2006

Kada su pocetkom 90. godina na vlast dosle “demokrate” da nas izvuku iz “mraka” u kome smo zivjeli, pa upalise svijetlo od kojeg mnogi nasi, kako ih ti Co zoves “stari prijatelji” oslijepise, pocela se slusati neka druga muzika koju ni ja ni vi nismo razumjeli mada je bila na nasem jeziku. Nedugo poslije toga dodjose i oslobodioci koji nas oslobodise zabluda, iluzija, kuca a mnoge i zivota, i otvorise nam put u Evropu i citav svijet.

E, u tu Evropu sam ja uprtio i dio mladosti i starog zivota. Ponio sam svog Kenwood-a, svoju staru Framus gitaru koju sam davnih 70. kupio od Keme-Buhe, moje i vase ploce i slike sa nasih druzenja. Toga me nisu mogli osloboditi. Sve te stvari imaju svoju pricu i svoj zivot i one me vezuju sa svima vama sa kojima sam se druzio i zivio a koji su rasuti sada po cijelom svijetu.

Napravio sam i nekoliko snimaka koje koje ce sigurno mnogi prepoznati. Na tu istu Framusovu gitaru koju spominjem je prvi put zasvirao i moj Amir i moj Zlatko pa mi je zato jos draza, i mada je sada kuca puna i gitara i moderne tehnike ja jos uvijek najradije zasviram na tu gitaru.
Ponekad pustim i stare ploce i uzivam u pucketanju poznate i drage muzike pa se vratim u mislima u vrijeme kada som zajedno uzivali u tim zvucima.

Dragi moji blogovci ili blogeri puno pozdrava i saljite priloge jer nam se gazda umorio. Ne dozvolite da se ova njegova divna deja ugasi. Neka i ovaj moj tekst bude prilog tome.

Pozdrav od Eke-Vikinga.

Jos nekoliko fotografija mozete naci na ovoj stranici.

4 Comments:

Anonymous Amir said...

E vala ovo je prilog mjeseca, a slika je ona sa Male skolske priredbe:) Za kraj cu da citiram Ramba koji kaze: I Tito kad me vidi kaze: dzesi rambo legendo!
Rambo: A ja mu kazem, e moj Tito vidis li sta nam ovi rade, sto nisi zivio 200godina ili barem 250.
Tito: Jebiga Rambo, sta je tu je. Pjevaj i sviraj i vazda gledaj da ti na ruke plate. Nikad na ziro racun.... Pozdrav svim dobrim!!!

Tuesday, 29 August, 2006  
Blogger co said...

Prije svega, moram Eku pohvaliti za ovaj prilo: evo ovo je jedan primjer kako se ovaj nas blog moze uciniti interesantnim za sve nas, i mlade i stare.

Sto se tice muzike, muzickih linija, ploca i gitara, moglo bi se o tome napisati citav roman. Sjecam se kao da je to bilo danas kad sam kupio prvi LP od Beatlesa. Bilo je to u mojim srednjoskolskim danima kada stranih ploca nije bilo ni za lijeka kod nas. Jedan dan sam, na putu u skolu, naisao pored NAME (sjecate se te prodavnice, bila je preko puta hotela Palas) i u izlogu, na moje veliko iznenadjenje, ugledao LP Beatlesa “A Hard Day’s Night”. Nisam mogao vjerovati svojim ocima: originalni LP Betalesa (izdavac Parlaphone) u Banjaluci! Odmah sam usao u NAMU i upitao prodavacicu za cijenu. Sada se ne sjecam cifre ali znam da je bila poprilicna. Pocela me hvatati panika: novca nisam imao a bojao sam se d ace ploca biti ubrzo prodata.

Kada sam stigao u skolu, odmah sam se poceo raspitivati kod raje da li netko ima novaca da mi posudi: na moju veliku srecu jedna nasa kolegica (Vinka Sevo) je imala dovoljno novaca i taj sam problem rijesio. Drugi problem je bio kako stici na vrijeme u prodavnicu prije nego se ploca proda. Na moju ‘srecu’, taj dan smo imali kontrolni (mislim da se to tako zvalo) iz Osnova Elektrotehnike (2 casa) i mogli smo izaci iz razreda ako test zavrsimo ranije. Kako sam se bojao da ce se LP prodati, ja sam svoj test zbrzio i izasao nakon provog casa (sjecam se da sam na testu dobio dvicu, sto tih godina za mene nije bilo bas pohvalno) i uspio u svojoj nakani. Ploca je bila moja i nitko nije bio sretniji od mene. Sada vise nisam morao cekati emisiju ‘Po zeljama slusatelja’ da cujem Beatlese koje sam obozavao (sto vrijedi i danas). Gramofon je bio vec legendarna RIZ-ova TOSKA 10.

Eto ovo je samo jedan mali dogadjaj iz tih dana, a bilo ih je jos puno. Cekam da se i ostali iz nase generacije oglase pa cu se vjerojatno ponovo javiti.

Tuesday, 29 August, 2006  
Anonymous Izet said...

Eko, hvala ti za ovaj prilog, vratio si nas 30-tak i vise godina unazad. Co pominje nacin kupovine ploce Beatlesa kada je od Tehnike zurio do Name da bi je sto prije imao. Ja sam, zbog meni drage ploce isao cak do Trsta. Naime ja sam jedno vrijeme bio ljubitelj Led Zeppelina. Imao sam sve njihove albume i svako izdavanje se sa nestrpljenjem ocekivalo. Sjecam se da sam bas na radio Zagrebu, kao sto Eko spomenu, slusao do kasno emisiju D. Vrdoljka i novi album Zeppelina "Physical Graffiti" koji se kod nas nije mogao tako brzo dobiti. Tad smo ja i pok. Dragan Vukelic, sa kim sam preslusavao mnogobrojne albume, odlucili da sto prije odemo do Trasta i kupimo taj LP.
Znate i sami kako se to odlazilo. Kretanje negdje oko ponoci da bi se stiglo rano na granicu pa trka po Trstu da bi se do zadnjeg minuta kupovalo, pa opet nazad kuci mrtvi umorni gdje se opet stizalo kasno iza ponoci. Ali to nama nikad nije bilo tesko. Predpostavljate da smo tada osim te ploce dosli kuci i sa nazaobilaznim farmericama Super Rifle.
Odlazeci iz BLuke spasio sam sve svoje albume koje ljubomorno cuvam, a "Physical Graffiti" ce me trajno sjecati na mog dragog kolegu i prijatelja Dragana koji je nesretno izgubio zivot.

Wednesday, 30 August, 2006  
Anonymous Karmen said...

Drago mi je da sam "nabasala" na ovaj prilog. Imam jedan odlican prilog u pripremi koji govori o clasicnim gitarama (Thomas Lloyd) koje se izradjuju ovdje u Melburnu, novom pravcu u izradi, novim materijalima itd. Nadam se da ce se dopasti svim onima koji vole umjetnost i lijepu muziku.
PS - Ja sam voljela "The Eagles" and "Deep Purple" grupe.
Pozdrav od Karmen

Tuesday, 16 January, 2007  

Post a Comment

<< Home