SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, October 27, 2006

27. oktobar 69.

Proslo je toliko puno vremena od jednog ponedeljka, 27. oktobra 1969. da sam na taj dogadjaj gotovo potpuno zaboravio. Dogadjaji devedesetih su potisnuli u stranu taj dan kada je Banjaluka postala poznata u cijelom svijetu. Cudno je to da se ruzne stvari vise pamte od lijepih, da ruzna se rijec dalje cuje nego lijepa. Tako je i tog dana, tog dalekog oktobra, Banjaluka stigla na naslovne strane svjetskih magazina, novina, radio i televizijskih stanica zahvaljujuci nesreci koja ju je zadesila.

Sta se tih dana dogadjalo najbolje znamo mi koji smo sve to prezivjeli. Siguran sam da svako od nas ima svoju pricu i od svih tih prica bi se mogla napisati podebela knjiga. Narocito ako bi je pripremali neki koji su za to rodjeni (a ima ih medju nama).


Toga dana 69. Banjaluka je izgubila dio svoje proslosti a ostatak je slijedio ubrzo iza toga. Mnoge historijske gradjevine su porusene da se sto prije zaborave ili da se netko ne bi dosjetio da ih, ne daj boze, popravi. Toga dana je Banjaluka izgubila svoj image, image grada u kojem smo se svi osjecali bliski, gdje su dosljaci prihvacani kao svoj rodjeni, gdje je gotovo svako svakoga znao, iako nas je bilo poprilicno. Cini mi se da je s tim danom zapoceo duhovni pad grada koji je imao nekakvu tradiciju i gdje se znalo ko gdje pripada. Danas sam gotovo siguran da je tim danom bila zapecacena sudbina Banjaluke kakvu smo poznavali i kakva nam je odgovarala.

Labels: ,

2 Comments:

Anonymous Made said...

Znas Co, potpuno se slazem sa tvojim rijecima ali zelim dodati jos nesto. Banja Luka je BILA moj grad ali vise nazalost nije, sve lijepe uspomene pamtim i nikad ih necu zaboraviti, to mi niko ukrasti ne moze, ni oni koji su dosli ni oni koji su se nametali, ni oni koji su se gurali, ni oni.... Koga briga. Meni niko ne moze uzeti ronjenjenje na Studencu, pored velike i male sedre pa kroz suplju sedru. Meni niko ne moze uzeti spustanje na traktorskoj gumi od Zelenog mosta do Halilovca. Meni niko ne moze uzeti ples u KSET-u, meni niko ne moze uzeti rostiljanje pored Vrbasa, na Zelencu, pod orasima. Meni niko ne moze uzeti sankanje niz Begovo, sankanje niz Sehitlucki put. Meni niko ne moze uzeti Seherske banje, branu u Novoseliji, meni niko ne moze uzet, Maria, Seju, Canka, Majka, Milu, Coa, Izeta, Keca, Emiru, Neru i sve vas drage poznate i nepoznate. I zato dizem ovu casu vina iznad Sibirsih ravnica na putu KUCI u MOJ grad, Lund, Sweden, i POZDRAVLJAM vas dobri ljudi.
Made

Friday, 27 October, 2006  
Anonymous Natasa said...

Bravo Made!
Obradovao si me svojim odgovorom.

Friday, 27 October, 2006  

Post a Comment

<< Home