27. oktobar 69.

Proslo je toliko puno vremena od jednog ponedeljka, 27. oktobra 1969. da sam na taj dogadjaj gotovo potpuno zaboravio. Dogadjaji devedesetih su potisnuli u stranu taj dan kada je Banjaluka postala poznata u cijelom svijetu. Cudno je to da se ruzne stvari vise pamte od lijepih, da ruzna se rijec dalje cuje nego lijepa. Tako je i tog dana, tog dalekog oktobra, Banjaluka stigla na naslovne strane svjetskih magazina, novina, radio i televizijskih stanica zahvaljujuci nesreci koja ju je zadesila.

Sta se tih dana dogadjalo najbolje znamo mi koji smo sve to prezivjeli. Siguran sam da svako od nas ima svoju pricu i od svih tih prica bi se mogla napisati podebela knjiga. Narocito ako bi je pripremali neki koji su za to rodjeni (a ima ih medju nama).

Toga dana 69. Banjaluka je izgubila dio svoje proslosti a ostatak je slijedio ubrzo iza toga. Mnoge historijske gradjevine su porusene da se sto prije zaborave ili da se netko ne bi dosjetio da ih, ne daj boze, popravi. Toga dana je Banjaluka izgubila svoj image, image grada u kojem smo se svi osjecali bliski, gdje su dosljaci prihvacani kao svoj rodjeni, gdje je gotovo svako svakoga znao, iako nas je bilo poprilicno. Cini mi se da je s tim danom zapoceo duhovni pad grada koji je imao nekakvu tradiciju i gdje se znalo ko gdje pripada. Danas sam gotovo siguran da je tim danom bila zapecacena sudbina Banjaluke kakvu smo poznavali i kakva nam je odgovarala.