Plivač
Slucajno naletih na par fotografija radnih kolega iz Mikro elektronike iz tamo nekih davnih vremena (proslava 22. decembra, dana fabrike) i bi mi drago. Rekoh sebi, evo lijepog materijala za jos jedan prilog. Na fotografijama su vec poznata lica (profesor Sirbegovic, Natasa, Jadranka, Mirjana…) i vec sam se spremao da napisem nesto u tom stilu ali odjednom mi dodje do mozga (stari se, mozak radi malo sporije) da ovaj prilog moram posvetiti osobi u gro planu. Radi se o jednoj, danas vrlo ‘uvazenoj’ licnosti iz politickog i drustvenog zivota danasnje Banjaluke (njegove izjave veoma cesto nalazim na nekim Internet izdanjima banjaluckih javnih glasila), o kojoj se mora napisati par rijeci.Dakle, danasnji prilog je posvecen jednom od nasih poznanika i bivsih bliskih suradnika, koji ‘zasluzuje’ da se na ovom blogu pojavi zbog svojih ‘zasluga’ za narod. Kao i nekolicina drugih njemu slicnih koji odlicno ‘plivaju’ u ovih zadnjih 20-tak godina, nas 'junak' je, od svojih prvih dana ulaska kroz kapije fabrike Rudi Cajavec, znao gdje mu je mjesto i sta mu je raditi. Cini se da je to ‘odlika’ nasih ‘gorstaka’, koji su opanke veoma brzo zamijenili ‘spicokama’ a zemljane seoske staze i putice, asfaltom, kao da su na njemu rodjeni i nikad nisu znali ni za sta drugo.
Sjecam se Milana Mazalice jos od njegovih prvih dana u Profesionali. Primijetio sam ga kako uvijek negdje ‘zuri’ s ‘tekicom’ ispod pazuha: tipican znak prepoznavanja osobe koja ima nekakav 'vazan' partijski sastanak na kojem se donose bitne odluke od presunog znacenja za sudbinu fabrike (i sire regije). Kada sam se raspitivao o njemu kod mojih kolega iz Mikroelektronike, rekli su mi da se radi o njihovom fizicaru (diplomirao fiziku) koji se nedavno zaposlio kod njih u razvoju.
Elem, taj nas fizicar je vrlo brzo postao vazna karika u nasoj fabrici i onako slatkorjeciv, uskoro je bio upetljan u smjenjivanje nekih od direktora i rukovodilaca, koji su (prema unaprijed pripremljenim uputama) partijski zabrljali i trebalo ih je maknuti s polozaja. Uvijek mi je bilo nejasno kako tako mladi ljudi, tek pristigli s fakulteta, uspiju pohvatati tako visoke polozaje na partijskoj ljestvici, da se njihova uvazava i postuje. Moram priznati da mi je to dugo bila nepoznanica ali cini mi se da sam sada, u ove pozne godine, konacno progledao (a skupa sa mnom vjerujem i mnogi drugi, ali malo prekasno).
U onim gadnim vremenima, kada su ‘prijatelji’ pokazali svoja prava lica, nas 'junak' je ponovo bio u glavnim ulogama. Kao zasluzni borac za novi poredak, uselio se u stan svog bivseg kolege (kojeg je prije toga uspio smijeniti s rukovodeceg polozaja kao nepodobnog), kao da je to nesto najnormalnije na svijetu. Bivsi partijski drugovi drugih nacionalnosti odjednom su postali sumnjivi i nepodobni. Dresovi su se mijenjali preko noci i nas 'junak' se vrlo brzo obreo u novom timu, koja je tada (a cini mi se i danas) pobjedjivao. S njim su, naravno, bili i mnogi drugi igraci, koji su dresove mijenjali po potrebama (cesce nego profesionalci u NBA ligi): jucer sam bio komunista koji je vjerno slijedio put revolucije, danas najveci vjernik kojem su svi branili da idem u crkvu i molim se bogu, a sutra cu biti nesto trece, vec prema potrebama i prilikama, uglavnom sta god u tom momentu bude najbolje da se ostane u pobjednickoj ekipi.
Labels: komentari
posted by co | 12:02 AM
51 Comments:
Prvo ispravke osoba na fotografijama:
Na 1.fotosu su redom - Mazalica, Biljana Grujic, prof Sirbegovic, Milka Marjanovic, i mali dio mene.
Na 2. fotosu - s lijeva - Jadranka Kopanja, Mirjana Stancic, Mazalica i Biljana Grujic
Svi smo mi u Mikroelektronici bjezali od politickih aktivnosti, odnosno politicke funkcije nam nisu bile cilj.
Znali smo cemu tezi on i njemu slicni, znali smo kakvi ljudi iz privrede idu na funkcije u Republiku i Saveznu drzavu,
Znali smo, kakve su im " ljudske" i strucne kvalitete, ali se tom njihovom putu nismo suprotstavljali.
Velika krivica i odgovornost lezi i u nama.
Pristojnost mi nalaze, kao i obziri prema njegovoj djeci, da ne upotrijebim sustinsku definiciju njegove osobe.
Toliko o Mazalici, on kao covjek, nije vrijedan da na njega potrosim vise niti jedan svoj dragocjeni minut vremena.
Natasa
Izvinjavam se Natasi na gresci. Bio sam 100% ubijedjen da je ona na obe fotografije kad ono, greska.
Co, gdje ga samo nadje? Kamo srece da nikad nismo ni saznali za ovako ‘dobre’ ljude. Em strucan, em pametan, em politicki podoban. Davno, pocetkom devedesetih kad sam jos bila u BL, prolazeci onom ulicom kraj bolnice cula sam odlomak glasnog razgovora koji su vodila tri covjeka sto su mi dolazili u susret “… ja nisam u partiji ( mislkeci na SDS) ali sam cetnik u dusi”…. A to je izgleda u dusi bilo stalno pa nismo mogli ni naslutiti, a kamo li vidjeti. Sve ostalo je bila gluma da bi se nesto postiglo ..radno mjesto, stan, polozaj u partiji ( SK) ili u firmi…sve je to nekako islo jedno s drugim. Vjerovatno je i danas tako, samo sto ne moraju da glume ( kako su dobro odglumili ono prije, kao da su svi odreda zavrsili akademiju).
I nazalost, pokazalo se vremenom da Mazalica nije jedini, mislim na ono ‘cetnik u dusi’.
Natasa spomenu da smo se trebali suprotstavljati vise i mozda ranije. U pravu je, medjutim to ne bi pomoglo. Cini mi se da je bilo potrebno samo doci do kriticne mase pa da sve krene onako kako je krenulo.
Sjecam se kako smo Sasa I ja (razocarani ponasanjem mnogih nasih odavno vec bivsih prijatelja), jednom od njih nakon nekoliko usputnih razgovora, otisli kuci i pokusali mu dokazati da nije njemu mjesto u tadasnjoj vojsci (nekad je bio rezervni oficir JNA) koja je postala vojska jednog naroda, bolje reci jedne stranke. Nista nije pomoglo. Taj nas ‘prijatelj’ vjerovatno I danas misli da je on I svi slicni njemu bio u pravu. Mi ostali smo sigurno nesto krivi dok smo‘dobrovoljno’ otisli kad nas ‘niko nije tjerao’.
Vjerovatno ga nije briga ni sto je to bio nas posljednji susret.
Pozdrav svim dobrim ljudima planete 'Slike i novosti'
Ne bih se previše petljao u ovu temu, ali ne mogu a da vam ne kažem da mi je ovaj prilog po mnogo čemu jednostavno sjajan.
Veliki pozdrav sa sjevera!
Zdravo Co,
mogu ti reci da me je ovaj prilog pogodio i podsjetio me ponovo na moja povrijedjena majcinska osjecanja.
Ja znam osobu o kojoj je rijec samo iz vidjenja kao komsiju iz zgrade u ulici Djede Kecmanovica.
Bili smo svi odprilike ista generacija ( +/- 5 godina).
Skoro smo svi imali po jedno dijete koje je imalo 14/15 godina pred pocetak rata. Doba kad se desavaju prve ljubavi, pocinje slusati odredjena muzika , plesati ici na zurke…..Kao I sva ostala djeca u Banjaluci, djeca u cajevackoj zgradi Djede Kecmanovica su bila osudjena da provode veceri ispred haustora kojih je bilo prolican broji.Bilo je zaista opasno I njima zabranjeno hodati po gradu a dugo vremena bio je i policijski sat.
Nije bilo igranki, kina ili ne daj boze pozorista. Mi (roditelji) smo bili zaokupljeni nasim brigama kako prezivjeti, sta jesti, kako nabaviti drva za lozenje ili papir da mozes proci kroz grad ……
U isto vrijeme nismo ni primjecivali da su ta nasa djeca u pubertetskim godinama ponekad prezivljavala svoje intimne drame.
Ja sam uvijek smatrala I sad smatram da su djeca dosla na svijet zato sto smo mi to htjeli I da nisu krivi sta god urade. Svi njihovi postupci su plod roditeljskog rada.
Izvinjavam se na dugackom uvodu. Htjela sam da kazem samo dvije stvari.
Prvo
Da kazem svoj svoj nasoj djeci, ciji su kosmari prvih ljubavi prosli uz sulude pucnjave u zrak, ili u izbjeglickim kampovima da su oni pravi heroji.
Pogotovo sto su uspjeli, poslije svi tih mracnih dana, naci svoje mjesto u ovom svijetu,i radovati se zivotu kao sto prilici njihovom dobu.
Drugo
Da je u vrijeme rata jedan otac, (koji je plivao) rekao svom zaljubljenom sinu da djevojcica koja ju je odabrao, nije nacionalno "cista" ,nije dobra za njega I da treba prekinuti vezu s njom .Djevojcica mi je to rekla mnogo, godina kasnije. Bila sam zaprepastena. Razmisljala sam ovako:Ocev savjet nije nesto sto moze puno iznenaditi. Sin je bio samo jedno 15 godisnje bezazleno dijete...
Ostalo je samo meni da zamjerim sama sebi kako nisam u to vrijeme primjetila da je moje djete uvuceno u kosmar nacinalnog ciscenja. Velika griznja savjesti za mene licno.
Moj muz I ja smo djeca pomijesanih nacija I vjera. Nasa djeca jos vise.
Me ne volimo pricati o tim stvarima, nacijama i polarizacijama u zadnjem I prijasnjim ratovima. Smatramo I pokazujemo nasim nacinom zivota da smo to prevazisli.
Ali nisam mogla izdrzati da se ne javim. I da kazem da neki roditelji zaista ne zasluzuju djecu
Pozdrav svima od Dubravke Kusmic
Upravo sam procitao u Nezavisnim da je Srđan Mazalica izabran za poslanika u Narodnoj skupstini SR. Znam da se jedan od njegovih sinova tako zove.
Ako nasi BL blogeri to potvrde onda cu se javiti sa dodatkom.
Pozdrav svima
Vidis Dubravka ja sa svojom djecom nisam nikada razgovarao o tim danima. Znam da im nije bilo lako i da im je vjerojatno tesko bilo razumjeti sta se to dogadja. Mozda je to razlog sto Davor nikada ne spominje ni jednog drugara iz dvorista niti ima ikakvu zelju da tamo svrati ili nekoga vidi.
Volio bih znati sta sada misle, ali iskreno, ti koji su tih dana okretali glave od nas nepodobnih. Neki su to odlicno naplatili, ali mnogi su ostali kratkih rukava. Oni koji su situaciju iskoristili su normalno sretni i zadovoljni. Za one koji su ostali po strani nisam siguran.
U stvari, za mnoge koje sam samo povrsno poznavao, nije me ni briga. Za one koje sam smatrao svojim prijateljima pokusavam naci odgovore ali ih ne nalazim.
Izete, piši dodatak!
Strahote koje su nam se dogodile, vrijedjaju i bole,
ali moramo se presabrati i biti realni. Danas vise ne smije
biti mjesta za lamentiranje nad nasom proslosti i sudbinom.
Ni u kojem slucaju, ne smijemo vise dopustiti da nam
pretrpljene rane oduzmu i narednih nekoliko godina!
Svijet i ljudi nisu savrseni. Takvima ih treba prihvatiti, treba
znati NA VRIJEME uociti lose pojave i lose ljude i znati ih
onemoguciti.
Ova bolna skola koju smo prosli, obavezuje nas da budemo
pametniji, da bolje zapazamo ljude i pojave oko sebe, da se
udruzujemo s istomisljenicima, i da se ZAJEDNICKIM
snagama svemu losem u drustvu EFIKASNO suprotstavimo.
Nasa je obaveza prenijeti svoja iskustva i znanja na nasu djecu.
Cutanjem o tome, samo ponavljamo gresku.
Oni vise nikad ne smiju biti nespremni!
Najveci covjekov neprijatelj je strah.
Slijede indiferentnost, nesposobnost za donijeti odluku
i nespremnost na akciju.
Svatko u svojoj sredini mogao je i moze doprinjeti da bude
jednog Mazalice manje.
Akcija je i otici iz sredine u kojoj se ne osjecamo dobro!
Natasa
Iako doticnu FUKARU niti sam poznavao niti cu ga upoznati, zelim samo podrzati Natasim komentar i dodati da ta FUKARA nije vrijedna ni jedne rijeci a kamoli rasprave. Takvih kao sto je FUKARA bilo je mnogo, na zalost nasu. Ali svako ima pravo na izbor, da bude covjek ili necovjek a FUKARA je izabrao.
Pozdrav sa juznog sjevera (mi smo kao Kalifornija za ostalu Svedsku)
Made
Mario, ovaj zadnji Izetov komentar je odlican, samo malo podugacak!
Sta je, ipak postoji cenzura, ne moze se postaviti comment, ako nije u skladu sa idilicnom patetikom?!
Nazalost, rat je izazvao mnoge negativne pojave, nacionalnu homogenizaciju, etnicku segregaciju i devijantne oblike ponasanja koji imaju za posljedicu nepovjerenje izmedju ljudi koji su do juce bili u dobrim odnosima.
Osjecaj odbacenosti od sopstvenog, grada u kojem ste rodjeni, i koji osjecate vi, koji ste ga, silom prilika, napustili, pomijesan sa nostalgijom za rodnim gradom, ne daje vam za pravo da napadate i bez razloga optuzujete ljude koji nisu ucestvovali u vasoj nesreci.
Ruzne stvari pricate o Milanu, i ne samo to... Apsolutno netacne cinjenice koje diskvalifikuju covjeka koji je dugo i strpljivo gradio svoj ugled u ovom gradu, koji je danas nesporan, i ciji je uticaj uveliko pomogao da Banjaluka danas postane jedan sasvim normalan grad, i da se potpuno promijeni u odnosu na ono vrijeme kad Milan nije imao apsolutno nikakvog uticaja na desavanja u ovom gradu, jer je kao kadar SK bio na marginama svih zbivanja.
Pozdrav i uzivajte u sredinama u kojima cete se izboriti za "jednog Mazalicu manje"!
Rat je, nazalost, izazvao nacionalnu homogenizaciju, etnicku segregaciju, te mnoge oblike devijantnog ponasanja koji za posljedicu imaju paradoks da su ljudi koji su do juce bili u dobrim odnosima, okrenuti jedni protiv drugih.
Osjecaj odbacenosti od grada u kojem ste zivjeli i u kojem ste rodjeni, pomijesan sa nostalgijom, ne daje vam za pravo da govorite tako ruzne i apsolutno netacne stvari o Milanu, koji nije ucestvovao u vasoj nesreci.
Samo zato sto je uspjesan i sto je njegov ugled danas u BL nesporan, ne mora znaciti da je Milan kriv za vase patnje, jer je i on u godinama straha bio odbacen, tj. kao kadar SK bio na marginama svih zbivanja.
Danas se moze reci da je uveliko doprinio cinjenici da Banjaluka postane jedan sasvim normalan grad, jer je sa D.Davidovicem i S.Mitrovicem stvarao tim koji je od BL napravio najuspjesniju lokalnu zajednicu u BiH.
Veliki pozdrav prijateljima moga oca kojima zelim srecu u sredinama gdje ce biti "jedan Mazalica manje", i hvala vam sto ste nam pomogli da shvatimo neke stvari, uz dobru zabavu, citajuci ovako lijepe tekstove.
Srdjane, kao sto vidis, cenzura ne postoji.
Tvoj prvi komentar je stigao nakon drugog, koji si, vjerojatno u brzini da donosis zakljucke na osnovu neprovjerenih cinjenica, pozurio da posaljes, ocekujuci, valjda, da smo mi ljudi, koji se bojimo otvorene diskusije.
Lijepo je od tebe sto branis svoga oca. Vjerojatno bih ga i ja branio, da je moj. Ali moras biti svjestan cinjenice da ima dosta onih koji su zivjeli u tom okruzenju sve ove godine i ne pricaju o dogadjajima na osnovu necijih prica vec na osnovu vlastitog iskustva.
Sama cinjenica da se vecina javlja sa svih strana svijeta a tvoj otac uziva u plodovima zla koje je u Banjaluci ucinjeno, govori vise nego dovoljno.
A sto se tice komentara, sve i jedan sam do sada objavio, i cinit cu to i u buduce, naravno, ako ga primim.
A i u Americi je sada subotnje jutro i normalno je da se malo duze spava. Mozda je u Banjaluci drugacije?
Evo, Srdjane, opet se desilo nesto slicno. Dok sam ja pisao komentar na tvoje komentare, stigao je jos jedan, pa sada sve izgleda malo zbrkano.
Ne bih zelio da ispadne da se sada ja 'natjecem' s tobom u mudrovanju,(vjerojatno to ne mogu, jer si ti 'vlast u gradu' a ja sam samo jedan od mnogih koji ponekad navrate u isti), ali svarne cinjenice govore same za sebe.
Sumnjam da bi tvoj otac bio uspjesan danas da je ostao ono sto je nekad bio. Jer oni koji su se pokazali kao ljudi u ona gadna vremena, kada je to trebalo pokazati, jos uvijek sjede u zapecku sadasnjice. Licno poznajem nekolicinu o kojima ne mogu otvoreno govoriti jer ne zelim da im pogorsavam vec ionako tesku situaciju (vjerojatno i ti poznajes ponekog, ali nisi obracao paznju na to). Oni koji su se u pravom momentu okrenuli kuda vjetar puse sada ubiru plodove svoga 'rada'. Ima ih dosta takvih koji misle da je sve sto se dogadjalo normalna stvar i da oni svojim djelovanjem nisu bili dio toga zla.
Ne znam sta bih ti rekao o takvim i ko je gori: oni koji su odmah pokazali svoje pravo lice ili oni koji su ga prikrivali pred poznanicima.
Jos jednom se izvinjavam za zbrku sa komentarima, ali i sa tehnologijom, pa cak i najnovijom, ponekad ima problema.
Postovani gospodine Co,
pokusao sam vam pokazati, ali niste me razumijeli, da vi ne napadate, u sustini, moga oca, vec neke pojave, licnosti i dogadjaje, koji nemaju veze sa Milanom, ali on je za vas otjelotvorenje necega takvoga samo zato sto je uspjesan.
"Sumnjam da bi tvoj otac bio uspjesan danas da je ostao ono sto je nekad bio."
Znate koliko danas ima uspjesnih ljudi u BL koji su taj uspjeh zasluzili svojim radom i kvalitetima?! Mnogo, gospodine Co, vremena se mijenjaju.
Vi ste unaprijed stvorili odredjeni stereotip, kojeg se slijepo pridrzavate, samo zato sto vas taj stereotip drzi u uvjerenju da ste kvalitetan covjek (ne sumnjam u to), i da ste kao takav bili odbaceni jer vasa nacija nije nekom odgovarala. To su bila katastrofalna vremena, sa tim ce se danas sloziti vecina gradjana BL, ali Milan sa tim nema nikakve veze.
Tvrdnje da je cetnik u dusi, da je svog sina (mog brata) nagovorio na onaj raskid jer Sonja Kusmic nije bila Srpkinja i druge slicne su teska izmisljotinja. Npr. Milan je za tu vezu saznao tek pola godine nakon raskida. "Jedva docekao da slavi slavu", poceo je slaviti prije 3 godine. "Prestrojava se u pobjednicku ekipu", usao u SNSD kad je bila minorna stranka sa 20-ak clanova u BL, Dodik ga molio 1997. da preuzme gradsku organizaciju, kako bi mu u BL napravio stranku, jer je ovaj iz Laktasa, a Milan nije htio u Socijalisticku partiju (koja je bila tada mnogo jaca) jer se nije slagao s Milosevicevom politikom.
Nemam namjeru da vodim polemiku sa vama, previse je budalestina izreceno, ali vodite racuna kad govorite ruzne stvari o ljudima, vise to govori o vama samima.
Srdjane, opet ja. Subota je, cekam prijatelje iz Kentakija (banjalucane, naravno), pa da krenemo za Boston (na vjencanje, banjalucko), gdje cu opet susreti mnogo drugih banjalucana, koji eto, zbog svojih zelja, zive cijelim svijetom, pa imam vremena da visim na ovom blogu. Kao sto vidis, kuda god krenem, naletim na raju iz naseg grada.
Ne bih ovo spominjao, da ne naletih na slijedeci post na jednom od foruma na Internetu. Evo, prekopirao sam ga, a stranicu 'sejvirao', da ne bude da ni ovo sto je ispod nije istinito:
"Forum Mladih socijaldemokrata _ Ljepota i zdravlje _ Parfemi
Posted by: Srdjan Mazalica May 11 2007, 06:31 AM
Moram podsjetiti CNN live da je miris sijena iz Bravska i Krajine visoke nešto sasvim drugačije od mirisa trave iz Lijevča polja...
A moraćemo predložiti da se ta trava koju Tamaris pokosi (i za to dobije pare) proda nekoj farmi, a da pare odu u neki Fond, npr. za treće ili četvrto dijete, kako bismo kompenzovali silazak Srba sa planina u Banjaluku, tj. nizak natalitet"
Reci mi Srdjane, zasto je tako vazno da se taj nizak natalitet Srba popravi? Ne osjecas li ti da je u ovim razmisljanjima, koja se na prvi pogled mogu ciniti nevina, krije svo zlo? Zasto je vazno da broj Srba raste? Zar, zaboga, nije vazno, da raste broj ljudi (nemoj iz ovog zakljuciti da ja mislim da Srbi nisu ljudi, cak, naprotiv)? Zasto to mora biti potomak jedne odredjene nacije? Zasto se nisi zabrinuo za natalitet muslimana (Bosnjaka)? Ili mozda Hrvata? Zasto kao primjer ulaganja izabra bas natalitet? Zar u tvojim razmisljanjima nema niceg vaznijeg od toga? Zar ni na trenutak nisi mogao pomisliti da bi se ta 'zarada' mogla utrositi na povratak onih koji su istjerani iz svog rodnog grada, bez obzira pod kojom su 'zvijezdom' rodjeni?
Mogao bih ovako nastaviti u nedogled, ali ne bi imalo smisla. A i ne zelim da uvrijedim neke koji ce mozda posmisliti da imam nesto protiv samo jedne nacije. A nemam.
Iako sam citajuci tvoje komentare na prvi pogled pomislio kako mi se javio jedan napredan, mladi covjek, koji bi mogao biti zacetnik neceg novog, tvoj 'post' me je potpuno dotukao.
Jer, iz njega je ocigledno koja razmisljanja su za tebe primarna. A sve drugo napisano automatski pada u vodu. Kada ti tako razmisljas, kako tek razmisljaju oni koji nisu dovoljno hrabri da o nekim stvarima koje su se dogodile otvoreno govore.
Postovani gospodine Co,
vidim da niste u stanju razdvojiti salu od ozbiljne price, jer taj post na tom forumu je saljive prirode, i ima za cilj da se ljude druze online, i mogli ste primijetiti da takav moj prijedlog nikad nece biti ostvaren, i da ima malko ironije.
Ali, opet, ne vidim zasto ja kao poslanik iz Republike Srpske (drzave svih njenih gradjana) se ne bi borio za veci natalitet, pogotovo ako sam najmladji poslanik u NSRS iz Banjaluke?! Zato vas pozivam da procitate i ovo:
http://www.msd.ba/SNSD/sr-SP-Latn/Default.aspx?TabID=893&DataKey=263:1
I svog sam prijatelja Hrvata, odbornika SNSD u Skupstini Grada BL nedavno nagovarao da ima bar 3 djece (a on ima namjeru samo 1), upravo zato jer je dipl.inz.elektrotehnike, i da kao pametan i dobar treba da ima vise potomstva, koje ce biti nalik na njega. Kad se ne bih borio za veci natalitet zemlje u kojoj zivim, bio bih budala. A moja se stranka vise bori za treci hrvatski entitet (ili federalnu jedinicu) vise nego sve ostale hrvatske stranke zajedno, upravo zato sto se broj Hrvata u BiH prepolovio. Toliko imam prijatelja Hrvata, u BL i van nje, iz postovanja prema njima, ne bih vam mogao reci nista ruzno.
A kakve su moje diskusije u NSRS, reci cu vam da mi je ministar u Vladi RS Bakir Ajanovic, Bosnjak, poslije jedne moje, rekao da nije nikad cuo bolju, a radilo se o zaostravanju situacije u BiH i medjunacionalnom dijalogu.
Jos ovo... "Moj otac uziva u plodovima zla", vjerovatno i ja sa njim... Mislite da nije bilo ZLA u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Mostaru, Zagrebu ili Splitu?! Pa ajmo se svi kolektivno iseliti odavde, pa da ostavimo ovu lijepu zemlju vukovima. Ja zelim ostati ovdje, i pomoci u stvaranju takvog drustva, da rata vise nikad ne bude, i da se svi ovdje osjecamo lijepo.
Toliko od mene, Milan ce vam se javiti popodne, da vas pozdravi...
Sve najbolje, i dobar provod na svadbi!
Srdjane, izgleda da je sudjeno da se nas dva ovako dopisujemo. Drugih nema. Mozda jer je subota pa ljudi nisu na poslu i ne provjeravaju sta se na blogu dogadja (primijetio sam da ih malo ukljuci racunar tokom vikenda), a mozda ne zele da se sazna sta im je na umu. Ima i onih inertnih, koji radije samo posmatraju sta se desava i ne pokusavaju biti direktni sudionici ‘dogadjanjima’. Da ne duljim, prijatelji mi jos nisu stigli pa imam par minuta da ti odgovorim.
Srdjane, dovoljno sam toga u zivotu prozivio da mogu prepoznati sta je sala a sta je zbilja. Ali isto tako znas da u svakoj sali ima pola zbilje! Bar tako umni ljudi kazu. A ja im vjerujem.
A o borbi oko treceg entiteta imam isto (negativno) misljenje kao i o prva dva. Tamo gdje zive ljudi, nacionalni entiteti nisu potrebni. Ali zigleda da je u zadnje vrijeme malo ljudi, i to je moj problem. Pitam te, u koji entitet su prispjela moja djeca, ako se, kojim slucajem, odluce za povratak? A takvih ima ne tako malo.
Zla, koja su se dogadjala na sve strane, nitko normalan ne moze podrzati niti negirati. Ali se jedno zlo ne moze pravdati drugim. A ja, ako si to primijetio, uglavnom pisem o Banjaluci i ljudima i dogadjajima vezanim za nju i njih. Dogadjajima, koje sam imao prilike osjetiti na svojoj vlastitoj kozi, a ne saznavati iz sumnjivih i neprovjerenih izvora.
Ako se ponekad pojavi prilog koji nije direktno vezan za Banjaluku, za to mora postojati jak razlog. Kao, na primjer, o Sarajevu. i ti i ja smo imali prilike vidjeti i cuti sta se u tom napacenom gradu dogadjalo i kroz sta su ti nesretni ljudi prosli. Zato, pravdati ono sto se dogodilo u Banjaluci necim sto se dogodilo u Sarajevu, Mostaru ili Zenici, kod mene ‘ne pije vode’.
A sto se tice Bakira Ajanovica, moram ti reci da, bar za mene, nisi izabrao dovoljno jak argument. Bakira licno ne poznajem, ali covjek koji svoja politicka ubjedjenja prilagodjava dnevnoj politici (i mijenja ili napusta stranke kada mu to licno odgovara) i nije neka referenca. Bar za mene.
Znam da ce ovo sto sam napisao izazvati negativne reakcije kod onih koji Bakira bolje poznaju od mene, ali ja donosim zakljucke na osnovu stvarnih cinjenica. Jer ne znam kako bih drugacije okvalificirao akt odricanja clanstva stranke samo da bi se zadrzala pozicija u vlasti.
Akciju izgradnje stanova za mlade moram pozdraviti i bilo bi dobro da takvih projekata bude vise a ne da se sve pare slijevaju u dzepove onih koji su se znali na vrijeme opredijeliti.
Zar ljudi ne zive u Svajcarskoj i Belgiji, gdje u ustavnom uredjenju postoji etnicka segregacija i konsocijacija koja podrazumijeva dogovor svih etnickih grupa u vezi sa svim krupnijim politickim pitanjima?!
Postovanje gradjanskih i kolektivnih prava ne iskljucuju jedno drugo.
Rekao sam da zelim da gradim zemlju u kojoj ce se svi osjecati lijepo, razgovaram sa Hrvatima iz FBiH, imam prijatelja u Mostaru, veoma dobrog, dominacija Bosnjaka u FBiH stvara kod njih osjecaj besperpektivnosti koji ih navodi da napustaju BiH, sto je lose. Mozda vi u Americi bolje znate sta je za njih dobro nego oni sami, ako je tako, onda stvarno postujem vasu inteligenciju.
Sudite o Bakiru, a ne znate o cemu smo razgovarali, i kakvu moju diskusiju je on pohvalio. Danas je Dodik za vas Karadzicev nasljednik, ali jednog dana ce toliko Bosnjaka i Hrvata postati dio politike SNSD-a, i svojim radom doprinijeti stvaranju jednog normalnijeg drustva, da vise necete moci reci ni za koga od njih da su izdajnici. Pa valjda ima neko normalan kad uzmete pred sebe Antona Kasipovica, Nadu Tesanovic, Jasnu Brkic, Bakira Ajanovica, Jasmina Komica, i sigurno su svojim radom oni doprinijeli da se danas u BL vise cijeni kvalitet, a manje nacionalna pripadnost. Treba im odati priznanje.
Sto se tice nataliteta, moram objasniti bas sve, pa cu objasniti u cemu je moja ironija: Tokom godina jeftinog srpskog nacionalizma, bilo je mnogo jeftinih trikova kako da se uzmu pare odavde ili odande, pa da se potpomogne srpski natalitet, uz sto vise jeftine promocije, a da pri tome zanemarujemo najvaznije stvari - zaposljavanje i rjesavanje stambenog pitanja, cije rjesavanje zahtijeva mnogo ozbiljnije "rezove" u drustvu. Moja sala je mala parodija na takva razmisljanja, a istovremeno se salim na svoj racun jer su moji roditelji dosli sa sela, jer ja se sa tim ponosim.
Tu je mozda konfrontacija vas i Milana, mozda vi njega niste prihvatali, jer je kao seosko dijete bio niza rasa za vas, pa ste dobar dio vase uvodne price potrosili da ga diskvalifikujete s te strane. Ja imam prijatelja koji je dosao iz Glamoca `95god., i koji je danas uspjesniji od mene u gradu u kom sam ja rodjen, ja pokusavam da naucim od njega neke stvari, a ne da se podsmijavam njegovom porijeklu.
Pozdrav
Vidi, Srđane, oko moje progresivno...
Tvoj tata nije "uveliko doprinio cinjenici da Banjaluka postane jedan sasvim normalan grad" - iz prostog razloga što je Banjaluka onoliko daleko od normalnog grada koliko se može biti...
Banjaluka je jedna crna, smrdljiva rupetina bez obzira na količinu asfalta u njenom centru...
Banjaluka je grad u kojem je 2001. godine jedan čovjek kamenovan na smrt dok su prolaznici kraj "Boske" na novinarske upite odgovarali protupitanjem: "Kakva frka?"
Banjaluka je grad iz kojeg je u roku od tri godine izbrisan ama baš svaki trag postojanja cijele jedne etničke grupe, dok je ona druga blago rečeno desetkovana...
Zašto ti i tvoj tata niste probleme bosanskohercegovačkih Hrvata tako zdušno rješavali tih zajebanih godina?
Doduše, ta priča o šutnji s početka 90-ih danas jeste malo deplasirana, ali... šutjeti i praviti se lud nakon svih ovih godina je loše, moj Srđane, loše, brate (da ne upotrijebim kakav gori izraz)...
Ako su ti Sarajevo, Zagreb i šta si već nabrojao jedini argumenti u priči o Banjaluci - onda te molim da me ih poštediš...
Ako ćeš mi, onako kako vas veliki poglavica Laktaš uči, o ekonomskom razvoju kao lijeku za sve - još jednom ću te podsjetiti da ono što nas je sve skupa zadesilo 1992. nije ni elementarna nepogoda ni prirodna katastrofa...
Na kraju ti još moram reći da me strahovito interesuje tvoj odgovor na Coovo pitanje, a koji svjesno izbjegavaš: u kojem od tebi tako dragih entiteta bi po tebi trebalo da žive njegova i djeca slična njima...
Što se mene tiče, mogu doći da žive u Banjaluci, a Banjaluka se nalazi u entitetu Republika Srpska. Razlog više: danas je u BL bolje Bošnjacima i Hrvatima nego Srbima.
"Banjaluka je jedna crna, smrdljiva rupetina bez obzira na količinu asfalta u njenom centru..."... Onda vi fino začepite nos, i prođite pored te crne i smrdljive rupetine, niko u BL neće zažaliti što u nju niste svratili, jer Banjaluka je lijepa onima koji u njoj žive.
Ogorčenje kojim se istresate po ovom forumu, i serete po drugim ljudima, ne ide Vama u prilog, to je Vama antireklama. Ja sam vaspitan da o drugim ljudima ne govorim uopšte, ako nemam šta o njima da kažem lijepo. I kad sam rekao nešto ružno, vrlo brzo sam se pokajao, jer su se ti ljudi pokazali boljim od mene. Bog mi vrlo brzo pokazao gdje sam pogriješio, to vidi onaj ko želi da vidi.
Vaši komentari na račun mog oca su vrhunac cinizma i jeftine ironije, svako normalan bi povratio, i za mene je to smrad koji se širi vasionom. On meni, svom sinu, nikad nije rekao ništa loše niti ružno o vama, pa sam pomislio da ste dobri ljudi, koji, eto, u svojoj nesreći i nostalgiji, pogrešno usmjeravate svoju negativnu energiju. Htio sam da kažem da ne napadate dobro u BL, samo zato što vi u njemu niste učestvovali, jer da jeste, možda bi bilo veće dobro sa vama nego bez vas, da se sve ovo nije desilo. Ali opet, moram vam reći, da rijetko srećem ljude koji sa ovoliko zlobe pokazuju svoje emocije, i Banjaluka može bez te zlobe, kad neko od mojih prijatelja i vršnjaka počne da širi takvu negativnu energiju, drugi mu okrenu leđa.
Mi smo u raji, 92god., kad smo bili klinci, pokazivali maksimum poštovanja i razumijevanja za sve naše prijatelje Muslimane i Hrvate, jer smo znali da im je bilo teško, i da im bar malo ublažimo teške dane. Neka bilo ko, ko je od mene (a sigurno i od moga oca) osjetio truncicu neprijatnosti, dođe i pljune me u lice, ali ne želim da moja porodica prima optužbe za nešto što nije ni pomislio bilo ko od nas.
"Ako su ti Sarajevo, Zagreb i šta si već nabrojao jedini argumenti u priči o Banjaluci - onda te molim da me ih poštediš..."... Co je ovo izvukao iz konteksta. Ja sam rekao:"Moj otac uziva u plodovima zla", vjerovatno i ja sa njim... Mislite da nije bilo ZLA u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Mostaru, Zagrebu ili Splitu?! Pa ajmo se svi kolektivno iseliti odavde, pa da ostavimo ovu lijepu zemlju vukovima." Zlo na drugoj strani NIKAD nije opravdanje za zlo koje počine moji Srbi, jer zlo koje počine pripadnici moga naroda najviše, bar mene, boli. Htio sam da kažem da tvrdnja da moj otac, a i ja sa njim, uživamo u plodovima zla, je više nego smiješna, jer ispada da na prostorima eX-YU više niko ne bi trebao da živi. Ako ste mislili na kuću koju je neko Milanu napravio, to je još jedna laž, ali nisam mogao sve demantovati, toliko je toga napljuvano, pitanje je vrijedi li se pravdati vama.
Poglavica iz Laktaša me uči da je ekonomski razvoj nešto što bi trebao biti glavni lijek koji političari daju narodu koji je izabrao te političare. A za one koji ne žive ovdje, kako njima pomoći?! Kad im ništa nije dovoljno, kad sve što se uradi nema nikakvu vrijednost. Oni koji shvataju da su neki drugi ljudi krivi za njihovu nesreću, saosjećam sa njihovim bolom. Oni kojima bi jedino odgovaralo da svi ovdje patimo još 100god. za nešto što su drugi uradili, neka potraže neki drugi lijek.
Za događaje vezano za polaganje kamena temeljca za izgradnju Ferhadije, slažem se i ja da su velika sramota za BL, i da je BL imala velikih problema da se bori za svoj ugled u svijetu i međunarodnu afirmaciju. Smatram da su događaji od prije 6god., ili ono što ih je izazvalo, prošlost, i da se takvo nešto više ne može ponoviti. Sem ovoga, šta drugo da Vam kažem, ako ćete po tome suditi o svim Banjalučanima, mislim da je problem negdje drugdje.
Na kraju krajeva, ako vam se ne sviđa Banjaluka, imaju oni kojima se sviđa... I priča je završena!!!
Tu sam, nemam vremena, ali cu se svakako javiti kada stignem kuci.
Komentar itekako otkriva kakvi smo ljudi.
Zato pazimo sto i kako pisemo!
Koliko god da smo u pravu, nema opravdanja za nekulturu u komunikaciji, s koje god strane dosla.
O, moj Srđane...
Da završimo ovo...
Coova djeca su jednom živjela u Banjaluci?! Zar ne? Što su, kog vraga, ikuda išli, ako ih ti sad tako velikodušno pozivaš nazad...
Znači: Banjaluka nije bila normalan grad (ne bi se, valjda, desilo to što se desilo da je bila), a danas, kad su nepodobni "prorijeđeni", ona to, eto jeste?! I ti očekuješ da... Šta?
Vidim da o nekim ljudima ipak govoriš ružne stvari...
O ekonomskom razvoju sa mnom možda i možeš razgovarati - probaj sa ljudima koji 12 godina nakon završetka rata još uvijek traže članove familije (pazi: svih nacionalnosti)...
Možeš li i probati zamisliti kroz šta smo prošli i šta nam se "izdešavalo" kad "toliku" količinu gnjeva (ili kako si se već izrazio) istresamo iz sebe na prosperitetne i napredne građane "krajiške ljepotice" (mada ja lično mislim da se većina nas koji smo protjerani iz Banjaluke prema vlastitoj tragediji odnosi poput ovaca)?!
Što se mene lično tiče - mene apsolutno ne zanimate ni ti, ni tvoj stari, ni Banjaluka... Situacija u tom gradu me zanima utoliko što ne znam hoću li dočekati da saznam hoće li to što se iz nje zakotrljalo 1992. zaista proći nekažnjeno...
Reagovao sam na tvoje javljanje prosto zato što sam samom sebi obećao da nikad više neću odšutjeti braniocima "ustavnopravnog poretka" (pratim i ja šta poglavica priča - i pjeva) Republike Smrdske i tipovima koji planiraju onako olako i šmekerski zataškati i relativizirati razloge našeg odlaska iz Banjaluke. Vidim da vam priča prolazi kod neupućenih, te se koliko mogu trudim da jednoga dana neko i mog sina ne uvjeri da mu je otac iz Banjaluke otišao "da guzica vidi puta"... Nije mnogo, nije me bog dao za "narodnog poslanika", ali koliko mogu ću uraditi da se moja i sudbina hiljada drugih ljudi iz Banjaluke s početka 90-ih ne zaboravi...
Uz to me tvoje upinjanje da Banjaluku predstaviš kao normalan i prosperitetan grad beskrajno uveseljava... Nemam više šta u Banjaluci izgubiti - pa si to mogu dozvoliti...
Na kraju ti moram reći da ja upravo i slijedim tvoj savjet i začepim nos zaobilazeći Banjaluku u širokom luku... Na žalost, još uvijek u njoj imam rodbine i ponekog prijatelja - tako da ponekad, ipak, moram navratiti... Prošetam kraj plakata s likom Dr. Voje od Den Haaga, majica s likovima neke dvojice "pjevača" (kao i u svakom "normalnom" gradu) i gledam da što prije odem...
Iz kontakta s ljudima koje posjećujem znam koliko je podla, odvratna i bezobrazna tvoja "izjava" da je Hrvatima i Bošnjacima danas u Banjaluci bolje nego Srbima... Nisko, moj Srđane! Fuj!
Ovaj komentar sam poslala jucer, e-mailom, nazalost nije osvanuo na blogu iz tehnickih razloga, pa stoga ni u pravo vrijeme. Radila sam s Mazalicom i osjecala svojom obavezom napisati komentar.
Ucestvovati u polemikama ovakvog nivoa ne sluzi mi na cast, ali iz postovanja prema blogu i njegovom uredniku saljem ga ovim putem u cijelosti:
Javljam se samo zbog tebe Co.
Nikad nikog nisam ostavila da se sam snalazi u situacijama kad se nadje na "cistini".
Puno sam se puta nasla u takvoj situaciji i znam da nije ni lako ni ugodno.
U clansto SK ulazili su, neki iz iskrenog uvjerenja, a neki iz karijerizma.
Tako su se i na funkcijama u SK, nalazili i jedni i drugi.
Statut SK sadrzavao je osnovna nacela za koja su mnogi nasi, tijekom 2.Sv. rata izgubili svoje najblize, govorim o osnovnoj tekovini - nacionalnoj ravnopravnosti.
Svaki istinski clan SK, morao je znati sto to znaci i za se to uvjerenje zalagati, a posebno oni koji su bili na najvisim funkcijama u SK.
Kad su pocela nacionalisticka prestrojavanja, nekoliko godina prije rata, trebalo je jasno iskazati svoje suprotstavljanje takvom prestrojavanju. U RC, pogotovo PE, gdje je radio veliki broj obrazovanih ljudi, sto znaci da su mogli razumjeti sto se dogadjada, trebali su tada Srbi clanovi SK organizirati otpor nametnutoj politici dijeljenja otkaza svojim radnim kolegama nesrpske nacionalnosti. Pogotovo su to bili obavezni oni koji su bili na fukcijama u SK.
Medju njima, nalazio si se i ti Milane Mazalica.
Nitko tada, pa ni ti, nisi iskazao rijec neslaganja s takvom politikom. Da su se u RC svi zaposlenici solidarizirali sa svojim kolegama i odlucili odbiti doci na posao, poljulala bi se odlucnost nacionalistickih stranaka da se upuste tako energicno u ono sto su spremali.
Sigurna sam da bi se i u drugim RO mnogi upustili u iste akcije.
Ako akcija ne bi uspjela - Sto bi ti se desilo Mazalice?
Nista drugo, nego ono sto se desilo nama, morao bi napustiti svoj grad.
Pridruzio bi se desetinama hiljda svojih sugradjana.
Bilo ih je svih nacionalnosti, onih koji su morali otici, ali i Srba koji se nisu slozili s aktualnom politikom.
Otisao bi, da, ali cista obraza.
Trebalo je tada u tudjini svojom pamecu, snagom duha, energijom i radinosti osigurati svojoj obitelji i sebi zivot dostojan covjeka.
Tu nije bilo podobnih, politickih krizaljki, spletkarenja, ...
Ali ti, dojucerasnji moj radni kolega, nisi tako uradio!
Samo su dva razloga za takav tvoj postupak.
Da si se slozio s aktualnom politickom opcijom ili si se bojao posljedica neslaganja.
Strah, je urodjena osobina, covjekov najveci neprijatelj, protiv straha je tesko boriti se.
Razumijem da nisu svi ljudi hrabri i to ti ne mogu zamjeriti, ali postoji nacin na koji moze i treba svaki posten covjek, a pogotovo komunist koji je to "iz uvjerenja" uciniti, a to je priznati prijatelju, kolegi da si nemocan, da se bojis i reci mu da nisi suglasan s aktualnom politikom.
To nisi napravio i to je tvoj kriz koji ces nositi zauvijek.
Uradio si jos nesto, usao u stan svog dojucerasnjeg kolege, koji je morao napustiti BL, prihvatio rukovodecu funkciju u ratnom vremenu i jos jednom potvrdio sto je bio tvoj cilj i kakva su bila tvoja politicka uvjerenja.
Sve to je covjek humanistickih nazora i istinski clan SK, MORAO odbiti.
Ti, Milane Mazalica to nisi ucinio!
I jos nesto, radili smo gotovo 20g u Mikroelektronici. Poznajemo se jako dobro, iz raznih situacija u kojima smo se nalazili.
Poznavajuci te, od tebe nisam ni ocekivala da ces se postaviti drugacije, nego tako kako si se postavio.
Svih tih godina bili smo na suprotnim stranama, jer moj nacin rada nisu: laz, trac, intrige.
Sve sto o tebi mislim Milane Mazalica, rekla sam ti otvorenio u lice i mogu te i sada kao i onda cistog obraza i otvorenog pogleda pogledati u oci, ali ti to nisi mogao svih onih 20g zajednickog rada, a sada bi mogao jos manje.
Na ovom blogu je bilo i priloga o drugacijem Srbinu, nasem zajednickom radnom kolegi, pokojnom Dragi Laketicu, i svi mi iz Mikroelektronike vrlo dobro znamo razlikovati dobrog od loseg covjeka.
S ovim zavrsavam svoj komentar o Milanu Mazalici, a predlazem i tebi Co da zatvoris ovu temu.
Bilo je vrijeme kad se moglo pokazati tko smo i kakvi smo i pokusati promijeniti, sprijeciti zlo koje se dogadjalo, taj trenutak je davno prokockan, a govoriti sada o zaslugama za stvaranje BL, kao " normalnog grada" bilo bi smijesno da nije zalosno.
Neka svatko od nas nosi svoj kriz!
Po dolasku iz Bostona (o tome cu vas ‘izvijestiti’ uskoro), ispunjavam obecanje da cu se ponovo javiti na temu “Plivac’.
Mnogo je toga sto se treba reci, da ne bi ispalo da ono sto pisem na ovom blogu o nedavnoj proslosti (i sadasnjosti) i ljudima i dogadjajima vezanim za ta i danasnja vremena, radim samo iz neke zavisti. Iz puste zelje da se neki ljudi ocrne bez osnove. A kada ja pisem, onda za osnovu koristim samo cinjenice. A one najvise bole.
Moram priznati da mi se svidja kako Srdjan pise, bez obzira sto se u mnogim stvarima ne slazemo i sto su neki od njegovih stavova uvredljivi. Ja nemam namjeru da vrijedjem bez razloga i nastojim da sve ono sto napisem potvrdim cinjenicama. Moj ‘problem’ je sto ja svoja misljenja o ljudima i dogadjajima donosim na osnovu njihovog djelovanja u odredjenim momentima, bez obzira da li se radi o lijepim ili ruznim vremenima.
Neke dogadjaje vezane za Milana Mazalicu napisane u komentarima ne mogu komentirati jer nisam bio licno prisutan, ali nemam razloga da im ne vjerujem, jer su opisani od ljudi u koje imam puno povjerenje i znam da ne bi napisali nesto sto nije istina. Uz to, oni mogu svakom pogledati u oci bez imalo griznje savjesti, sto za Milana nisam siguran.
Htio bih da se osvrnem na neke od Srdjanovih navoda. Imai h mnogo, nisam siguran da cu imati dovoljno strpljenja da na sve odgovorim. Ali, potrudit cu se.
“Zar ljudi ne zive u Svajcarskoj i Belgiji…”. Jeste, Srdjane, zive, ali ja ne znam dovoljno historiju tih dviju drzava da bih mogao argumentirano o tome pricati. Ne znam da li su njihove podjele bile rezultat rata i genocida, ili je nesto drugo u pitanju. A u Bosni je podjela na etnicke cjeline napravljena ubijanjem i protjerivanjem hiljada ljudi na osnovu brizljivo pripremljenog plana. A tu cinjenicu ti Srdjane zaboravljas, ne znam da li namjerno ili ne. Samo mi nemoj odmah kontrirati da su svi to radili. Jesu, vjerojatno, samo se moras sjetiti ko je imao silno oruzje. I od koga je sve to oruzje poteklo.
Kada sam vec kod ovog oruzja, moram spomenuti jos jednu sramotnu licnost iz tog perioda, a naseg radnog kolegu. Dok smo mi, naivni, organizirali mirovne setnje, nas kolega, Slobodan Boskovic, jos jedan od mladih komunistickih kadrova, je organizirao dijeljenje oruzja po srpskim selima oko Banjaluke. O tome postoje i zvucni zapisi na Internetu, tako da mi ne mozes reci da opet iznosim neistine. (Za razliku od Milana, Slobodan je u jednom trenutku shvatio u sta se uvalio (bar ja tako mislim) I elegantno se izvukao iz svega povratkom u Crnu Goru).
A ovdje bih se odmah mogao nadovezati na jos jednu od tvojih tvrdnji: “vi njega niste prihvatili, jer je kao seosko dijete bio niza rasa za vas…”. Srdjane, opet nas optuzujes za nesto na osnovu predpostavki a ne stvarnih cinjenica. Banjaluka je bila poznata po tome sto je prihvatala dosljake (nisam previse odusevljen ovom rjecju, ali se ne mogu sjetiti neke druge kada govorim o ljudima koji su dosli u grad iz manjih mjesta), ali je cinjenica da je veliki broj tih dosljaka svoj dolazak u grad vidjela kao sansu da obezbijedi privilegije za sebe. Najlaksi nacin je bio clanstvo u partiji, uz vise nego aktivno angaziranje u politicnom radu. Strucan rad je bio sekundaran, jer on nije donosio tako znacajne dobiti kao bavljanje politikom. Mogao bih ti nabrojati mnoge koje licno poznajem, ali bi mi trebalo podosta ‘papira’. O nekima je bilo rijeci na ovim stranicama, a o nekima ce vjerujem biti jos govora.
E vidis, Srdjane, tvoj tata je bio jedan od tih sa tekicama pod rukama, koje smo u krugu fabrike vidjali svaki dan. A ta tekica je znacila odredjeni status: bilo da se radilo o mlacenju prazne slame i izbjegavanju stvarnog rada, ili o debljoj ‘platnoj vrecici’, uz sve ostalo sto uz taj status ide. Svi mi koji smo zivjeli ta vremena znamo o cemu se radi. Predpostavljam da si i ti toga svjestan, jer si prema tatinim istrukcijama posao istim stopama. Da ostane u familiji. Lijepo se zivi. A, ako pravo uzmes, i nema puno onih koji se time mogu baviti! Samo odabrani.
“Danas je Dodik za vas Karadicev nasljednik…”. Vidis, Srdjane, ti spomenu nesto sto ja u komentarima nisam primijetio. Znaci, ima nesto u tome, inace te to ne bi zuljalo. O Dodiku bih mogao dosta toga napisati i mislim da ga mogu odlicno procijeniti. Pametniji je od prethodnih ‘vodja’ jer dobro razumije medjunarodnu situaciju. Jasno mu je da medjunarodna zajednica nista niti zeli niti moze promijeniti, pa prema tome moze da se ponasa kako zeli. Da je htjela, mogla je to uraditi jos prije 15-tak godina pa se ti i ja ne bismo sada dopisivali ovako preko Interneta, nego bi, mozda bili komsije, kao sto smo nekada to bili.
Da je Dodik posten politicar u kojeg se vecina na tim prostorima sada zaklinje, i da su mu namjere postene, ne bi svakih mjesec-dva potezao referendum kao sredstvo ucjene medjunarodne zajednice. Njegovi hvalospjevi kako bi na referendumu 95-98% stanovnika tog dijela Bosne glasalo za DA (znamo o cemu se radi), je cinizam najgore vrste. Dodik je svjestan cinjenica na koji nacin je taj procenat ostvaren ali to nikada nece priznati, vec rezultate rada onih koji se nisu skrivali iza plasta demokratije koristi u svoje politicke (I licne) ciljeve. Na njegovu srecu, a na zalost pravih, iskrenih, Bosanaca, na drugoj strani ima Harisa Silajdzica koji je direktno ucestvovao u stvaranju onoga sto sada postoji na prostorima bivse Bosne i Hercegovine. i ima asa u rukavu u svakom momentu i odlicno ga koristi. Ti bi toga trebao biti svjestan Srdjane jer mi ne izgledas kao neko ko ne zna o cemu se radi. Inace se ne bi bavio politikom!
A kako se osjecaju clanovi vlade (I stranke) iz drugih nacionalnih korpusa slusajuci takve i slicne izjave omiljenog vodje, ne bih mogao reci. Nisam u njihovoj kozi pa ne znam. Prepostavljam da im to odgovara jer se ne bune. A i zasto bi, isplati se.
O moralu tvoga oca, bivseg komuniste, sadasnjeg direktora (i strucnjaka za vodovod i kanalizaciju) dovoljno govori cinjenica da se uselio u stan svog bivseg radnog kolege. Nisu to radili svi Srdjane. Samo neki. Samo zasluzni, koliko se meni cini. Nije mi poznata cinjenica da je netko bio prisiljavan da to uradi. Istina, nisam bio u krugovima koje su takve odluke donosili, pa samo nagadjam. Mozda me ti ubijedis u suprotno. Ja za sada moram ostati pri ovom zakljucku jer je donesen, kao i sve sto sam gore napisao, na osnovu cinjenica koje se lako mogu provjeriti.
Evo Srdjane, potrosih dosta vremena odgovarajuci na tvoje komentare, a da to prije par dana nisam mogao ni sanjati. Trudio sam se da ti odgovorim konkretno u nadi da ces neke stvari i dogadjaje bolje shvatiti. Nisam siguran koliko sam u tome uspio.
Poštovani gospodine Murise,
Citiraću neke svoje rečenice iz gornjih commenta:
- "Osjecaj odbačenosti od sopstvenog, grada u kojem ste rođeni, i koji osjećate vi, koji ste ga, silom prilika, napustili, pomiješan sa nostalgijom za rodnim gradom, ne daje vam za pravo..."
- "...ne mora značiti da je Milan kriv za vaše patnje, jer je i on u godinama straha bio odbačen..."
- "Vi ste unaprijed stvorili određeni stereotip, kojeg se slijepo pridržavate, samo zato sto vas taj stereotip drži u uvjerenju da ste kvalitetan covjek (ne sumnjam u to), i da ste kao takav bili odbačeni jer vaša nacija nije nekom odgovarala. To su bila katastrofalna vremena, sa tim će se danas složiti većina građana BL, ali Milan sa tim nema nikakve veze."
Gospodine Murise, iz kojeg mog commenta ste izvukli zaključak kad ste rekli:"...te se koliko mogu trudim da jednoga dana neko i mog sina ne uvjeri da mu je otac iz Banjaluke otišao "da guzica vidi puta"... Vi NISTE iz BL otišli "da Vam guzica vidi puta", to je svima jasno, i normalan čovjek se ne može ponositi time što ste vi iz ovog grada protjerani. Nažalost, jeste, i da smatram da je to gubitak za BL, vidi se iz sljedeće moje rečenice:"Htio sam da kažem da ne napadate dobro u BL, samo zato što vi u njemu niste učestvovali, jer da jeste, možda bi bilo veće dobro sa vama nego bez vas, da se sve ovo nije desilo."... Vidi se da smatram da bi za BL bilo bolje da školovani i obrazovani ljudi nisu, silom prilika, napustili svoj grad, i da su mogli doprinijeti razvoju ove, "crne i smrdljive rupe".
Ali, ajmo redom:
- Ja Co-ovu djecu ne "pozivam" nazad, nego samo kažem da danas, u BL, neće biti tretirani kao građani drugog reda, i stojim iza toga. Hrvatima i Bošnjacima je danas lakše naći posao u BL, nego Srbima, kad se pogleda ista str.sprema. Nažalost, struktura onih ljudi koji su ostali, prema godinama starosti i obrazovnom profilu, je takva da teže nalaze posao, ali je opet, zbog zapošljavanja po nacionalnom ključu u nekim institucijama, zbog malobrojnosti Bošnjaka i Hrvata, vjerovatnoća zapošljavanja mnogo veća nego kad su Srbi u pitanju. Čak i ondje gdje ne postoji taj ključ, postoje ljudi koji pomažu jedni drugima, i moj otaj i ja smo dali svoj skromni doprinos tome. Nije, podla, odvratna i bezobrazna moja izjava, jer su neki moji prijatelji Hrvati svojoj rodbini u ZG govorili da im je bolje u BL nego u ZG. Zašto? Pitajte njih!
- O kome od vas sam rekao nešto ružno?!
- 12god. nakon kraja rata, nema razloga a da se ne priča o ekonomskom razvoju, bez obzira na lične tragedije i činjenice da neki i dalje traže svoje najmilije.
- S obzirom da Vas zanima to što Vas zanima, ne znam da li bi Vas obradovalo kad bi svih 250.000 građana Banjaluke danas bili u Den Haagu?!
- Entitet u kojem živim se zove Republika SRPSKA.
- Majice koje se prodaju sa likom Dr. Voje od Den Haaga su ogledalo Banjaluke samo onome ko MRZI Banjaluku kakva je danas samo zato što su u njoj većina Srbi, tj. zato što MRZI Srbe, jer je očigledno kolika je podrška takvoj politici (Dr. Voje), kad Srpska Radikalna Stranka ima samo 2 poslanika u NSRS (od 83), a u BL je Srpska Demokratska Stranka osvojila tek oko 7000 glasova, na proteklim izborima. Takve majice niko ne kupuje, i niko ne nosi, i većina ljudi prođe, i ne obrati pažnju na to.
- Koliko god nekom bilo teško, ko je napustio rodni grad, mora se priznati činjenica da je u BL bilo najmanje etničkog čišćenja. BL je, prije rata, od svih većih gradova u BiH, imala najveći procenat jedne od etničkih grupa (srpske), a danas su manje-više, svi BiH gradovi jednonacionalno obojeni. Statistika je često vrlo neukusna u ovim slučajevima, ali je ipak argument koji moram podastrijeti nekome ko moj grad proglašava epicentrom holokausta i mjestom koje se neće oprati ni za 100god.
Banjaluka je preživjela zemljotres 69god., preživjeće i frustracije onih koji joj ne žele dobro.
Pozdrav
Poštovani gospodine Co,
Mislim, ipak, i volio bih kad biste to priznali, da ste pretjerali s optužbama na račun mog oca... Ja sam na ovom blogu, priznao mnoge svari, i priznaću još neke, to čovjeku nije teško, od vas bi bilo lijepo, kad biste priznali barem laži i neistine izrečene. Ostale stvari ću prokomentarisati u odgovoru Nataši, čiji me je komentar zaista impresionirao, jer je najdublje pronikao u suštinu problema o kome se ovdje radi, jer je, nezavisno od netačnih činjenica, površno izrečenih stavova i društvenih predrasuda, potaknuo neke, usuđujem se reći, čak i filozofske teme. Zato njen komentar zaslužuje moju posebnu pažnju, a njeni stavovi moje poštovanje, iako se ishod takvog razmišljanja ne podudara sa mojim.
Kamo sreće da je u proteklom ratu bilo više ljudi kao Milan, sigurno se ne bi dešavale gluposti kakvih je bilo, na svim stranama.
Moj otac je imao prijatelje i Bošnjake i Hrvate s kojima je ostao dobar tokom čitavog rata, nekima je i pomogao koliko je mogao, ali nije, nažalost, bio dio vladajuće strukture. Možda nije pomogao vama, prosto zato što niste bili dio kruga njegovih pravih, iskrenih prijatelja. Sad ste i pokazali da to niste bili, ali on nije kriv jer je bio indiferentan prema vama, možda je razlog te indiferentnosti upravo vaša indiferentnost prema njemu, sad ja ne mogu o tome da sudim, ali indiferentnost ne smije da povlači za sobom netrpeljivost među ljudima, i ne smije biti povod za međunacionalnu konfrontaciju. Milan je u tim vremenima, ponavljam: “straha i mraka”, bio odbačen, i na marginama svih zbivanja.
I on ne može biti četnik u duši, jer su njegovi svi odreda bili partizani.
Milan jeste bio u Savezu komunista, ali je tada i objavljivao naučne radove po Americi, i dan-danas možete na sajtu IEEE naći neke njegove publikacije. Pa nemoguće da, bar nekome od vas, nisu pomogle rodbinske veze, članstvo u SK ili veze sa tadašnjim formalnim i neformalnim centrima moći, ili određeni klanovi, da budu barem mali povjetarac u leđa u vašem “naučnom i stručnom” napredovanju. Neke stvari čak i znam, ali neću da spominjem, jer u stilu Dostojevskog “cilj ne opravdava sredstva”, napravio bih malu iznimku, ako sredstva kojima se cilj postiže nisu toliko beskrupulozna. A cilj je, sigurno, veliki. Milan je od bavljenja politikom imao samo veću platu kao sekretar komiteta, i mene dobro plaćaju u NSRS, i tu je naš krst koji nosimo. On jeste danas direktor Vodovoda, neko će reći da "pliva", ali otac je najvažnije investicije u BL, nove fabrike vode, koja će u BL riješiti problem vodosnabdijevanja za narednih 50god. Veliki napredak u odnosu na vrijeme kad su iz SDS-a za direktore slali portire koji su ljudima davali otkaze jer su druge nacije. Treba mu sad zamjeriti jer je direktor.
I ja sam član SNSD, i poslanik u NSRS, ali uz to i završio elektrotehniku (radim u Elektroprenosu, u službi za mjernu i relejnu zaštitu), bio korisnik DAAD stipendije (finansira njemačka vlada) i objavljivao naučne radove, govorim tri strana jezika. I trudim se da pomognem svima koji nešto vrijede, ako toliko u politici mogu uraditi, a u zadnje vrijeme mnogo je Bošnjaka i Hrvata na tom spisku, pitajte njih šta misle o našoj porodici! U politiku sam se uključio kao aktivista koji je, lijepeći plakate i radeći druge neprivlačne poslove, htio dati svoj skromni doprinos pobjedi Banjaluke kakva je danas (mogla je danas biti onakva kakva je bila, recimo, ’97, da nije bilo određenih ljudi, u koje spada i Milan). Moj otac mi je uvijek govorio da se ne bavim politikom, već da se „držim struke“, ali na svaku funkciju predložili su me drugi, i na proteklim izborima izabran sam sa 7960 ličnih glasova, tj. sa oko 7300 glasova mojih sugrađana (po rezultatu odmah iza mnogo poznatijih I.Radojičića i K.Simića), kojima nisam bio poznat iz medija. Pomogao je, naravno, i ugled moga oca, i to prezime koje nosim.
Mi JESMO 8god. živjeli u stanu u kojem je živio Bedrudin Trokić, to je istina, ali istina je i to da Milan nije bio uzrok Bedrudinova odlaska iz Banjaluke. Da Milan nije ušao u taj stan, ušao bi neko drugi, a Milan ga je ostavio Bedrudinu u boljem stanju nego u onom u kojem ga je zatekao. Neka se Bedrudin javi ako zamjera nešto Milanu, oni su to riješili između sebe, i nekoliko puta su se sretali poslije, ne vide se znaci Bedrudinovog ogorčenja, barem kad je Milan u pitanju.
I nije sreća Dodikova da na drugoj strani ima Silajdžića, jer političke krize i nestabilnosti koje proizvodi Haris štete napretku RS, i mi mladi smo govorili Dodiku da nemamo njegovu pažnju i koncentraciju radi rješavanja nekih problema, jer je previše opterećen igrom koju mu nameće Haris. On je to nedavno i shvatio, i odlučio prepustiti Jeliću i Radmanoviću taj teret bitke sa „krupnim političkim pitanjima“. Milorad će se sada najviše posvetiti ekonomskom razvoju. Hvala Vam i na tome što smatrate da Haris ne predstavlja „prave Bosance“, Muslimane, i ja čvrsto vjerujem u to. Više puta sam svojim prijateljem Damirom Mašićem, portparolom SDP BiH, inače sjajnim momkom, istakao da je tragedija socijaldemokratije u BiH, i BiH uopšte, upravo u tome što se dosad nije desilo da SNSD i SDP BiH budu istovremeno budu na vlasti i u RS i u FBiH.
Iz priloga o Ivanu Franji Jukiću
Ne mogu stvarno oko svake tačke polemisati sa Vama, imajte u vidu da je vas troje, a ja sam jedan, zato se zadržavam oko najbitnijih stvari, kako bismo ovu raspravu što mirnije priveli kraju.
Izvinjavam se ako su neki od mojih stavova uvredljivi za vas, ali sjetite se samo onoga „plivanja u govnima“ i podsmijavanja porijeklu moga oca, nazivajući ga FUKAROM, mislim, ipak, da je granica koju sam ja sebi postavio u kulturi dijaloga, daleko ispod vaše.
Pozdrav
Poštovana gospođo Nataša,
Nažalost, Milan Vam se neće javiti da odgovori na vaš jučerašnji comment, jer... nema vremena. Mislio je, prije neki dan, da se vama, njegovim prijateljima, javi, i da vas pozdravi, te da vas pozove na kafu, kad budete dolazili u BL, da prodiskutujete sa njim oči u oči, ako imate krupnih primjedbi na njegov rad i ponašanje, a vidim da imate. Ali je odustao.
Međutim, ja sam ovdje, i ne zbog toga što ja branim njegov ugled (ne krijem da sam na samom početku bio time motivisan), već što mi je ovo veoma interesantno, s obzirom da su međunacionalni odnosi nešto što zaokuplja moju pažnju.
Naime, uvijek sam smatrao da razlozi slaganja ili neslaganja između ljudi ne bi smjeli u osnovi imati nacionalnu pripadnost. U potrazi sa istinom, uvijek me interesovalo mišljenje drugih, a i sam sam nastojao, i radovalo me kad sam u tome uspijevao, da se se u potpunosti složim sa pripadnicima drugih naroda. Opet, vrlo sam često, u razgovoru sa svojim drugovima, Srbima, fingirao (u svojim stavovima) da sam Bošnjak ili Hrvat, kako bih vidio šta se dešava kad se argumenti sučeljavaju. Neki to nisu shvatali, pa su me proglašavali izdajnikom, a neki su prihvatili moje objašnjenje da ne volim suđenje kad optuženi nije prisutan.
Sem onoga što ste rekli za moga oca da je način njegovog rada: laž, trač i intrige (ja o njemu imam potpuno drugačije mišljenje, ali dozvoljavam Vam takav utisak), ne mogu Vam iznijeti iole krupniju primjedbu.
Vi moga oca optužujete za nešto što NIJE uradio, i u tome je sva suština. Ipak ne možemo reći da čovjek ne može biti kriv za nešto što nije uradio, već samo za ono što jeste, i ja se slažem da je krivica i u činjenju i u nečinjenju.
Istina, kad su se dijelili otkazi osobama nesrpske nacionalnosti, on je bio mobilisan, i nije bio prisutan, a daleko od toga da je kao nekakav funkcioner, bivši ili tadašnji, imao bilo kakvog uticaja.
Ali zamislimo sljedeću situaciju: Ja se davim u jezeru, i zovem nekoga da mi pomogne. Imam pravo da okrivim onoga ko nije smogao hrabrosti, ali da li imam pravo da optužim onoga, ko npr. ne zna da pliva, i ko bi se u tom jezeru udavio sa mnom.
Etnička kolektivizacija je, po mnogima, nezaobilazan faktor u etičkoj izgradnji individuuma, koji, spoznajući univerzalne ljudske vrijednosti iz tradicije i kulture svog naroda, grupe kojoj pripada, iz svoje uže i šire porodice, usvaja etičke kodekse, koje primjenjuje u svom ponašanju.
Ali kolektivizacija, u smislu borgizacije (ako ste gledali Zvjezdane staze), nametnuta indoktrinacijom putem medija i drugih kanala komunikacije među ljudima, stvara homogenizaciju u kojoj čovjek gubi nešto od svog individuuma, jer uzrokovan strahom, u vanrednim uslovima, kad postoji opasnost za opstanak njegov i njegove porodice, u ratnim uslovima, kad se ne zna šta nosi jutro, a šta nosi dan, on previđa univerzalne ljudske vrijednosti, i usvaja stereotip kao model svog ponašanja. Kao individuum koji nije slobodan, oponaša druge, sebi bliske ljude, i fingira postupke i djela, koji ga neće udaljiti od kolektiva koji mu pruža zaštitu od nadolazeće opasnosti. Ponekad, ponašanje nekih pojedinaca, otkriva njihovu devijaciju, a odanost kolektivu je samo izgovor za oslobađanje skrivene energije koja dovodi do iskaljivanja nad slabijim od sebe, do zločina. Nekad je samo ćutanje, i čekanje da oluja prođe.
Ako me pitate da li je Milan pogriješio, onako kako ste vi interpretirali njegovu grešku, tj. da li je morao poslušati svoje moralne kodekse, ustati protiv kršenja građanskih prava svojih radnih kolega, i uraditi to što vi kažete da je trebao da uradi, ja vam kažem da JESTE pogriješio. Sa stanovišta univerzalnih ljudskih vrijednosti, kosmičke etike, on je kriv zbog svog nečinjenja.
Ali kako bi on taj svoj postupak objasnio svojoj porodici, Dušku i meni, svojim sinovima, da nećemo viđati svoje prijatelje s kojima se znamo od malena, da ćemo mjesecima gladovati dok se ne snađemo, da nećemo viđati svoju rodbinu, braću i sestre neko vrijeme, da je uradio nešto što nije morao da uradi, da je napustio svoj grad i svoju zamlju?! Vi ste to, nažalost, morali.
I ne samo to, on je ostao sa svojim narodom, sa svojim kolektivom, učestvujući u njegovoj odbrani. Istina, ne tako što je držao pušku u ruci.
U ovakvim vremenima sukobljavaju se etika i biologija, i teško je naći odgovor šta je ispravno, i kako biti dobar za sve, a prije svega za svoju porodicu.
Ako ga vi optužujete da je kriv što nije nešto učinio, postavljam pitanje: da li biste vi to isto uradili za Milana?
Milan nije krio svoju etničku pripadnost, studirajući u Beogradu i Novom Sadu, on je uvijek čitao NIN i Politiku, srpske novine, pjevao srpske pjesme. Koliko čujem, niste ni vi bili baš indiferentni prema svojim kulturnim sredinama.
Da li biste vi, da se ista situacija odigrala u Zagrebu i Sarajevu, i da je on morao da ide, učinili ono što je on, po vama, trebao? Nisam čuo za takav slučaj na prostorima eX-YU, da je neko uradio ono što ste vi od njega očekivali. Srbi su napuštali srpsko, Hrvati hrvatsko, a Bošnjaci bošnjačko, samo zato jer nisu htjeli da drže pušku u ruci, i ni zbog čega drugog!
Zašto ste vi npr. na referendumu 90god. glasali za nezavisnu BiH, iako su svi vaši prijatelji Srbi bili protiv toga, i zašto niste javno pozvali vaše Hrvate i Hrvatice da se solidarišu sa Srbima, jer oni nisu htjeli da žive van Jugoslavije, tj. odvojeni od Srbije? Zato što pripadate određenom kolektivu, i imali ste mišljenje, koje niste formirali vi, već grupa kojoj pripadate, i kojoj ste odani. I Milan je bio odan svojoj.
Ja ne krivim Hrvate koji su u ratu pucali na Srbe, ako nisu znali ko je s druge strane nišana, i ako nisu uživali u tome, ali vi krivite moga oca jer nije stao u odbranu svojih kolega, koji ionako nisu imali neko mišljenje o njemu zbog njegovog porijekla, jer bi sa tim ugrozio svoju porodicu. On nije pucao ni na koga, nikome nije učinio nešto loše, nikoga nije poprijeko pogledao.
I ja sam mu zahvalan za svaki postupak koji je učinio ili nije učinio.
Mislio sam da se necu vise javljati po ovom pitanje (uzeo sam par dana odmora i imao namjeru da uzivam ceprkajuci po dvoristu), ali me Srdjan ponovo povuce za jezik pa moram.
Srdjane, citajuci pazljivo tvoj odgovor meni (zanemarujuci dijelove koje mi stavljas u ‘usta’ a nisu moji), nisam siguran da si ista od onoga sto sam napisao demantirao.
Cinjenica je da je tvoj otac, a i ti danas, imate posebne koristi od bavljenja politikom. Milan je bio samo jedan od onih koji su to davno shvatili. U Rudi Cajavecu ih je bilo mnogo a ja sam tvog oca izabrao kao primjer, jer sam slucajno dosao u posjed fotografije koju sam htio iskoristiti za prilog a on je bio u prvom planu. Inace ga samog ne bih stavio na blog jer ne spade u grupu ljudi kojima je ovaj blog posvecen (vjerujem da si procitao sta pise u podnaslovu bloga). Da sam kojim slucajem dosao do fotosa Milana Barosa, ili nekog njemu slicnog, u drustvu nekih mojih prijatelja koji zasluzuju da se o njima nesto napise, ucinio bih nesto slicno. Jer, Srdjane, ne zaboravi, ovaj blog je posvecen ljudima koji su istjerani iz svoga grada samo zato sto su bili druge nacije, a znacajan dio mehanizma koji je to osmislio i sproveo su bili mladi, napredni kadrovi, komunisti, iz fabrike Rudi Cajavec. Na kojom poziciji u tim krugovima je tvoj otac bio, ne znam, ali nije mogao biti na marginama. Jer oni (Srbi) koji su bili na marginama, su godinama placali za svoje (pogresne) stavove. Imao sam prilike da ih sretnem nekolicinu prije par godina pri mojoj posjeti Banjaluci. Ostali su bez posla i jedva sastavljali kraj s krajem. A bili su priznati strucnjaci u toj istoj fabrici u kojoj je radio i tvoj otac i neki drugi, koji su, i u to (ratno) doba, a i sada, na rukovodecim mjestima (i ubiru plodove svoga rada).
Cinjenica je da je tvoj otac uselio u stan svoga kolege, zar ne? Da li sam lagao? Ne. Da li ste vi kao familija imali stan u to doba? Jeste, u istoj zgradi u kojoj sam i ja stanovao. Da li je u Rudi Cajavecu bilo nekih drugih kojima je prazan stan bio potrebniji? Jeste, ali kadrovi su se prvo pobrinuli za sebe. Da li bih ja to ucinio, das am bio u prilici? Ne bih, nikada, ni pod koju cijenu. Srdjane, poznajem neke koji su radije napustili Banjaluku nego da budu ucesnici te sramote. Poznajem neke koji su izgubili posao jer su htjeli da ostanu ono sto su uvijek bili: ljudi. Nisu htjeli biti Srbi u momentu kada je to bilo narocito isplativo. E, Srdjane, tvoj tata je ipak odlucio da bude Srbin, prije nego covjek. A da li je stan vratio u boljem ili gorem stanju od onog u kakvom ga je zatekao, je manje vazno. Valjda ti je to samom jasno! I ,samo da dodam, a sta je sa nama i nasim familijama, koji smo izgubili sve sto smo cijelog zivota posteno stvarali? Kakvo objasnjenje smo mi mogli dati nasoj djeci kada smo morali napustati nas rodni grad?
I da ne provedem cijeli dan pred racunarom, jos samo malo o Dodiku. Nisam siguran Srdjane da si me ubijedio u iskrene namjere tvog predsjednika partije, da se sada okrene ekonomiji. Recene cinjenice stoje, to nisi demantirao (a ne bi ni mogao, jer ih je pun Internet i ostali mediji). A prepustanje ‘borbe’ sa Silajdzicem drugima je samo politicki manevar jer je shvatio da je sa oholoscu malo pretjerao. Trebalo je malo stati na loptu da mu medjunarodna zajednica ne bi dala crveni karton. Vjerojatno si i ti toga svjestan Srdjane.
Evo opet se ‘zapricah’ a dvoriste ceka. Nadam se Srdjane da si iz ove moje diskusije bar malo shvatio o cemu se radi i da ce ti to pomoci da pomognes da se stvari u glavama nekih ljudi promijene. Jer malo je onih u tim nasim bivsim krajevima koji nastoje da racionalno razmisljaju a ti mi se cinis drugacijim.
Ili opet nasjedam na lijepu pricu, kao nekad davno.
Zdravo Co,
Nikad ne reci nikad.
Tesko je citati "bisere" mladog Mazalice a ne reagirati.Mada sam si obecao da necu trositi vrijeme dokazujuci svima jasne i poznate stvari,ipak to evo cinim.
Moj rodjak(etnicko porijeklo Srbin) me je jos prije 15-tak godina poducio da je SIZIFOV posao dokazivati istinu Srbima jer se oni uvjek i kad ih cinjenicama razoruzas da vise ne mogu uzmicati,uhvate price o necemu desetom,pa se vrate KOSOVU i ponovo sklope mozaik vjecite ugrozenosti.
Dakle,ja mislim da je i ovaj komentar uzaludan posao.ZASTO?
Citiracu Srdjana:"I ne samo to on je ostao sa svojim narodom,sa svojim kolektivom ucestvujuci u njegovoj odbrani.Zaista TUZNO.
OD koga je on to branio i odbranio Srbe? Ovo po meni govori puno o sustini problema.
Srdjane,tvoj problem,problem tvog tate i mnogih Srba je sto vi zelite nesto sto nije posteno.Srbi po tebi:.."nisu htjeli da zive van Jugoslavije(farsa)t.j odvojeni od Srbije(Da li VELIKE) a pri tome ignorises cinjenicu da to nikad nije bila Srbija.Pa ne moze tek tako da se udje,da se uzme tudje.
Plasite se dominacije Bosnjaka,a dominacija Srba je nesto sasvim prirodno,samo u takvim okolnostima svi ce biti "ravnopravni" i vrijedni postovanja,jer im to garantuju Srbi,pa zbog toga Republika Srpska, himna Boze pravde ili jos na samom pocetku Srpska Republika BiH,zaista obecavajuce.
Sve te tvorevine su od svog pojavnog oblika,negacija BiH, negacija medjunarodno priznate drzave,koju ni danas ne prihvatate kao svoju,opet cu te citirati.. :"zasto ja kao poslanik iz Republike Srpske(drzave svih njenih gradjana..) Koje drzave Srdjane? kojih Gradjana? Jedina prava i sustinska vrijednost su
Srbi(naravno samo po vasem vlastitom uvjerenju).Ja postujem zelju Srba da zive u kako ti kazes svom kolektivitetu,ali nikako ne odobravam nacin kako to ostvaruju. Ne smije se prihvatiti nesto sto je nastalo na tudjoj nesreci,progonu,zlocinu...
Ti sam kazes ..: "rat je proizveo mnoge negativne pojave,nacionalnu homogenizaciju,etnicku segregaciju.....Srdjane,sve sto se dogodilo cinili su i ucinili sasvim konkretni ljudi uz veliku podrsku vecine a isto cine i danas.Jos uvjek je dominirajuce uvjerenje da nije uradjeno nista lose.
Puno je kontra dikcije u tvoji komentarima,Tata (Milan) JESTE kriv pa onda ipak nije kriv.Za trenutak pomislim da jos ima nade,jer ja polazem nadu u mlade jer oni su buducnost,ali me onda razocaras: "I ja sam mu zahvalan za svaki postupak koji je ucinio ili NIJE ucinio.
Reci cu ti jos jednu po meni veoma vaznu stvar kad komentiras o ozbiljnim temama onda obavezno razluci razliku izmedju UZROKA i POSLJEDICE. Uzrok svih nasih nesreca je bolesni nacionalizam,a posljedice nesrecni,i unisteni ljudi,ljudski zivoti,a bogami i oni sretni i "zasluzni" za danasnji prosperitet Republike Srpske.
Srdjane,na kraju ti zelim dobro zdravlje i uspjesan rad (posebno onaj poslanicki)na dobrobit svih srpskih gradjana tvoje "drzave".
Pozdrav tebi,tvome tati,koga si najavio pa se ipak ne javi od Sase Dzindica,supruga Emirinog koja je radila sa tvojim ocem i dobila otkaz zato sto joj se suprug nije odazvao u vojsku R.S.Otkaz je potpisao jos jedan "zasluzni" za zajednicku stvar MILAN PRASTALO.
Mozda je tata bio u rezervi(mobilisan) jer je trebalo dovoljno "hrabrih" patriota protiv takvih neprijatelja kakva je bila Emira koja je ugrozavala zivote svojih srpskih drugarica u Mikro elektronici. Da li je tata bio u rezervi bez puske u ruci?
SRBI IMA CEGA DA SE STIDE
S postovanje svim blogerima
Sasa Dzindic
Dragi Saša,
a tek ti što se razbacuješ „biserima“, ne znam odakle bih počeo s odgovorom tebi.
SIZIFOV posao je i dokazivati vama (a ne volim takav pristup „vama“ i „nama“, obrazložio sam nešto ranije) neke stvari, jer kad se spomenu aktuelni politički problemi u BiH, svako normalan bi razmišljao kako bi se ta neka nova rješenja primjenjivala, i da li bi svi bili zadovoljni, a vi uvijek počnete spominjati GENOCID, AGRESIJU ili ETNIČKO ČIŠĆENJE (bilo na svim stranama takvih pojava), isto kao kad se pojedini Srbi vraćaju KOSOVU na način kako si spomenuo. Misliš da u Švicarskoj ili Belgiji nije bilo etničkog čišćenja, samo možda prije 100, 200 ili 300 god., pa su ljudi zaboravili, I danas je normalna etnička segregacija u tim društvima. I RS i FBiH nisu etnički ono što su bili 90god., nije ni Hrvatska, ovdje izgleda ne bi trebalo „ukinuti“ jedino Srbiju. I nije želja da se ukine RS zbog etničkog čišćenja (k’o fol), javno je rekao Reis Cerić, ono što drugi guraju ispod nekakvih „građanskih“ i „ljudskih“ principa, da Muslimani trebaju imati svoju državu na Balkanu, jer Srbi imaju Srbiju, a Hrvati Hrvatsku.
Srbi jesu branili svoja ognjišta, negdje direktno od Armije BiH i HVO, negdje od pripadnika regularne hrvatske vojske (tu nije bilo agresije), a ako smo negdje napadali, Bože moj, „napad je najbolja odbrana“. To što su pojedini tu nadmoć iskoristili radi ratnih zločina, mi nismo znali kad smo mislili da branimo svoje. Nisu ni Hrvati znali šta se radi u Oluji kad su mislili da oslobađaju svoju zemlju od agresora. Ko je čovjek, toga se stidi, i prizna.
Bili smo tada jači, imali više oružja, da su Bošnjaci i Hrvati imali to isto što smo mi imali, pitanje je da li bi nas žalili, poslije su pokazali da nisu, a i u nekim ranijim vremenima. Rat je rat, i u njemu je najlakše optužiti bilo koga, i u njemu su sve vrijednosti bile poremećene, SIZIFOV posao je braniti Milana od vas, jer kad biste priznali da ste pretjerali i pogriješili prema njemu, vaša indoktrinacija u smislu da dobrog Srbina treba tražiti svijećom, tj. da je „SIZIFOV posao dokazivati Srbinu“, ili ono „bio je jedan dobar, ali on je umro“… srušila bi se kao kula od karata.
Glede Jugoslavije i Srbije, i „međunarodno priznate“ države BiH, moram reći da je BiH priznata nakon referenduma u kojem Muslimani i Hrvati nisu pitali za zdravlje svoje komšije Srbe šta misle o tom otcjepljenju. Zato se sada plašimo te dominacije, čuvamo RS i entitetsko glasanje, i za nas nema BiH bez Republike Srpske. U složenoj državi poput BiH se ne može govoriti samo o građanskim pravima, bez poštivanja kolektivnih prava. Koja „naša dominacija“ u zemlji u kojoj nas ima tek 35%?! Ne krijem da smo imali takve težnje u eX-YU, ali tad su postojale Republike, federalne jedinice koje niko nije pomišljao da ukine, a sad su svi fini, i ukinuli bi RS u fazonu „ma nećemo mi vama ništa“. Priča za malu djecu.
Da je BiH ostala u sastavu YU, ili ostala u labavoj konfederaciji, sad bismo svi bili u EU, i ne bi bilo ni entiteta, koje toliko ne volite. Ali to se nije desilo, jer komšije i prijatelji nisu slušali jedni druge, slušali su glasove (to je ono „I hear voices“ kod Borga iz Zvjezdanih staza), glasali su kako su glasali, indoktrinisani u svom kolektivu. I sad su krivi oni koji su, barem malo, pokazivali odanost svome kolektivu. Morate biti, bar malo, principijelni!
Ako misliš da ima kontradikcije, pozivam te da ponovo pročitaš što sam napisao, ja te uvjeravam da nema.
Što se tiče Dragana Praštala, ako je on potpisao te otkaze, potpisao je jer je morao, jer da nije potpisao on, potpisao bi neko drugi. Možemo reći da je kriv, možemo ga i nečim opravdati, ali je on spasio Mikroelektroniku, dok se ostatak Čajevca raspao, i ljudi završili na ulici, i ti priznati stručnjaci Srbi o kojima govori Co koji su ostali bez posla, ostali su bez posla ne zato što su se svojevremeno bili više ili manje Srbi ili ljudi, već što se u vremenu tranzicije to jednostavno često dešavalo, dešava se i sada. Dragan danas ima većinu akcija Mikroelektronike, i ima upravni odbor koji ga bira za direktora, za mene je on uspješan čovjek kome je pošlo za rukom nešto što mnogima nije, u smislu upravljanja i očuvanja preduzeća, ja mu želim da uspješno razvije posao oko brojila sa daljinskim očitavanjem, tj. sa AMR sistemima, to je priča koja je aktuelna u našoj distribuciji.
Nisam rekao da je Milan branio svoj narod od Emire.
Milan nije nosio pušku (ništa ga manje ne bih cijenio da je pušku nosio), jer je bio pomoćnik komandanta za moral u skladištu oružja na Krčmaricama. Možda je dužio oružje, ali nije pucao iz njega.
Srbi imaju čega da se stide, slažem se, ali imaju i ostali, u ratu nema dobrih i loših momaka, kao u američkim (i partizanskim) filmovima, to će shvatiti onaj kome je važna ISTINA.
Vidim, nažalost, da su nepremostive razlike u našim razmišljanjima, i jako sam TUŽAN. Trudim se da to sebi objasnim, ali u tom objašnjenju neću reći, da ste „vi tvrdoglavi“, da „još niste shvatili“, da „vi ne znate neke stvari“, već nalazim objašnjenje koje uvažava situaciju u kojoj ste se svi vi, zajedno sa mojim ocem, nalazili. Nisam siguran da ćete vi pokušati nešto naučiti iz ovoga, kao što sam naučio ja, i neću se truditi da vas razuvjeravam, slobodno recite da sam nadobudan, bezobrazan, kako sam nevaspitan i sl., ali ja sam mlađi, pa ću otrpjeti, bio sam, na kraju krajeva, klinac, kad smo se sretali na ulici, u komšiluku, na dodjeli paketića djeci radnika Čajevca, sve zajedno sa Deda Mrazom.
Još samo ovo... postavljam sebi opet i iznova pitanje: da li je moral skup (etičkih) kodeksa koji su univerzalni, vanvremenski, i možemo govoriti o njihovom poštivanju ili nepoštivanju... ili ti kodeksi zavise od društvenih pretpostavki koje u datom momentu postavljaju granicu prihvatljivosti ponašanja pojedinca, a samim tim i te kodekse?!
Da li su moral i etika pravila koja se ne mijenjaju i koja su, kao takva, postavljena od Boga, ili su u vidu standarda čije poštivanje, u većoj ili manjoj mjeri, utiče na kretanje cjelokupnog društva u progresivnom pravcu, u većoj ili manjoj mjeri. Moralno ponašanje koje ne biva shvaćeno od strane društva, i koje ne ostavlja posljedice po društveni napredak, da li vrijedi?! Da li, opet, ponašanje koje je za nekog sramno, može za drugog biti društveno prihvatljivo?! Ovdje smo vidjeli da može. To što sam rekao za Milana, čas da je kriv, čas da nije kriv, nije kontradikcija, već moja dilema, jer sam ušao u ovu priču da shvatim neke stvari, a ne da se na nekom istresam, i da nekome dokažem nešto, ili da neko shvati neke stvari.
On je smatrao da prema nikome nije pogriješio, i da je prema drugima ostao čovjek.
Drugi smatraju da nije ostao čovjek, i SIZIFOV posao je razuvjeravati ih.
Sa ovim završavam svoju diskusiju sa svima vama, i neću više odgovarati, dozvoljavam nekoliko vaših komentara (ovo je, na kraju krajeva, vaš blog) kojima ćete vi završiti ovo, nadam se u dostojanstvenom maniru.
Pozdrav i svako dobro.
Zdravo Srdjane,
Nastavicu tamo gdje si ti zavrsio tvoj komentar.....: "Sa ovim zavrsavam svoju diskusiju sa svima vama i necu vise odgovarati
,dozvoljavam nekoliko vasih komentara........"
Hvala sto nam dozvoljavas jos nekoliko komentara i ja cu te poslusati,vec predpostavljas zasto..Meni i ovo pokazuje kako
smo se mi trebali dogovarati .Prihvatljivo je i moze biti usvojeno samo da bude "dogovoreno" da bude kako Srbi kazu.
Srdjane,ti opet brkas uzroke i posljedice.
Prvo je postojao monstruozni plan VELIKE SRBIJE,pa onda referendum. Ni tada ni danas vas(Srbe) ne zanima B i H vec ovo gore pomenuto, mada ti kazes ....nema BiH bez Republike Srpske. Zaista
ohrabrujuca promjena(vjerovatno iznenadna ljubav) prema BiH ili prihvatanje realnosti drzave BiH ,medjunarodno priznate sto ti
stavljanjem u znake navoda i dalje osporavas.
Na ovom mjestu cu te podsjetiti da mi nisi odgovorio koja je to drzava RS?
Hvala ti i na MPV predavanju.Sposoban si ti i pozvan za to jer koliko se snaznim vidis govori tvoja primjedba ti sam a njih troje a sad evo i cetvrtog.
Srdjane, problem nije sta bi bilo kad bi bilo (.."da je BiH ostala u sastavu YU ili u labavoj konfederaciji......" ) vec kako je bilo.
Ako si tada bio mlad pa ne znas pitaj svoga oca i on ce ti reci da su postojala i drugacija rjesenja,ali je moralo biti kako Srbi kazu ili ce svi nestati.
Opet citat: " Srbi su branili svoja ognjista ,negdje direktno od Armije BiH i HVO........." ). Za tebe je Armija BiH vjerovatno para-formacija.
Tvoj vodja(Dodik) kritikuje medjunarodnu zajednicu sto je naoruzavala goloruki narod umjesto da je dozvolila da ga se izkorjeni zauvjek.
....."Bili smo tada jaci,imali vise oruzja.......",kako i zasto tako? Pa valjda su svi ljudi(Hrvati,Muslimani i ostali) izdvajali za to oruzje ne
zato da bi bili pobijeni istim. Tvoju "drzavu" su gradili i nasi preci,roditelji i mi sami a danas samo odabrani smatrju to svojim zabranom.
Uz duzno postovanje svih vjerskih velikodostojnika pa i Reisa Cerica i to sto je on javno rekao meni ne znaci mnogo i to je opet samo posljedica a uzrok je nesto drugo.
Ja vidis ne dijelim tvoje odusevljenje Draganom Prastalom, spasiteljem Mikroelektronike.On je profiter koji je dobro naplatio svoj doprinos zajednickom zadatku. Dragan je zbog svojih "zasluga" stekao bogatstvo a neki koji su vjerovatno zasluzniji progonstvo.
Sa puskom ili bez nje, ali biti pomocnik komandanta za moral u skladistu oruzja na Krcmaricama je pravi covjek na pravom mjestu.
Takodje puni doprinos odbrani ognjista i zajednickoj stvari.
To isto oruzje nisu mogli dobiti svi oni koji nisu bili Srbi(uzrok ili posljedica),a moram ti reci da ga ja ne bi ni prihvatio jer nikada ne bi ni pod koju cijenu mogao uraditi ti sto ste vi (Srbi) uradili. U svim opcijama uvjek bi morao protiv "svojih"najmilijih.
Isto tako da znas da bi i ja
branio svoje ognjiste samo se vanjski "mrski" neprijatelj nikad ne pojavi. Njega i dalje zeljno ocekuju Srbi.
ISTINA je samo jedna,mozda spora ali dostizna,ostavimo vremenu da sudi svima nama.
PS: kad nemas argumenata,najbolje je povuci se.
Fino, boga mi...
Postavlja se covjeku pitanje sta bi trebao ocekivati od nekakvog polupismenog, pijanog idiota na Trgu Edvarda Kardelja (?!) kad narodni poslanik sa diplomom i tri strana jezika razmislja tako kako razmislja...
Srdjane...
Lijepo je od tebe sto si odlucio da se prestanes javljati... Neki od tvojih stavova mi se gade...
I za kraj:
Moral jeste univerzalna kategorija i ne moze se prilagodavati datoj situaciji i vlastitoj guzici...
Banjaluka jeste epicentar zla u BiH...
Ja sam svojim ocima vidio koliko ljudi u Banjaluci nosi majice sa Radovanom i Ratkom - tako da lagati i mazati oci sa procentom ucesca radikala u gradskoj vlasti (?!) mozes nekom drugom...
"Haris" nije tvog stranackog sefa uvukao ni u sta. Tvoj stranacki sef i "Haris" su jedan drugom dusevna hrana - oni su, po meni, u jednoj vrsti koalicije (ili ces me ubjedjivati kako ste izbore dobili pricajuci o ekonomskom razvoju)?
Pretpostavljam da smatras da je VRS i u Srebrenici "branila svoja ognjista"?!
U nadi da ces i ti jednoga dana u Banjaluci zivjeti jednako dobro i kvalitetno kao Hrvati i Bosnjaci... ;-)
Muris
Suvise teskim pitanjima ste opteretili leda mladog delegata RS. Nije on mogao mnogo toga promijenit otkako je delegat. Ali trebao bi mozda potraziti pomoc nekog dobronamjernog starijeg kolege i odgovoriti na neka pitanja. Jer okrecu se mnoge stvari u BIH i moglo bi mu to pomoc u politickoj karijeri. Volio bi da se daju odgovori i na ova pitanja:
Zasto u Borcu od rata naovamo ne moze igrat ni jedan igrac druge nacije. Borac je jedini klub u Bosni i H. U kom igra samo jedna nacija?
Zasto reprezentacija BIH ne moze igrat u RSrpskoj?
ZAsto se BanjaLuci ne mjenjaju nova imena naselja? Srpski Milanovac je sargovac. Gdje im je dusa da nazovu Seher kao Srpske Toplice? Ne znas gdje ide autobus Lazarevo Obilicevo, u Budzak il u Mejdan.
Zasto u BanjaLuci ne moze biti ni jedan direktor u javnim preduzecima ko nije Srbin?
Sto se ne ulaze u Seher i u drugea naselja gdje su se vratile izbjeglice?
I na kraju ovog puta, Zasto novi banjalucani ne vole tojest ne piju nektar koji je dobar i dobio veliku nagradu u Belgiji?
Priynajem da se ne zovem Darko ali mi se uvijek svidalo to ime. Zivim na relaciji Skandinavija i BIH, mnogo volim BanjaLuku.
Darko?, (kao sto rece, nije ti to pravo ime, ali moram ti se nekako obratiti), moram priznati da si me iznenadio postavljenim pitanjima. Vidis, u svoj ovoj komunikaciji sa Srdjanom, vise sam paznje obracao osobi o kojoj se pricalo, nego o nekim drugim stvarima koje su direktno vezane za ono sto Srdjan pise.
Pitanja su zaista interesantna i bilo bi lijepo cuti Srdjanov odgovor.
Za Borac sam znao da je bio ‘ociscen’ u ona ratna vremena ali nisam znao da se situacija nije ni za dlaku promijenila sve do danas. Za direktore se ne cudim: ta su mjesta rezervirana za najstrucnije kadrove, kao sto je to i nekad bilo, samo sto je u ova moderna vremena uz ‘strucnost’ obavezno mora ‘priloziti’ i dokaze o nacionalnoj pripadnosti.
Cini mi se da se situacija u nasem gradu razvija upravo onako kako nam Srdjan opisa: njegova partija se bas svojski trudi da privuce sposobne kadrove bez obzira na naciju!. (Pitam se sta bi bilo da medjunarodna zajednica nije isforsirala da u vladi i njenim sluzbama moraju biti predstavnici svih nacija suglasno popisu iz 91. godine?)
Mozda se u Banjaluci nesto promijeni u nekoj daljnoj buducnosti ako bi bilo dovoljno onih koji bi o svemu htjeli i smjeli da diskutiraju otvoreno i bez nacionalnih ogranicenja. Ali sudeci po Darkovim pitanjima, to se nece desiti uskoro.
Gospodine CO,
Evo ja malo klik-klik i eto me kod Vas u 2007. i direkt na "plivaca" Mazalicu mladjeg ("nece iver daleko od klade").
Kao BL Srbina me "mali" zaintrigirao kolicinom svoje borbenosti i odanosti vascijelom srpskom narodu (a izgleda i drugim narodima, kako kaze). A Vi hocete da "iskorijenite Mazalice"?
Vas sam malo citao, a onda sam morao i "malog" da ga malo upoznam. Google mi rece o clanku iz oktobra 2014.: "Uspjeli smo sačuvati ekonomsku i socijalnu stabilnost RS" od "malog" Mazalice ("Poslanik u dva mandata u Narodnoj skupštini RS i član Odbora za evropske integracije u periodu 2006.-2010. i 2010.-danas. Kandidat SNSD-a za poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.").Ovdje je to : http://www.6yka.com/novost/65119/srdan-mazalica-uspjeli-smo-sacuvati-ekonomsku-i-socijalnu-stabilnost-rs
(Kad moze on u ime mog naroda, sto ne mogu i ja?)
"Mali" Mazalica tamo pise :
"I pored recesije, suša i poplava, uspjeli smo ostvariti značajan uspjeh u svim parametrima ekonomskog i socijalnog razvoja",
"...kriminal i njegovo procesuiranje je u nadležnosti tužilaštava i sudova, a vlast nema nikakvog uticaja na izbor tužilaca i sudija, još od perioda kad je na vlasti bila upravo sadašnja opozicija...",
"Bosna i Hercegovina nije održiva državna zajednica"
Komentari :
"1. Uspjeli smo sacuvati ekonomsku i socijalnu sigurnost, reklamira se politicar iz najsiromasnijeg dijela Evrope. Tipicni SNSD-ovac, nikakva ideologija, obicna interesna grupa. Ni najmanje ne sumnjam da bi i ovaj i svi ostali koji mogu sutra u slucaju poraza s lakocom obukli druge dresove.
2. Šta napriča a živ ostade....Najveća mana ovih Dodikovih igrača sa klupe što narod doživljavaju kao nepismenu stoku za koju je dovoljan vašarski šator pa da im sve bude potaman,sramota obrazovanog čovjeka lupati ovolike gluposti,šta li je samo učio na tom fakultetu?
3. Stabilni da, ali stabilni na evropskom dnu, zakovani za evropsko dno, stabilno najdonji, ispod sedam gora i mora, eto to je to.
4. Da, uspjeli ste otjerati hiljade mladih ljudi iz RS-a, zadužiti nekoliko narednih generacija, otjerati sve investitore, upropastiti privredu, rasprodati prirodna pogastva... I da, da ne zaboravim, napravili ste i dva vrtića."
Zakljucak : Fini gospodine CO, SVE STE U PRAVU (ne samo ovdje, nego i u drugim clancima), raskrinkali ste ovoga da ne kazem smrada iz moga copora jos davne 2006. !!
Prosto Vam zavidim na Vasoj odmjerenosti i objektivnosti, na ljudskosti da i pored velikih pretrpljenih trauma u BL ostanete dosljedan osnovnim ljudskim principima, moralu i postenju pricajuci i diskutujuci na ovom Vasem blogu. To se i u BL malo vidjalo !!(a danas minimalno).
(nastavak slijedi, imam jos nesto, jos gore...)
Anonymus banjalucki
(nastavak o banjaluckim "plivacima"):
Klik-klik, tamo-vamo i naletih ja na marifetluke Mazalica, "maloga" i onoga "vecega".
Pise o tome S. Vaskovic u decembruu 2013. u clanku : "Dragan Praštalo, visoki funkcioner SNSD i Dodikov tajkun, izbacuje na ulicu borce i porodice palih boraca" : https://www.blogger.com/comment.g?blogID=19558920&postID=116105057159815528&isPopup=true&bpli=1
" ...Zakon nije na strani kriminalaca, ali u Republici Srpskoj je opštepoznata stvar da su Dodikovi tajkuni, sjecikese i ostali šljam kojim je okružen, iznad svih zakona.
Praštalo - od crkvenog miša do multimilionera
U tu grupaciju spada i Dragan Praštalo, vlasnik “Mikroelektronike”..."
" ...Taj i takav skorojević već godinama pokušava da izbaci devet porodica boraca i palih boraca na ulicu iz stanova koje su dobili od Republike Srpske, kako bi te stanove prodao i dočepao se novih milionskih sredstava..."
" Taj i takav Praštalo je visoki funkcioner SNSD i niko iz te stranke nije mu stao na put, premda on već govoto deceniju teško maltretira i progoni devet porodica, od kojih je dio iz kategorije palih boraca"
" Interesantno je da Praštalo nije tužio samo jednog stanara - Milana Mazalicu, iako je on u posjed stana došao kao i ostalih devet radnika Mikroelektronike."
Gospodine CO, Vi mislite da “Mazalice” prave stetu samo nesrbima ? Ni slucajno !! Takvi namazani i svim farbama premazani srpski elementi vode i srpski narod direct u propast, i to vec vise od cetvrt vijeka. Ja kazem neka vode kad ih budale biraju, ali da takva i druga gamad (ja se malo I izvinjavam jer ovi elementi nisu ni slucajno najgori a ni najveci lazovi, lopovi, razbojnici, prevaranti, itd.) sve to rade u ime mog copora, e to je stvarno previse. “Mazalice “ unistise i Bosnu i cijeli Balkan, sve je to puno takvih “Mazalica” kao da ih je neko stancao na isti kalup.
A Vi ste ih raskrinkali jos 2007. !! A sud moga copora jos nije ni poceo da ganja ovakvu "nasu" domacu bagru !!(kao ni milion drugih slucajeva, skoro kao i na cijelom Balkanu, doduse, ali ovo je MOJ copor, "da se mi razumijemo").
Vi ostajte zdravo a ovima ni tri Gospoda Boga ne mogu vise pomoci.
Bolje ga vise ni ne Googlujem.
Anonymus banjalucki
Zdravo Milane,
sa velikim interesom procitah prilog Plivac koji datira iz 2006 godine i niz komentara meni poznatih kolegica i kolega iz ROPE. Mogu razumjeti da sin brani oca ali nazalost on nece da prihvati cinjenicu da su Srbi zapoceli sve ratne operacije i u Hrvatskoj i u BiH te navodi kako su se branili, sto rece netko u komentarima od koga,mozda od onih koji su pobijeni i pokopani bagerima u inim Tomasicama i drugim stratistima. Srdjan zaboravlja da je srpska ( iz Republike Srbije) politika na celu sa Milosevicem a u cilju stvaranja Velike Srbije ( pocev od ideologa iz knezevine Srbije pa do danasnjih dana) nasavsi poslusnike u redovima Bosanskih Srba ( ne Srbijanaca on ce to razumjeti) koji svojim odlukama u prvom ustavu istakose da u djelovima kojima ce upravljati Srbi moze ostati najvise 4% nesrpskog zivlja. Takva odluka donesena na njihovoj skupstini samo produzi zlocinacke aktivnosti koji dovedose do stvaranja manjeg entiteta uz prihvatanje Alije izetbegovica,kojem bi usput Srbi trebali postaviti spomenik. To mogu i potvrditi posto sam imao u rukama kopiju naredbe is General staba JNA o pokretima Tuzlanskog,Banjaluckog korpusa i ostalih jedinivca lociranih u Hrvatskoj na granicu rijeka Kupa,Sisak ,Virovitica i granicom do Dunava sto se poklapa sa granicama planirane Velike Srbije.
Do skoro sredine 1992 godine bio sam komandant bataljona tehnickog snabdjevanja municijom i eksplozinim sredstvima na Krcmarici. Po mome odlasku iz te jedinice u Aprilu 1992 godine (19.04) te jos jednom odlasku na Krcmaricu Septembra mjeseca da vratim opremu( vojnu ratnu uniformu) njegov otac nije bio pomocnik za "moralni rad". Sta je do tada radio to on samo zna ali u svakom slucaju pripada plejadi doseljenih banjalucana koji etnicki ocistise B.Luku i dobro je ekonomski ojacase o cemu svjedoce propale fabrike pocev od RC koji je zaposljavao oko 8000 radnika,Celuloze sa 4000 i ostalih koje su poznate poslanicima NSRS. Uz svo njegovo obrazovanje ponekada je najbolje biti izapranog mozga sto on debelo potvrdjuje. Nazalost on nije usamljen slucaj.
Pozdrav Aljosa Mujagic
Postovani gospodine Co, naletio sam (davno) opet na D. Prastala a pominju se tamo i Mazalice, pa ako Vam je ovo vazno ili ako nije objavljivano, slobodno objavite. (U tri dijela je).
Lijep pozdrav.
Cisti banjalucki anonymus.
“ Dosje Praštalo (2): Na bugarskim kasama oteto sto miliona maraka
piše: Slobodan Vasković, 02.12.2013
Pohlepni i gramzivi tajkun Dragan Praštalo, vlasnik firme “Mikroelektronika”, uvaženi je i visoki funkcioner Saveza nezavisnih socijaldemokrata, koji svoju poziciju u toj stranci dodatno učrvšćuje izgonom devet porodica boraca i poginulih boraca iz njihovih stanova, koje im je Republika Srpska dodijelila u Banjaluci (naselje Starčevica).
Praštalo je mutlimilioner, a do novca je došao, jer su mu vlasti RS omogućile monopol tokom fiskalizacije, koja je sprovedena u Republici Srpskoj. Fiskalizacija nije dala nikakve ekonomske efekte; dapače, ali su zato Praštalo i gang koji stoji iza njega uspjeli da iz privrede izvuku cca 168 miliona KM, od čega je njihov profit ravno sto miliona. I to samo na prodaji fiskalnih kasa; uz to, desetine miliona slivaju im se svake godine, jer imaju monopol na servisiranje i rezervne dijelove.
Vrijeme je pokazalo da fiskalizacija nije donijela nikakav ekonomski efekat, još manje je bila bitka protiv sive ekonomije. Bila je to najobičnija pljačka, a kada Režim ode sa vlasti za vjerovati je da će se institucije usuditi da istraže ovaj kriminalni poduhvat, koji se, slobodno može nazvati otimačinom decenije.
Prevara
Iza cijele prevare stoji Milorad Dodik, koji je fiskalizaciju htio „odraditi“ još u vrijeme prvog premijerskog mandata (1998.-2001.), ali je tada spriječen zbog snažnog negodovanja javnosti i opzicije.
Projekat je obnovio sedam godina kasnije, a da bi prevaru izveo u nju je, kao i obično, uključio brojne institucije RS: Narodnu skupštinu RS, Vladu RS i Poresku upravu, koji su svojim djelovanjem omogućili realizaciju ovog ogromnog kriminalnog nedjela…”
“…Jednostavnije rečeno, usvajanjem i sprovođenjem zakona o fiskalizaciji, navedene entitetske institucije su omogućili grupici odabranih članova SNSD-a da ostvare ekstraprofit od sto miliona maraka (tokom 2009. godine), plus zaradu dodatnih desetina miliona u narednim godinama.
„plemeniti cilj“
Kao što to u RS obično biva, gang je kriminalnom planu pripisao najplemenitiji cilj, koji glasi „uvođenje prometa roba i usluga u striktno registrovane kanale, čime se smanjuje siva ekonomija, odnosno utaja PDV-a“, što je potpuna laž i obmana.
Za pojašnjenje ove besprizorne kriminalne ujdurme važno je znati da je fiskalizacija u suštini obuhvat prometa instaliranjem fiskalne kase na svako prodajno mjesto koje prodaje usluge i robu. Prema procjeni Predraga Gluhakovića, tadašnjeg ministra trgovine, koji je bio duboko involviran u prevaru, u Republici Srpskoj je oko 70. 000 pravnih lica koja podliježu fiskalizaciji, s tim da mnogi od njih imaju više prodajnih mjesta. Svi oni su bili dužni kupiti i više kasa, štampača i GPRS uređaja, i to sve kod ovlaštenog proizvođača. A to je banjalučka „Mikroelektronika“, čiji je vlasnik Dragan Praštalo…”
“…Kasa u „Mikroelektronici“ koštala je između 800 i 2000 maraka. Mikroelektronika je kase nabavljala iz Bugarske, a upućeni kažu da su prosječne cijene u svijetu okvirno troduplo jeftinije nego u RS.
Čak ni u toj firmi nisu krili da su odlično zaradili, premda su zaradu, što je logično, znatno potcjenili. Ali podaci su neumoljivi i kažu da je „Mikroelektronika“, koja, zbog kriminalnih vladinih odluka, ima monopol i kontroliše najmanje 85 posto tržišta, ostvarila profit od preko sto miliona maraka samo na kasama. Potvrđuje to prosta matematička računica koja kaže da je za potpunu fiskalizaciju bilo potrebno najmanje 140 hiljada kasa. Ako uzmemo da je prosječna cijena kase 1200 maraka, dolazimo do cifre od 168 miliona, koja je uzeta iz privrede. Kase je „Mikroelektronika“ Bugarima platila najviše šezdesetak miliona maraka, tako da je ostvariti profit od preko sto miliona. Sigurno je da sav ovaj novac nije ostati u džepovima Dragana Praštala, vlasnika ove firme i visokog funkcionera SNSD-a, već je lavovski dio završio na računima njegovih partijskih i mafijaških šefova.
Monopol
Suština prevare je u tome što je „Mikroelektronici“ bio omogućen monopol na tržištu, tako da je cijenu kasa mogla formirati po sopstvenom nahođenju, jer su bez konkurencije, o čemu svjedoče i sljedeći podaci. Zakon u RS donesen je u julu 2007.godine. Pravilnik o tehničkim i funkcionalnim karakteristikama fiskalne kase, bez kojeg je nemoguće pripremiti softver i hardver i prateće uređaje, objavljen je 13. februara. 2008.god, a prema tvrdnjama izvora u Poreskoj upravi, znatno ranije nezakonito je dostavljen „Mikroelektronici“, tako da su oni odmah po objavljivanju mogli brzo reagovati. Upravo ta činjenica omogućila im je da jedini prije isteka krajnjeg roka za fiskalizaciju 15. novembra 2008., dobiju licencu ovlaštenog proizvođača, tako da su svi oni koji su po sili zakona morali da kupe kase, bili upućeni isključivo na ovu firmu. Budući da je „Mikroelektronika“ imala više ovlaštenih distributera stvorio se privid da više firmi prodaje fiskalne kase, što je laž. Uzburkane duhove u partiji zbog protežiranja „Mikroelektronike“, Dodik je primirio dajući drugim stranačkim funkcionerima mogućnost da njihove firme distribuišu kase, kao što je slučaj sa firmom „Galeb“ iz Istočnog Sarajeva, te nizom drugih, koje su sve odreda bile pod kontrolom SNSD-a.
desetine miliona od servisiranja kasa
Pomenutih sto miliona nije jedina pljačka, već je odabranim omogućena dodatna višegodišnja milionska zarada. Troškovi servisiranja svake kase u prosjeku iznose 20 KM mjesečno, što je zagarantovan mjesečni prihod za „Mikroelektroniku“ i njene distributere, koji su po pravilu i serviseri, od dodatnih 2,8 miliona mjesečno, odnosno 33 miliona godišnje. Servis se plaća mjesečno, bez obzira da li je kasa ispravna ili ne. Uz to treba dodati rezervne dijelove za kase, koje opet ekskluzivno ima „Mikroelektronika“, pa je priča o pljački vijeka kompletirana…”
“…Najtragičnije u svemu je što se pokazalo da se uvođenjem fiskalnih kasa u budžet nisu slila nikakva nova sredstva, kao što se tvrdi, niti je došlo do nove preraspodjele PDV, što je navodno bio cilj. Suština je da se fiskalizacijom ne može utvrditi kolika je stvarna krajnja potrošnja u RS, jer fiskalnim računom se ne konstatuje kome je prodato, već pošto je prodato, a da bi se znalo je li u pitanju krajnja potrošnja mora se znati da li je kupac PDV obveznik ili nije.
Uz to, uvođenju fiskalnih kasa cilj je kontrola PDV, što nije u nadležnosti Poreske uprave RS, već Uprave za indirektno oporezivanje BiH.
Nakon fiskalizacije hiljade malih firmi je zatvoreno, a desetine hiljkada radnika ostalo je bez posla.
Jasno je da cijeli ovaj proces donio samo štetu i nikakvu korist, a da je vlast u njega ušla isključivo zbog ekstraprofita nekolicine odabranih. (o svemu ovome pisao sam još prije gotovo pet godina)
Jedan od njih je i Praštalo, koji je bio nosilac posla, ali malo mu je što je oteo fiskalizacijom; marta ove godine krenuo je u novu otimačinu - od boraca i porodica poginulih boraca.
Praštalo je 18.03.2013. godine, kao direktor preduzeća “Mikroelektronika” A.D., podnio tužbu Osnovnom sudu u Banjaluci u kojoj traži da 9 stanara, boraca Vojske Republike Srpske i porodica poginulih boraca, napusti svoje stanove koje su stekli na legalan i zakonit način i izađu na ulicu - u roku od 30 dana.
“Obavezuju se tuženi da svaki pojedinačno stanove oslobodi od lica i stvari, vrate u posjed i mirno raspolaganje tužitelju u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom izvršenja. Obavezuju se tuženi da tužitelju solidarno nadoknade troškove parničnog postupka sa kamatom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod priojetnjom izvršenja”, zahtijeva u tužbi Dragan Praštalo, tajkun i visoki funkcioner SNSD-a.
Interesantno je da on traži da mu se vrati zgrada na koju “Mikroelektronika” uopšte nije uknjižena, ajoš je interesantnije da u toj zgradi ima ukupno deset stanova-deseti pripada Milanu Mazalici, ocu narodnog poslanika Srđana Mazalice.
Praštalo jedino nije tužio Mazalicu
Najinteresantnije je da Praštalo nije tužio samo jednog stanara - Milana Mazalicu, iako je on u posjed stana došao kao i ostalih devet radnika “Mikroelektronike”. Samo ta činjenica govori o kako bijednom i užasavajućem aktu se radi i koliko je Praštalo ubijeđen da može činiti šta hoće. Samo zato što je član SNSD-a i Dodikov tajkun, preko kojeg je u private džepove otišlo 100 miliona maraka otetih fiskalizacijom.
Još je interesantnije da ni Milan Mazalica, a ni njegov sin Srđan Mazalica nisu nikada pokušali da preko organa SNSD-a ili, pak, u Narodnoj skupštini RS zaustave ovu sramnu, kriminalnu i neljudsku otimačinu iza koje stoji njihov stranački kolega Dragan Praštalo. “
http://slobodanvaskovic.blogspot.com.au/2013/12/dosije-prastalo-2-na-bugarskim-kasama.html
Gospodine Co, mislim da ste ispustili prvi ! dio (od tri dijela) one "moje" zadnje price o D. Prastalu (u Vasem clanku Plivac), a taj dio je dobar kao uvod, jer objasnjava ulogu Dodika u svemu tome. Ako je to namjerno izostavljeno, onda neka tako i ostane.
Gospodine Co, jedni kesu drze (kao mali Mazalica, preko vladajuce partije) a drugi “drzavu” (legalno) pljackaju. Ovo Vam mali Mazalica pise 2. avgusta u ovim komentarima:
“…ja mu (D. Prastalu) želim da uspješno razvije posao oko brojila sa daljinskim očitavanjem, tj. sa AMR sistemima, to je priča koja je aktuelna u našoj distribuciji.”
To je posao “bugarskih kasa” koji se radi ili radio pod Dodikovim okriljem kao i sve druge “legalne” drzavne pljacke do sada, mnogo afera, poznatih i manje poznatih.
Znaci mali Mazalica za pljacku unaprijed zna (a da mu ne bi znao otac?).
I ne bi bio problem pohvatati takve pacovcine kad bi tamo bilo ikakve pravne drzave i nezavisnosti policije i sudskih organa i bilo kakve volje nadleznih da stanu u kraj kriminalu. Toga nema nigdje na Balkanu a narocito ne u RS.
Bilo bi dobro, mislim, da i ovo gore uvrstite u moj komentar. Sve ovo je samo primjer organizovane pljacke u “mom” blentitetu.
Ostajte zdravo.
(cisti banjalucki anonymus)
Tehnologija, ma kako dobra bila, ponekad zakaže. To se desilo i s prvim od tri komentara čistog banjalučkog anonymusa. Ja sam ih sva tri "publicirao" ali se prvi, iz nekog razloga, izgubio. Jutros sam ga ponovo "publicirao" i čini mi se da je sada sve kako bi trebalo biti.
Samo da napomenem, 99.99% komentara sam do sada objavio. Možda su neobjavljena ostala dva ili tri za sve ovo vrijeme od kada "blogiram" i to iz prostog razloga što su bili totalno neprikladni.
Co
O karakteru Dodikovog lizisahana Srdjana Mazalice na:
wwww.srna.rs/novosti1/86709/mazalica-cvijanoviceva-logican-izbor.htm
Nostalgicar
Nevjerovatno je lijepo poslije deset godina citati ove komentare.
Kad je 2007 bio prilog " Plivač" , svi komentari S. Mazalice, koje sam pročitala su mi po onoj bosanskoj narodnoj " prazna tikva sama zveči" . Logično je da brani neobranjivo, jer se živi u maloj sredini i o svemu se sve zna, samo se na ovim prostorima najviše šutjelo od straha. On je zahvaljujući ocu postao " sretnik" i pojma već dugo nema šta se oko njega dešava. Ali ovi sadašnji komentari me još vise ubjedjuju u to da sam ja prije mjesec i pol dana osjetila da u BL pusu neki snažniji vjetrovi.
Ovo sto se sada piše, je nešto sto je sigurno dobar materijal za vrijeme u kojem će se morati stati na kraj u svim djelovima Bosne i Hercegovine.
U mojoj glavi je sve vise BIH a sve manje entiteta. Samo su imena i prezimena ovakvih ljigavaca koji su na ljudskim tragedijama i patnjama stvarali svoja privatna carstva. A najviše su im pomagali " sitne duše nacionalističkih čistača" . Mnogi od njih danas ne kupe ni mrvice.
Pozdrav Saima
Mazalice(otac i sin)su i genetski i po funkciji vjesti plivaci ,pa su dosticli i do Olimpa:
www.pkolymp.com/istorija/
Nostalgicar
Rjesenje protiv ovako 'uspjesnih demokratskih drzava' kao sto je RS su samo dobro nauljeni topovi. To ce se desiti prije ili kasnije jer nepravda uvijek tezi da bude ispravljena na stetu agresora. Pravda je spora ali dostizna, jer nepravda ne zaboravlja.
Najbolji i najbrži način a katastrofalan za ovakve tipove, bio bi sto vreći broj povrataka naših ljudi iz bijelog svijeta sve tri nacije. Oni koji su morali otići i oni koji su otišli zbog nemogućnosti da bilo šta promjene i pomognu, jer njihove glave su bile na prvom mjestu i epitet Alijini Srbi je bio jednak smrtnoj presudi.
Povratak multietičnosti na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine bi bi atomska bomba za sve idiote koji sada upravljaju ovom državom. Ali je veliki broj ratnih profitera koji još uvijek uživaju od " plodovi svoga " opljačkanog blaga. A glupa sirotinja ih u tome podržava misleći da se bore za svoje srpstvo, hrvatstvo i muslimanstvo.
Ove godine saznala sam da je bio najveći broj dolazaka bivših stanovnika Sarajeva i Banja Luke , Veliki broj prvi put poslije rata.
Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home