SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, November 23, 2006

Thanksgiving

Danas je veliki praznik u USA, Thanksgiving, dan kada se familije okupljaju na rucku (veceri) i kada se pojede jako puno, cak i za americke prilike. Danas je takodjer dan kada se ne radi (u stvari, slavi se dva dana), pa kada se sve to sastavi sa subotom i nedeljom, eto malog godisnjeg odmora.

O Thanksgiving-u je napisano puno toga i covjek ostaje pomalo zbunjen kada pocne da cita sve sta se danas moze naci na Internetu. Prema legendi koju vecina amerikanaca prepricava, prvi Thanksgiving je slavljen godine 1621 kada su dosljaci iz Engleske, znani pod imenom Pilgrims, slavili plodnu godinu koja im je omogucila da prezive surovu zimu u dijelu Amerike na kojem su se naselili (New England, mjesto Plymouth, Massachusetts). U stvari, doseljenicu su na slavlje pozvali domoroce Indijance da im se zahvale na pomoci predhodne godine, koju ne bi prezivjeli da im oni nisu priskocili u pomoc. Indijanci su doseljenike naucili kako se obradjuje zemlja i kako se uzgajaja povrce i zitarice u novom kraju, sto im je omogucilo da slijedece godine uzgoje dovoljno hrane da prezive tokom hladnih sjevernih zima.

Danas se za veceru po pravilu priprema curka (tuka, turkey) uz razne dodatke pa se ovaj dan takodjer naziva Turkey Day. Kako je to dan kada se familije tradicionalno okupljaju, obicno je tog dana veliki broj onih koji putuje s jednog kraje Amerike na drugi. Citam procjene da ce danas oko 35 miliona amerikanaca na put: zamislite, skoro deset Bosni ce danas biti na putu. Tako je i u nasoj familiji: Davor je vec stigao iz Texas-a, jedino ce nam nedostajati Sanja, koja se iz Italije vraca tek u decembru. Bit ce to prvi put da se za ovaj praznik cijela familija nije sakupila na zajednickoj veceri.

Dolaskom ovdje i mi smo, kao i vecina dosljaka, prihvatila ove obicaje i curka je vec pripremljena i samo ceka da se ubaci u rernu. Curku smo imali i za nas prvi Thanksgiving ovdje u Pittsburgh-u, sada vec davne 1994. Za nase sponzore, koji su se brinuli da se lakse uklopimo u novu sredinu, je bilo neobicno vazno da nam obezbijede sve sto je potrebno za taj dan: curka je bila dio paketa koji su dobile sve familije iz Bosne, tako da smo svi mi, izbjeglice iz Bosne, osjetili tu dobrodoslicu koja se pruza onima koji su u nevolji i trebaju pomoc. Ova tradicija se prenosi s koljena na koljeno i, iako mnogi kritiziraju amerikance i njihov nacin zivota, moramo im biti zahvalni sto su nam bar te prve dane ucinili manje teskim.

Ja ne bih bio ja kada prilog ne bih zavrsio paralelom Amerika – Bosna. Cinjenica koja se ovdje cesto presucuje je da su doseljenici, kada su malo ojacali, u stvari polako ‘istrijebili’ (kakva ruzna rijec) domacine koji su im pomogli da prezive kada im je bilo najteze. Indijanci su gotovo nestali sa ovih prostora a njihovu zemlju su prigrabili dosljaci i kako tada, tako i dan danas. Ne cini li vam se ovo nesto poznatim?

2 Comments:

Anonymous Mario i Ljilja said...

Našim Amerikancima sretan veliki praznik uz tuku, purku ili ćurku!

Thursday, 23 November, 2006  
Blogger co said...

Evo da se ja zahvalim u ime Amerikanaca. Curka je vec odavno u rerni, miris se siri na sve strane, ja u dvoristu uzivam kupeci ono malo preostalog lisca i svako malo skoknem do bloga da vidim sta ima.

Thursday, 23 November, 2006  

Post a Comment

<< Home