SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, November 15, 2006

Raja iz djetinjstva

Proslo je dosta vremena od Sanjine zadnje (i jedine) poslijeratne posjete Banjaluci i vec sam mislio da ce Vrbasom proteci jos dosta vode prije nego je put navede u rodne krajeve. Za razliku od Davora koji svake godine redovito svraca u stare krajeve, Sanja nije pokazivala interesa da posjeti grad koji je pomalo pocela zaboravljati. Razlog za to nisam znao, valjda je tempo zivota ovdje u USA napravio svoje. 

Medjutim, ove godine, prilikom planiranja semestra u Rimu, javi se zelja da se skokne do bivse Juge i posjeti preostala famili i nesto od ono malo raje iz prekinutog djetinjstva. Iako je kao mala napustila Banjaluku, ipak su ostala neka poznanstva i cini se da se sada, kada je proslo dovoljno vremena od onih nesretnih dogadjaja, javlja zelja da se ona ponovo obnove. 

Danas je evo u drustvu Tiki (Tilije Bogdan) i Ljilje (Vilipic), kolegica iz iste zgrade. Godine su prosle, odraslo se i nekad male curice su sada vec djevojke koje bi tesko mogli prepoznati kada bi ih sreli na ulici. Uistinu, Tiliju sam imao prilike vidjeti prilikom posljednje posjete Banjaluci ali Ljilju ne bih nikada prepoznao. Znam da je tako i sa drugom djecurlijom iz te zgrade, za koje mnoge nemam pojma gdje se nalaze. Mozda ce neki od njih slucajno naletiti na ovaj blog i sjetiti se zgrade na Starcevici i parkinga u dvoristu zgrade gdje igri nikad nije bilo kraja. 

Sanja i Ljilja

Cevapi su konanco 'pali'

Sanja, Marko (Ljiljin brat) i Ljilja


Labels:

2 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Evo nesto malo svrljam i ugledah sliku neko mi ko biva poznat citam dalje tekst i vidim stvarno „malu“ Tiliju i ne mogu sebi doc.
Ja sam nesto kao malo starija od nje starci su nam se poceli druzit za vrijeme rata u Banjaluci pa smo i nas dvije tako uz njih.
Ja sam zivjela pod starcevicom u „grozdovima“ mislim da su se tako zvale te zgrade ispravite me ako se varam.
Mala Tiki, Sanjin i moj brat Damir bili smo klapa za ratnih dana Boze sacuvaj. Deverala je Aida i Vinko zajedno s Melihom i Zdravkom. Sjecam se njih i njihove pudlice i kako je uvijek bio „rat“ ko ce ju setat. Sjecam se da me je Aida jedne prilike sisala i odrezala mi siske i to masala skroz do kraja bilo je placa s moje strane i smjeha sviju koji su me vidjeli ( evo i sada umirem od smijeha kad se sjetim na sta sam licila).Aida,Aida….plati ces ti meni to…
Znam da su u Banjaluci znam da Sanjin studira negdje u Americi, nisam se s njima vidjela kako sam izasla iz Banjaluke. Ako ko ima kontakt sa Bogdanima neka ih pozdravi od male Majde sa odcaparenim siskama sigurno ce im izmamiti osmjeh na lice.

Sunday, 21 January, 2007  
Blogger co said...

Majda, samo da dopunim. Sanjin je nakon Amerike stigao cak negdje u Aziju (mislim Koreja) a mozda se u medjuvremenu vratio nazad u BL.

Posto nisam siguran da email komunikacija funkcionira, samo da ti javim da tvoj komentar na Sjecanja nisam nikada dobio.

Sunday, 21 January, 2007  

Post a Comment

<< Home