SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, November 14, 2006

Selma i Nadjija

O Nadjiji, Hozinoj supruzi i djeci najbolje govori ovaj kratki Ljiljin tekst iz email-a, za koji vjerojatno nije znala da cu ga objaviti, ali eto, ja po obicaju, ne pitam za dozvole:

Selma i Nadjija su kcerka i supruga pokojnog Hoze, stradalog u ratu na tzv. radnoj obavezi negdje kod Doboja... Sjecam se te strasne vijesti, bila je zima, najledenija banjalucka zima koju pamtim.

Medjutim, gospodja Nadjija je cijelo vrijeme ostala u Banjaluci sa dvoje djece kakvim se svaki roditelj moze ponositi. I Selmi i mladjem Dzenanu sam kasnije predavala. Oboje su bili odlicni gimnazijalci.

Selma je zavrsila pedagoski fakultet i vec je pocela raditi kao nastavnik (odusevljeno prica o radu s djecom, nasla se potpuno u tom poslu) u osnovnoj skoli, a Dzenan je na trecoj godini Tehnoloskog fakulteta i ni jedna ocijena mu nije manja od 9! Oni su svo troje, na celu sa mamom Nadjijom, jedna izvanredna porodica koja i pored uzasnog gubitka i najgoreg moguceg ratnog iskustva opstade i sto je posebno i zadivljujuce oni su tako snazne licnosti, puni vedrine, mirnoce, sigurnosti, neke unutrasnje ljepote. Ja ih uvijek volim sresti i to bude obostrana radost.

Kazem, divim se prije svega Nadjiji koja je sa takvom snagom preuzela kormilo kada su ta djecica bila mala i u nemogucim uslovima odgojila dva predivna mlada covjeka. Ona meni predstavlja primjer stamenosti i mudrosti svojstvene Bosni u najpozitivnijem smislu te rijeci.

Selmu i Nadjiju je, kao sto sam vec napomenuo, Mario sreo na nedavnom skupu onih koji dosli na promociju nove Cajine knjige i tako nasta ovaj snimak. Ljiljinom komentaru ne bih imao mnogo toga dodati: u ono malo rijeci receno je puno toga i svi mi koji smo prosli kroz ova gadna vremena razumijemo sta to znaci prezivjeti u takvim uvjetima jer smo na svojoj vlastitoj koze osjetili puno toga. Nadjiji samo mogu da cestitam na njenoj izuzetnoj hrabrosti jer je ostvarila nesto sto je za mnoge bilo neostvarivo.

1 Comments:

Anonymous Emira said...

Tesko je odoliti pa ne napisati komentar na ovaj Ljiljin prilog. Bravo Ljiljo.
Bravo za Nadjiju i djecu. Nakon tako velike tragedije koja ih je zadesila , za divljenje je da su ostali u rodnom gradu, za divljenje je da je mama Nadjija uspjela sama ono sto tesko uspijevaju da urade i oba roditelja... da odgoji djecu koja su stasala u tako dobre, vrijedne i sposobne mlade ljude.
Familijo Hozic, cestitam vam i svako dobro.

Tuesday, 14 November, 2006  

Post a Comment

<< Home