Amila i Sejo Visic

Alma nam je svojim prilogom iz Bergena pomogla da, pored slavljenika, ponovo vidimo jos neka nama poznata lica. Za mene je to bila prilika da po prvi put nakon pocetka rata ponovo 'sretnem' Amilu i Seju Visica, nasu raju s kojima smo docekali jednu od posljednjih Novih godina u Banjaluci.

Na moje veliko iznenadjenje, Amila i Sejo su se javili kracim email-om i jos jednom fotografijom s vjencanja. Evo dijela tog javljanja:

Zelim da ti javim koliko sam ugodno iznenadjen ovim blogom koji radis. Zapravo ne bih ni znao da mi nisu javili da je na blogu vjencanje u Bergenu (vjencanje moje kcerke) koje ti je poslala nasa kuma Alma i kojoj se ovim putem zahvaljujemo. Zahvaljujemo se i svim porodicama koji su nam uputili cestitke.

Kao sto znas preko Ekrema Kusmica, mi smo zajedno u Norveskoj. Ovdje nam je prekrasno, radimo, kuce kupili pa evo i djecu zenimo. Zivimo u jednom gradu juzno od Osla. Ovdje kod nas nema puno Banjalucana, 5-6 familija.

Banjaluku obolazimo dva puta godisnje i to ne mozemo docekati a kada smo tamo, nakon 3-4 dana jedva cekamo da se vratimo. Ne znam zasto ali sve je nesto nepoznato i strano.

Za one kojima treba osvjeziti pamcenje evo jedna fotografija moje familije (koja nije brojna) prilikom kcerkinog vjencanja.

Srdacan pozdrav, bice jos javljanja.

Po ne znam koji put moram da naglasim da mi je izuzetno drago kada se na blogu pojave nova 'stara' lica, kao ovaj put. Znam da ih ima jos mnogo i samo je pitanje vremena kada cemo ih sresti na ovom mjestu naseg druzenja.