Sjecanje ( In memoriam) na Dr Seada Jusufbegovica

Ovaj svijet sve vise napustaju dragi i dobri Bosanci i Hercegovci, u istom grcu i iznanadno kao sto su i stigli u ovu zemlju, noseni vjetrovima rata, prognani iz svojih domova, bjezeci i sklanjajuci svoje familije, svoju djecu i unuke, noseci teske traume krvnickog zlostavljanja i nikad zacijeljene oziljke u svojim napacenim dusama.
Jadan od njih je i moj dragi prijatelj, moj dragi Dervencanin, moj zagrebacki kolega, Dr Sead Jusufbegovic, koji je iznanada preminuo sredinom jula, vracajuci se sa suprugom iz posjeta Sarajevu i Bosni, koju je do zadnjeg trenutka nosio u srcu i koju nikada njegove misli i uzdasi nisu napustili ili izdali.

Bio je Dr Sead moj sugradjanin, moj Dervencanin, moj prijatelj. Za Derventu su nas vezivale nezaboravne uspomene i citav jedan zivot , isprepleten prijateljskim i rodjackim vezama nasih familija- Jusufbegovica, Porobica i Mulabegovica. Derventa je bila tvrdjava nase proslosti i nasih sjecanja. Isti profesori u Gimnaziji, iste ulice i sokaci, nasa Ukrina, posjedi i ljetnjikovci, brizne i nezaboravne tetke i hanume, amidze i dajdze, isti jonluci i iste gurmanske delicije koje su ostavile slatki ukus do nasih vremesnih dana u ovoj zemlji na sjeveru Evrope, gdje slatko nije isto slatko i gdje slano pali usta i jezik i jace i neobicnije.

Bio je Dr Sead i moj zagrebacki kolega, i moj, i moga brata Ede. Bili smo „derventska raja“ u Zagrebu i za nasih dana bio je Zagreb i Agram i nas grad. Plesnjaci i Sljeme i Cmrok i Salata su bila mjesta gdje smo se sretali, ugovarali zurke, gdje su derventski studenti osvajali ne samo najljepse cure i momke, nego i sport, kulturu i umjetnost i doktorske i inzinjerske diplome, kojim se i danas na ovom dalekom Sjeveru ponosimo.

Bio je Dr Sead i Prijedorcanin, Rano djetinjstvo je proveo u Prijedoru, jer mu je majka bila Selimbegovicka iz Prijedora i za Prijedor su ga vezivali prvi djeciji nestasluci i opcinjenost ljepotom tog drevnog grada nosio je citav zivot u srcu.

Bio je Dr Sead i Kotorvarosanin, gdje je dugo sluzbovao kao ljekar specijalista i primarius bolnice, gdje je bio obljubljen, postovan i voljen, gdje je plijenio humanizmom, osmijehom i dobrotom.

Bio je Dr Sead i Banjalucanin, poznato i drago lice sa banjaluckih finih mjesta i teferica, veseljak, lijepo i pitomo lice medju gradskim glavama Banja Luke, sve dok necivilizacijske i ruralne crne sile ne prognase i njega i njegovu familiju.

Bio je Dr Sead, nas dragi Sejo, i moj veliki prijatelj !
Prijatelj u ovoj tudjini i zajednickom prisilnom egzilu, gdje svaka topla i prijateljska rijec vrijedi vise i prijanja za srce, gdje smijeh i sala ushicuju i gale i mozak i dusu.
Bo je Sejo prijatelj kakvih vise nema, koji je uvijek bodrio i hvalio i mene i mog sina Kenana, koji je svaki moj pomak u nesigurnoj useljenickoj karijeri uzdizao u visine i pripovijedao i drugima o meni.

Bio je Dr Sead i Geteborzanin, ljekar obducent, omiljen i uvazen medju kolegama, voljen i rado docekivan medju uvazenim geteborskim familijama, kako Bosanaca tako i Svedjana.
Bio je Dr Sead veliki i stabilni stub svojoj familiji, brizan suprug, njezan otac i djed, iskreni prijatelj svima koji su ga sretali bilo na poslu ili privatnim susretima.
Bio je Dr Sead dobri i plemeniti covjek, veliki zaljubljenik zivota, bard hedonizma u njegovoj najsuptilnijoj varijanti.
Bio je Dr Sead moj veliki i nenadoknadivi prijatelj i sjecanje na Dr Seada, naseg dragog Seju, ostaje kao svijetlo i luc u tami zalosti koja nas je sve pogodila i koju smo docekali tako nespremno!
U mojoj dusi i u srcu mog sina ostaje velika praznina i tuga preranim i iznenadnim gubitkom ovog dragog i plemenitog covjeka!

Vjecno cemo se klanjati njegovim sjenima i njegovoj nezaboravnoj dobroti!

Saida Bahtijarevic-Bekic, Dervencanka u egzilu