SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, August 04, 2009

Zvjezdana


Ne znam hoce li ovaj prilog ugledati svjetlo bloga, suska se nesto po kuloarima... Ja sam ipak odlucila poslati, pa kaj bu....bu.

Sati je 23,30 i vratila sam se sa druzenja s mojom prijateljicom Zvjezdanom koje si nas dvije priustimo kad nam dozvoljavaju poslovne obveze. Odemo ponekad na neki koncert, u kazaliste, pogledamo neku zanimljivu izlozbu. Nekad samo prosetamo, a najcesce zavrsimo na torti od sira u Kaptol centru. Namjera danas mi je bila prvo se docepati neke ledene rakije, ali mi se dobro raspolozenje brzo povrati pa odustadoh. Raspolozenje mi popravi mala crna haljina, savrsena. Isprobah je, haljina 38, a ja 36. Ja presretna sto je ne morah kupiti.

Dakle zavrsismo na jednoj od terasa centra Kaptol. Noc prekrasna, topla. Cak se odnekud i cvrcak javlja. Mjesta koliko hoces, sav Zagreb je na moru.
Nas dvije pohlepne, narucismo po dvije torte, onu od sira i ledenu vocnu. Bilo je odlicno, ali previse.

U teskim ratnim i poratnim godinama zagrebackim, u vrijeme besposlice, tesko bih prezivjela bez mojih zagrebacko-banjaluckih prijatelja Dubravka i Riste, kao i bez novopecenog rijecanina Ese.
Na Ristinu preporuku docepah se projekta pozeske trznice, projektant Zvjezdana. Za vrijeme te saradnje ne znam jesmo li popili i jednu kavicu ( ja sam uvijek negdje zurila ), ali se negdje kroz pricu pripomenulo da rad rukom nece jos dugo prolaziti. Majko moja sta cu sad ? Jos me hvata i bijes, jer kad sam ja jos u BL godinama htjela na racunalo sefovi nedadose, kao brze cu ja to rukom, a sad ni para ni znanja. Eso predlozi da njegova firma kupi racunalo, pa cu ja to radom otplatiti. Dodje cudoviste, a ja ga ne znam ni upaliti.

Sjetim se da je Zvjezdana, za mene zapravo stranac, spominjala tecajeve autocada, pa je nazovem, da, ako vec moram papreno platiti, bar odaberem pravi.
Pita me Zvjezdana, a tad smo jos bile na vi, bili ja da me ona uci'? Ma kako ne bih, samo koliko ce to kostati ? Nista, kaze ona.
Dva mjeseca je dolazila tri puta tjedno. Stanuje kod autobusnog kolodvora, a ja sam tad bila u Vrapcu. Vozila se tramvajem Drzicevom, pa Branimirovom, onda preko Zrinjevca, pa cijelom Ilicom do Crnomerca. Tu bi presjela na autobus za Vrapce. Ja bih ponekad spremila hurmasice, a Miro kajmak baklavu.

Nauci se nekako i taj autocad.

Od tad traje jedno divno prijateljstvo. Nekad se i podjapamo zbog posla, ali sve to ide u staz druzenja. Postoji samo jedno nepisano pravilo... ona smije plakati za svaku sitnicu, a ja moram biti sabrana i uvijek hrabriti tu, u biti, vrlo hrabru zenu.

Saljem fotku sa ovog zadnjeg druzenja....konobar, vrlo susretljiv decko je bio fotograf.

Pozdrav Nada Š. D.

Labels: , ,

7 Comments:

Anonymous vjeko said...

Draga Nado,

samo neka suskaju. Ja "pripremam" preseljenje u Spaniju, zbog onog priloga, pa jos ako kupim digi-kameru, sa ove na plocu sporo izlaze fotke (znas ono ponjava preko glave, a ruka napolje ko kod kipa slobode, pa skljocaj). Pa sad nek' suskaju. Nije prvi put. Ma, mant'e se sale. Malo je rec'.

Nego taj Autocad...zbavim...pa i knjigu...na nasem...k'o lakse shvatam...a i valj'o bi mi za bolje poslove...samo kad ga pogledam (knjigu)...nesto me odbija...valjda debljina doticne. Sta ces, ni sve debljine nisu jednako privlacne. Tjesim se.

Pa mi reci za koliko si ga vremenski Ti zbarila (Autocad).

PS. Pusti suskanje kraju...pozuri sa odgovorom...zbog istoga. Mozda me iniciras.

Wednesday, 05 August, 2009  
Anonymous Nada said...

Dragi Vjeko

Ma ne trebas me pozurivati, i onako sam jedva docekala priliku da skinem ovu muku koja me vec pocela pritiskati. Nas dragi Tesla uslisio moju molbu pa nam podario malo telepatskih moci.Bunis me s "onim" prilogom. Jedan takav se kiseli kod Coa. Nije bas iz srca Spanjolske, sa visoravni recimo, nema vina a ni mirisa noci. Jedva sam ga, iskamcila od muzeva prijatelja sa zeljom da Ti na taj zahvalim za onu pjesmu. Sve se oteglo k'o teravija i ja ispadoh k'o opanak. Sta cu kad ja nisam mogla odletjeti u Spanjolsku, a i sta bih ja tamo radila sa svojim imenom? Usput da napomenem, mama mi je namijenila ime Dolores ( romani, romani...), srecom tata rece Nada.

I danas ju muci pitanje po kojoj Nadi sam dobila ime.

A sto se autocada tice, pa ne treba Ti bolji razlog za ucenje od brzeg, boleg i komotnijeg posla. Vidim preletio si ovim podrucjem i odmah mi zao za propustenu priliku da za par sati skuzis o cem se radi. Miro i ja smo prijateljicu koja stanuje na Peljescu i bome ima podosta godina naucili autocad, a poslije i armcad preko telefona. Naravno takav aranzman s Australijom bi bio preskup. Knjgu za pocetak zaboravi. Ona ce Ti koristiti tek kad udjes u osnove programa. Moje vrijeme na ucenju ne moze biti relevantno, jer ja bih, cim bi Zvjezdana otisla, ugasila racunalo i nastavila crtati rukom.

Inace autocad je cista rajsina, meni je cak i kursor postavljen preko cijelog zaslona kao oni lenjiri na "kulmanu"... profesionalna deformacija. Ja sam jos uvijek u sestici, a arhici rade vec u desetki. Ne mogu ih pratiti u stopu jer moj armcad ne ide istom brzinom.
Srecom postoje programi za konvertiranje. Ako se odlucis za autocad, (postoje npr. napredniji programi za arhitekte) uslijedice jos par korisnih uputa.

Ono glavno sto Ti zelim reci je:
Kad sam pocela uciti osjecala sam se najgluplje na svijetu, a sad se pitam sta je tu bilo tako tesko? Mogucnosti programa su fantasticne, a ja koristim samo 10%, pa i ta je konstatacija prepotentna. Na pitanje upuceno Esi odakle krenuti i dokle ici, dobila sam sjajan savjet: prvo nauci save,cloze, line i gumicu (citaj kako pise), a nauci onoliko koliko ti treba.

I ovog puta slusam dobru stvar... Bowi i Tina_Tonight, a i Co ima sjajnu podlogu, mirise mi na nesto.

Znam, kad se Ti vratis iz Spanjolske bice Segovia ili Paco da Lucija, a i nas Marinko Opalic bi dobro dosao. Da ga cujem uzivo opet bih se rasplakala.
Ja cu nastaviti sanjati strme obale Irske, pubove po zabacenim selendrama i crvene irske face...divlje.

Pozdrav Nada Š. D....za spanjolce ....Esperanca.

Probudi prijatelja.

Thursday, 06 August, 2009  
Anonymous vjeko said...

Draga Nado

Sto se prozivanog spanjolskog priloga tice, zeznula me pajcek-gripa. Otkazane ekskurzije BL gimnazijalaca. Al’ vidis ti urednika. Zasteko tvoj prilog, ne bil’ me dobrovoljno preselio. E sad necu i da mogu, a da ne mogu, nemogu. Jedno od ovo dvoje je ispravno napisano, valjda. Sta mi radi ovaj blog.

Poceo sam i da piskaram. Da me vidi Nikola (Tomovic) ne bi vjerovao. Iz naseg jezika, pismenih, sam obavezno fulao temu. Da mi ne bi razrednice okin’o bi na maturi. Tri strucna predmeta 5-4-5 a ful’o temu iz jezika, onog, naseg. Cijelo skolovanje fulao casove sa pismenim, radi prosjeka,a vadio se na knjizevnost. A i tu sam zabusavao. “Sta si citao?”…. Na Drini cuprija …sedmi put u trecem, skuzi on …pa ce, zar opet? Sta cu… Sidarta… pa opet, dva tri puta…provali me…al’ obe, rekoh. Gleda me… obe? Pa da… dobio ih na poklon… dvije… nije do mene. Poslije je jedna otisla jednoj nasoj blogerki sa zanimljivom posvetom. Moramo malo i provocirati. Mozda i upali. A sa Nidjom sam godinama odradjivao dopunske u restoranu Doma kulture. Cini mi se da se ispravno pise rrr-Kafani doma kulture.

Sto se tice budjenja, mnogi su zaspali, a urednik je odluku, valjda, prepustio nama. Ja sam mu poslao jednu vremensku nepogodu kao muzicki intermeco, za budjenje. U svakom slucaju, do nas je. Posteno.

PS. “Kad samo pomislim koliki je ustvari auditorij smrznem se, ali bas me briga.” rece Nada jednom.

Jel’ ti stvarno mislis da ovo neko cita?

Thursday, 06 August, 2009  
Anonymous Enisa said...

ČITAMO, čitamo itekako i željno očekujemo nove priloge i komentare.

Vidim da si se zagrijao za taj autocad, ali vjeruj Nadi ako kaže da nije tako strašno kao što izgleda. Debela knjiga je uvijek "smrdila" onima koji nisu volili čitati. To ti kažem iz iskustva kao profesor i majka jednog Zlatka koji nije čitao knjige. Predlažem da je rastviš na više manjih, pa će biti lakše. Onda pročitaj sve pa vidi šta je nepotrebno.

Sjećam se svog dragog profesora I. Mujčinovića, koji je bio jako strog, ali je divno predavao. Nakon predavanja rekao bi nam šta da prekrižimo u knjizi jer nije bitno. Tako nam je olakšao učenje. Tebi će biti efikasno ako budeš slušao učiteljicu Nadu. U NADI JE SPAS"!

Spominješ prof. Tomovića, pa pošto sam početkom osamdesetih predavala na Elektroškoli, zaključujem da si te struke. No to nije ni važno, želim ti uspjeh u učenju! "Dobra volja je najbolja" sjećam se pjevao je Kekec.

Srdačno te pozdravljam kao sve blogere!

Enisa

Friday, 07 August, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Za vrijeme rata N.Tomovic je postao ideolog NEBESKOG NARODA.

Friday, 07 August, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Za anonimusa
Nemam nista protiv ovakvih obavjesti, daoace, Ne smeta me ni to
sto su anonimne.
Ali iz nasih sjecanja ne moozemo
izbrisati ljude koji nam sad vise
nisu po ukusu, to bi mi licilo na
ono brisanje Jovankinog lika sa
grupnih fotografija.
U ratnim godinama crncila sam u
Njemackoj. U ekipi je bio i jedan
mladi slikar. U sali sam mu znala
reci da cu, kad se proslavi, napi-
sati knjigu "Moj zivot sa..."
Jos se to nije dogodilo, ali nadam
se da hoce. Kako sada stvari stoje,
mogu napisati opseznu knjigu "Moj
zivot sa ministrima". Sta ja mogu
kad su u mom razredu bili sami
lumeni. Cak dvojica postali minis-
tri. Knige nisu citali,nisu znali
pisati (jednom od njih ja sam stal-
no pisala pismeni iz SH). Ova zad-
nja konstatacija je za Tvoje usi
Vjeko, pa se Ti sad misli.
Pozdrav svima ma gdje bili, a
nadam se da se vecina lijepo pro-
vodi na odmoru.
Nada Š. D.

Friday, 07 August, 2009  
Anonymous vjeko said...

Anonymous?

Dobro je, a i nije…

Dobro je, jer se neko javio, konacno, da blog ne postane odlazak recimo ”na po jednu kod Nade i vjeke”. Ono, NADAti se u vjekoVE bloga. Moze proc’, mozda. Ma salim se, ozbiljno. Pa ti sad vidi. Normalno, cast Enisi na javljanju; uredniku sto je tu, negdje.

A i nije. Nemam ni ja nista protiv anonimusa, uopsteno kad komentiraju. Ali kad je direktno, onda, izadji na crtu pa reci. Vise je fer. Normalno ne negiram anonimusov navod, jednostavno ne znam. Doduse, malo mi smeta ono NEBESKI NAROD. Zadnjim prilogom sam ispricao da danas teze ucim, pa sam ostao na onim starim podjelama. Srbi, hrvati, muslimani, pa vjernici i nevjernici (bilo komunisti ili samo ateisti), pa partizani, cetnici i ustase i najbrojniji FOLERI medju svim predhodnim. Ove nove cinicne skupine (komunjare, nebeski narod, banjOlucani) ne upotrebljavam, prosto jer smatram da ako medju milijun ima jedan vrijedan, e zbog toga jednoga, necu u te vode. Tj. da njega povrijedim, jer one druge sigurno ne bih dotakao. Njih to ne tangira.

Ali u svakom slucaju, do mene je. Prekrsio sam zlatno pravilo bloga. Bez imena, cak i u malim pricama. A to anonimusi znaju, najbolje.

Draga Nado

“pa se Ti sad misli”. Ne pada mi na pamet. Moje zlatno pravilo je “Citaj/ slusaj kako pise/ kazu, a ako nesto ne razumijes, kao nedoreceno, nije do tebe, zaboravi”. Jer mi balkanci, tako to lijepo pogresno shvatimo. Ma milina jedna. Ja pogotovo. Odmah skonto da me predlazes za ministra.
Normalno, ne pitam kojeg, jer znam i za onu “Pitaj sto ne razumijes” samo posto se zavrsava sa “ Sam si kriv, sto si pitao”. Neka, hvala. Citali smo arhivu…

A, sto se tice Autocad-a, upravo sam kupio neku divljac (jelensku) pa kontam i nju da upajcam (knjigu), da ne tuce, a omeksa. Nije upitanju ljenost, vec kratak dan. Jedino na ustrb bloga… hm…malih zadovoljstava…ne bih.

Urednice, tjeras li ti i dalje jelene iz basce? $15 kila, pa ti sad vidi.

Otis’o sam.

U kuhinju.

Saturday, 08 August, 2009  

Post a Comment

<< Home