Elektrijada
Slika Porec 1975 me podsjeti da i ja imam jednu, da mi oproste Majk, Bato, Made i Mila, malo veseliju. Na slici su studenti sarajevskog ETFa nakon uspjesno obavljenog posla na SUSEJ-u (Susreti Studenata Elektrotehnike Jugoslavije), poznatom kao Elektrijada, u Porecu 1975 godine. Sarajlije su te godine, kao uostalom i ranijih godina, imali puno razloga za veselje. Osvojili su pregrst medalja i zasjenili ostale vece centre. U umjetnickom programu je izveden ples na temu “Bolero” koji se kasnije pamtio. Oni zavidni su nas optuzivali da smo doveli profesionalce, sto nam je u stvari bio kompliment. Poreci, Sibenik, Umag i ostala mjesta gdje su se Elektrijade odrzavale su bila popriste borbe u sportu i znanju, ali i mjesta razmjenjivanja iskustava i sklapanja prijateljstava. Na terenima je bilo borbe, navijanja, suza, radosti, zaljubljivanja ali najvise druzenja.Za mene su Elektrijade bile poseban dozivljaj. Igrao sam u zlatnom timu, koji je pobjedjivao nekoliko godina za redom. U isto vrijeme sam se druzio sa mojom banjaluckom rajom, od kojih su mi neki bili tradicionalni protivnici na sportskom polju.
Studenti Elektrotehnike u Sarajevu su se okupljali oko studentskog kluba Steleks, mnogima tih godina poznat kao najposjeceniji disko klub u Sarajevu. Smjesten u bivsoj tramvajskoj remizi na Marindvoru klub je imao vise sekcija (privrednu, studentski servis, kulturno-zabavnu, likovnu, radio amatersku, foto i sportsku sekciju). Clanovi kluba su bili i neke poznate licnosti iz sarajevskog sportskog i kulturnog zivota (Zijah Zike Sokolovic, glumac Kamernog Teatra u Sarajevu) koji su nam nesebicno pomagali u pripremama za sva takmicenja na kojima smo ucestovali. Steleks je prosle godine proslavio 40 godina postojanja. Proslava je bila na tri kontinenta, u Sarajevu, Las Vegasu i ovdje u Australiji, u Hobartu – Tasmanija. Susreti su bili ispunjeni nostalgijom ali i ponosom da smo pripadali jednoj tako uspjesnoj organizaciji. Profesionalci bili, profesionalci ostali.
Nema vise Elektrijada, svakako ne onakvih kakve mi pamtimo. Za Sarajevo bi bio uspjeh da organizuje bilo kakve prijateljske susrete izmedju dva sada postojeca elektrotehnicka fakulteta, jedan u Sarajevu a drugi u Lukavici. Razdvaja ih manje od deset kilometara ceste i beskonacna ljudska glupost.
Dubravka ce svakako prepoznati svoje drugare na slici. Kao i uvijek oni su bili u prvim redovima. Za utjehu Esku Kusmicu, u koliko ima vremena da cita Blog, zagubio sam one medalje, a i nisu bile od pravog zlata. Za ostale blogere, koji su bili u Porecu te 1975 godine, ovo je prilika da prepoznaju nekoga od protivnika ili mozda neku bivsu simpatiju!?
Pozdrav Abu
PS
Ja sam na slici iza momka sa natpisom Sarajevo , sa desne strane. Za one koji me nisu poznavali ili me se ne sjecaju, moram pojasniti jednu stvar. Pisac ovih redova nije bio neki banjalucki sportista. Dapace, poznat je po tome sto je u cetvrtom razredu tehnicke skole imao popravni iz fizickog vaspitanja!
Labels: elektrijade
posted by co | 10:38 PM
20 Comments:
Eh Abu, Abu, nismo mi bili tuzni nego ponosni na medalje koje smo nosili, a druga stvar tada smo bili ozbiljni apsolventi pred diplomom nismo bas mogli da se ponasamo kao djeca (sic, heheheheh). I samo jedno sjecanje, STELEX je pobjedjivao u kulturnim takmicenjima zbog muchki koje je pravio (izmedju ostalog Zijah Sokolovic je imao index fakulteta u Sarajevu), hahahhaha. Ostali fakulteti su vec na otvaranju igara skandirali OPS (opet prvo Sarajevo) dok jedne godine Splicani nisu napravili maestralnu predstavu i pobijedili. To vece su svi studenti ETF (osim studenata iz Sarajeva) skandirali O P S (Ovog puta Split). Eto Abu uspio si me vratiti 35 godina nazad, te godine, 1975 sam posljednji put bio na Elektrijadi (zvanicno SUSEJ kao sto si napomenuo). Imas pivkana kad god se i gdje god se sreli.
Abu,
Bogojavljanje (plata) je obocno bivala oko petnaestog. Moler Hamo se napije, jebe Titu i obicno zaradi do tri mjeseca Crne Kuce. Uprava skontala pa iskoristi da Hamo okreci Zatvor. Jednog proljeca udje Hamo u Aleksinac, osamari komadira Skoku i rece,
-Stole zatvaraj, da okrecim, pogodio sam dvije fasade nemam ja vremena u junu...
Abu, imam dva ugovora na Sjeveru, rejetko svratim do Co-a a kao sarajevskom studentu Steleks mi nije stran.
Prije svega sarajevski studij Elektrike ja onda bio izuzetno cijenjen, cak u Evropi, a kao student si mogao imati i po dvije stipendije. Interes za takav kadar je bio konjukturan. Recimo Predo Pop je diplomirao na termoelektranama u Njemackoj, mislim Fortuna1,2,3,
Hercegovac na „parazitskim naponima“, a Asim Smailagic i Zoran Salcic su profesori Americkih univerziteta. Cak mislim da je Asim patentirao dosta iz informatike.
Ja sam Edvu Ferizovica mjenjao na vjezbama u Lukavici. Kugle i varnicenje, tvoje kolege mene sa arhitekture turili u prvi red a Profesor se ubi objasnjavajuci, meni. Drugarica ste imali, malo i to je bio razlog da su muskarci sa ostalih fakulteta placali ulaz u Steleks.Djevojke nisu. Ovo sto je na slici u mnogome su studentice arhitekture i medicine.
Mi sa arh. nismo ulazili u veze sa kolegicama, dosta nam je bilo i licnog crtanja. Buduce doktorice su bjezale od svojih kolega, vecinom su to bili plesaci sa obe lijeve noge, nekako vise nastrojeni „drndavki“ .
Jedno vrijeme prije DJ-a u Steleksu su svirali Usamljeni kasnije Vokinsi sa Pajom Krosnjarom.
Tako u sredini lijepe sarajevske noci, okaci se meni kao Zvona, bas u Steleksu, zgodna blondinka. Reko,
-da vas pratim...
veli;-moze...
-gdje stanujete...? pitam
-na Stupskoj petlji;
a pola jedan, moj Abu
pozdravi
Grof
E moj Grofe Dunjaluk je stvarno mali!
Sretnem se ja sa svojim drustvom, sve sami sarajlije, pa ce ti oni meni – Jesi’l cito Vladu skoro? - Jesam, al’ imam ja svoje banjalucke.- Ma pusti to, gdje vi banjalucani znate pisati. Sada se na Dovla pocela javljati i nasa generacija. Da vidis Grofa kako pise…? – Da to nije neki tvoj sa Marindvora? – Ne, nego je banjalucanin, prasnu Maca u smijeh, a i ostali! –E moji rodjaci, rece Mujo, samo smo mi u Mostaru grofovi i plemici, sto posto je mostarac!
Te curice na slici su presle na elektrotehniku zbog nas, sve bivse studentice arhitekture. Nismo mi krivi sto smo kod vas bili podstanari i to jos zgodni. Osim toga nismo mi po cijelu noc crtali, nego smo po danu trcali s kraja na kraj grada, sticuci formu, a po noci se zabavljali. Sto se tice medicinarki mi smo ih izbjegavali. Jednom sam pratio jednu kuci, na Goricu. Ja se utrto od straha, koliko me ociju prati, a ona ce ti meni- Sto bi ti bio dobar model za prakticnu nastavu! Nikad vise. Cudni su bili a i disko klub im se zvao Kuk.
Svaka cas’ Grofe, pozdrav tebi i Bisi od frau Abu.
Abu
Hvala Made,
Zijah Sokolovic i violinista Edin Edo Ferizovic su bili studenti ETFa u Sarajevu. Zike je skontao da to nije za njega pa je presao u glumce, ali nikad nije napustio Steleks. Mnogi glumci, pjevaci i sportisti su bili clanovi. Ines Fancovic, Gertruda Munetic, Josipa Lisac, Jadranka Stojakovic, fudbaler Musemic, novinar Dimitrije Bjelica samo neki koje sam vidjao u Steleksu. Za nas izvan Sarajeva to je bio drugi dom, tu smo radili i zabavljali se.
Nego Made, kad smo kod Ziketa, sta je Slavko Barisic (moj drug iz djecijeg pozorista) radio u Porecu?
Ti si mene zaboravio, a igrali smo lopte u nekoj skoli u Budjaku. Valjda ste se vi tamo pripremali za elektrijadu. Ja sam za vas kao i elektronicare koji su se skupljali na Kastelovom Cosku bio poznat kao Kec.
Pozdrav Abu
E izgleda da se i ja moram prikljuciti ovom razgovoru iako bas nisam imao namjeru. A razloga ima.
Na Elektrijadama sam bio vise puta (prva koje se sjecam je bila u Zaostrogu), a u Porecu par puta. Jednom sam cak igrao stoni tenis zahvaljujuci Esku Kusmicu, iako mi tu nije bilo mjesto.
Da se javim potaknu me Abu-ovo spominjanje Slavka Barisica. Istina je da je Slavko jedne godine isao sa nama u Porec jer nas je pripremao za nastup u ‘kulturnom programu’. Te godine smo i mi kao i neki drugi, pokusali da se pokazemo u boljem svjetlu pa nam je Slavko pomogao da napravimo solidan program. Pripremali smo se u Djecijem pozoristu. Sjecam se da je su u ekipi bili Zeljo Kosanovic i Rako Drago a ostale sam pozaboravljao. Nas program smo poceli ozbiljno, kao hor (dirigent je bio Rako a zapoceli smo sa Gaudeamus Igitur) a onda je nastao urnebes: sjecam se da smo se prebacili na muzicku numeru Sugar, Sugar (koja bi trebalo svirati kada se blog otvori) a bilo je tu jos muzickih numera. Cini mi se da je nas nastup bio solidan jer se publici svidio ali smo ostali kratkih rukava. Pobijedile su Sarajlije, kao i obicno, koje je vodio Zijad Sokolovic o kome je vec ovdje bilo rijeci. Eto tako ovaj nas pokusaj da prosvercujemo profesionalca nije uspio za razliku od drugih jer svi znamo da se to radilo na sve strane.
Bez obzira na ove male ‘lopovluke’, Elektrijade su uvijek bile mjesto gdje se covjek lijepo osjecao i nesto cega se svi mi koji smo imali prilike da ucestvujemo uvijek rado sjecamo.
Nisam nista negativno mislio reci kad sam govorio o muchkama, iz ove perspektive (35 godina kasnije) to je bas bilo simpa. Da i mi smo vodili ljude koji nisu studirali na Elektrotehnici. Uostalom po uzoru na Sarajevski STELEX i Beogradski KST i mi smo startali nas KSET koji je bio vrlo popularan u Banjaluci sredinom 70-tih. Mislim da su susreti bili prava stvar bez obzira na OPS (hahahahahahaha). Te godine kada nas je pripremao Slavko (bila je izvanredna predstava) o cemu je i Co prichao, STELEX (Zijah) je pripremio recital o Titu koji su izveli(recital je bio izvrstan ali ne bas prava tema za urnebesnu atmosferu SUSEJ-a). U ziriju je bio gradonacelnik Poreca i nije bilo sanse da pobijedi bilo koja druga predstava nego bas recital o Titu. Tako da je kao sto rece Co opet bilo OPS. Abu ne ljuti se ali ne mogu nigdje da te smjestim u mojim sjecanjima, iako znas toliko toga vezanog i za moje banjalucke uspomene.
Pitanje za Abu: za Sarajevsku rukometnu ekipu tih godina igrao je momak koji je bio clan nekog "profesionalnog" kluba. Da li ko zna o kome je rijec.
Sjecam je da su i Beogradjani jedne godine doveli brucosa Bogosavljeva.
Pozdrav
Za Anonimusa
Nema problema moj Anonimus, odgovorit cu ti.
Rekometna ekipa ETF Sarajevo izmedju 1969 i 1974 je bila iskljucivo sastavljena od studenata. Nije bilo potrebe za muchke, kako Made kaze, jer su vecina igrali za Mladu Bosnu, tadasnjeg prvoligasa. Evo ti i njihovih imena: Izet Benca, pok.Momo Dakovic, Milan Turanjanin, Pero Martinovic, Mustafa Trklja, pok.Ibrahim Polimac, Ekrem Selak, pok. Zeljko Marinovic, Zoran Stevanovic i Mirko Jurbasic.
Kosarkasi su imali par igraca KK Bosna: braca Tepavcevic, Maso Uzicanin. Za Beograd je koliko se sjecam igrao Vucinic.
Nego slusaj ti moj Anonimus! Ovaj Blog je vec duze vremena kratak sa muskim drustvom. Eto ti pokazujes neki interes. Zato ako neces ime daj si neki nadimak pa da mozemo cakulat, sto bi moja majka rekla.
Puno pozdrava Abu
Dragi Abu.
Htjedoh se malo nasaliti na racun ovog zadnjeg pasusa u Tvom komentaru, a i na racun fotke, ali kako sam skuzila da sale bas ne prolaze, odustadoh.
Nego i Vjeko mi je anoniman bar sto se izgleda tice, ili je meni nesto promaklo? To da je mlad (relativno), da je pametan (apsolutno), da je drag (opet apsolutno) nije mi promaklo. Od svih nasih blogerica i blogera odabrala sam si one njihove slike koje mi se najvise svidjaju i takve ih cuvam u mislima.
Pozdrav Nada Š. D.
da Nado to si dobro primjetila, ovde na blogu sale ne prolaze ili se sada salimo na neki drugi nacin. Neznam. Dakle da ne bi bilo zabune, povlacim sve moje uskocice, primjedbe i sale, a anonimuse sam stavio na ignore do daljnjeg.
yesterday is history, tomorrow is mystery and today is gift. I like it.
Samo “kratko”. Da se zna da sam lopticu primio na prsa…. Ovo pametan (apsolutno) me vrati na jedan partijski sastanak, neke 80 i neke. Da ne bi bilo zabune, ja sam bio clan partije i jos sam uvijek, doduse danas neke moje… Elem, na tom sastanku jedna od mojih radnih kolegica (povremeno nas obidje i na blogu) na moju opasku ‘sa strane’, izgovori krunicijalnu recenicu te veceri : vjeko je pametan momak. Ah meraka, ja zapisnicar. Kako sam ja sricao svako slovo dok sam inkrimisanu recenicu unosio u zapisnik. I na kraju uz tacku (pobijednicku) izgovorio : Sto, mozda oni u komitetu neznaju.
Ma milina jedna. Jedino mi ni dan danas nije jasno sto su se svi onako slatko smijali. A taj osmijeh/ smijeh (koji mi nedostaje) zasluzuje cijeli prilog…uskoro…valjda….
Primjecujete li vi da ovaj nas ABU skonta neki prilog i onda se blog razvaljuje. Pljuste komentari sa svih strana.Meni dodje u pamet banjalucka prica o banjaluckoj Gimnaziji.Bilo ti je ono najobrazovaniji, najnacitaniji i jos silni naj , naj ,.
A vidite vi sad ovo sta rade tehnicari i elektroinzinjeri.Milan "skonta" blog a najaktivniji tehnicki obrazovani.Ne smijem napisati neki bolji pridjev, da nebi neko pogresno shvatio a neko mislio da je sala, (pa sto rekoste ni to ne valja).
Ja sad spominjem jednog studenta mladje generacije ETF- Sarajevo.O njemu sam puno slusala od mladih koji su radili samnom u BH Telekomu.Mislim da se tacno zove Boris Nemcic (?) i razvaljuje u Austriskom Telekomu.
Bas se poslije citanja komentara osjecam nekako lijepo i vracam u naka lijepa vremena.Osjecam i bliskost sa mnogima a kad procitam da ABU napise "draga moja Saima" ja bi mnogima, svaki prilog mogla tako nasloviti jer u dusi osjecam tako.
Kako se plemenitost i iskrenost osjeca u mnogim prilozima.Tebe ABU progoni jedna recenica koju si rekao nekome koga si cjenio i volio, a ona moze da se tumaci i kao nas bosanski humor.
Voljela bih znati, kako se danas osjecaju oni koji su dolazili na vrata svojih radnih kolega i istjeravali ih iz njihovih stanova i otpustali ih sa posla.Kad bi bar nekad neko to napisao, pa da pokusamo shvatiti motive i razloge.
Ja nemam ta ta iskustva, jer sam bila u zgradi koju su stanari sami napustali u uvjerenju da ce se za 5-7 dana vratiti.To nije nikakva tajna.Svi koji su se vratili su to potvrdili.
Pozdrav svima Saima
Abu - ocigledno se radi o malom nesporazumu: ja nisam rekao da taj momak nije bio na Sarajevskom ETF-u. Zato sam i spomenuo Bogosavljeva koji je takodje bio student Beogradskog ETF-a, kao slican primjer.
Posto vas je vecina igrala za Mladu Bosnu - misterija ostaje nerazjasnjena.
Mustafa Trklja je nazalost preminuo u januaru ove godine:
http://images.google.ca/imgres?imgurl=http://dovla.net/images/2009/01/trklje-kompletni.jpg&imgrefurl=http://dovla.net/2009/01/umro-nam-je-custa/&usg=__we4iCLNytbB4p3oaPo6Go8xvLms=&h=1024&w=1536&sz=465&hl=en&start=1&tbnid=s7O9E3UBHrRkFM:&tbnh=100&tbnw=150&prev=/images%3Fq%3Dmustafa%2Btrklja%26hl%3Den%26rlz%3D1T4ADBS_enCA268CA281%26sa%3DG
Pozdrav od nekad anonimnog
Da sam na tvom mjestu Nado, ja bih se nasalio pa sta bude. Nekad su sale vaznije od mogucih posljedica. Makar tako je kod nas unekad bilo. Evo i jedne istinite pricice na tu temu.
Sef, Karl Hainz, svabo sa 150+ kilograma i cudnim smislom za humor. Prika, dosao tih devedesetih iz Bosne i nakon dvije godine dobio svoj prvi posao. U maloj kuhinjici sjede nekoliko australaca i Prika, rucaju. Ulazi Karl Hainz. Svi poskakase da ustupe mjesto, osim Prike. On i dalje mirno sjedi i turpija svoju sniclu. Sef odmahne rukom da sjednu i ostade stojeci. Gleda u Priku, ocito mu krivo sto ga ignorise, pa ce ti:
-Cudan neki bosanac, koristi noz i viljusku! Znate li vi da oni u Bosni
jedu prstima i sakom, ko svinje?
Australci misleci da je to neka sefova sala pocnu da se smiju.
Prika podize glavu, pogleda ih i rece:
-Sef je u pravu, neki bosanci jedu sakom, bas k’o svinje, ali njih je lako prepoznati, izgledaju kao…i pokaza nozem na sefa.
Svi umuknuse a sef izadje vani.
Poslije ga pitam:
-Jel’ Prika sta ti bi?
-Pa sam se namjestio.
-A posao, sta ces ako ga izgubis.
-Pa nece se valjda zbog toga naljutiti, to je bila samo sala?
Pozdrav Abu
Dragi Ranko ja te se obracam po tvom imenu , ne mogu te zvati Abu ,jer je to tvoje novo umjetnicko ime , a mi smo stari znanci.
Dobra ideja za ovu temu i sliku. Sto be rekli stari ljudi mladost pusta.
Vesela lica buducih inzenjera. Gledajuci to mnostvo mladih ljudi pade mi na pamet jedan asistent mehanike sa druge godine kad smo jos uvijek bili mnogobrojni..
Drzao nam je vjezbe prvih casova ujutro i po ulasku u ucionicu njegov komentar je bio:
“Joj sta vas je , bice inzinjera k’o sodera”. Uvjerena sam da su svi su inzinjeri sa slike nasli neko svoje mjesto pod suncem.
Na slici sam prepoznala mnoge drugare s moje godine. U zadnjem redu je fantom Jasmin Corda, a u prvom redu skroz desno fantom Naim Logic i njegova cura Mirjana Grbavac.
Fantom je u ondasnjem zargonu elektro fakulteta znacilo-onaj koji sve zna i ima desetke u indeksu. Zanimljivo je da su Mirjana i Naim zaljubljeni par jos od prvog razreda tehnike, Sada zive u Phoenix, Arizona. Pronasla sam ih preko dovla.net bloga na moju veliku radost.Naim je pored toga sto je bio fantom, bio i ostao pasionirani planinar. Penjao se po planinama po cijelom svijetu. Ovaj veoma dinamicni par odrzava web stranicu
http://bhradiophx.com/
Stranica je ocigledno u planinrskom duhu, i vrlo prakticna. Mirjana i Naim pripremaju radio emisije o gradovima Bi H, sto ih kosta mnogih neprospavanih noci. Tu se mogu naci mnoge informacije interesantne za bosanske imigrante. Meni se najvise dopala galerija , gdje ima starih razglednica Mostara, Sarajeva, Banjaluke mnogih drugih gradova BiH. Slike starih narodnih nosnji i naravno slike Steleksa. Tamo sam nasla i slike s naseg puta na Ohrid, slike nase grupe elekticnih masina I na slikama “moju malenkost”.
Puno pozdrava od Dubravke
Tesko zabu u vodu natjerati... to ja sama sebe komentiram.
1.IZMISLJENA - u Madinom stilu bockavo
Sjedimo Saima i ja u dubokoj hladovini (kod nas przi), uz zuborav potocic. Kahvendisemo. Sutimo. Pa opet sutimo, a onda cu ja: "E moja Saima, da smo mi bogdo mladje ne bi se Abu zalio sto su same babe na blogu."
Opet sutimo, pa jos malo..., pa ce Saima : "A salje onaku sliku na blog, da privuce jos vise zena." Dalje se cuo samo zubor potoka i srkanje ohladjene kave.
2. BAKLAVA_u Abuovom stilu
U drugoj polovici sezdesetih osnivaju se VIS-ovi. Miro cesto ide u kod Hareta u Novoseliju, vjezbaju bubnjeve i gitaru. Sprijateljio se Miro i sa Haretovom mamom - Majkom. Stalno se nasto zekaju. Uglavnom, jednom upada Majka u sobu gdje vjezbaju i pita Miru: " Zuti, oces baklave ?"
"Jel s maslom?" pita Miro.
"Jest".
"Onda necu."
Pokupi se Majka iz sobe, ali nakon nekog vremena eto je opet.
"Zuti os baklave?", a Miro isto odgovara.
Opet prodje neko vrijeme, eto ti Majke, pa ce molicevo:
"Ma probaj bolan Zuti, dobra je."
Miri bilo vec nelagodno, te pristade.
Donese Majka baklavu i ceka ishod.
"A Nado, to on meni poslije prica, baklava otkida..."
"Valja li " pita Majka ?
"Valja."
"Os jos?"
"Hocu" pozuri Miro s odgovorom.
"E neces" odbrusi Majka i i zalupi vratima
Pozdrav Nada Š. D.
P.S.
Bas mi je lijepo u ovom drustvu ( Ti ces Saima shvatiti o cemu govorim ). Fale jos neki.
E, Nado bas si alcak."dje me nadje"?
U moje dvoriste doselili Gojko i Olga Kovacevic, neke 65.Kupili kucu od nanine sestre.Dosli negdje od Mrkonjica.Divni, cestiti i posteni ljudi.Imali sina Lazu i unuka Gojka.Iza Cajevacke zgrade stanovao Fadil Bojic.Najpoznatiji mesar u BL.Radnja mu bila preko puta ulaza u Kastel.I danas je tu mesnica sa dobrom robom.Imao sina Necka i unuka Imrama.Vrsnjak sa malim Gojkom i najbolji drugovi.Jednog dana teta Olga daje Gojku sendvic i pita :
"Imrame, hoces li i ti?'"
On odgovara :"Necu, meni je majka rekla da od vas nista ne uzimam, vi jedete krmetinu."
Nakon pola sata Imram ogladnio i kaze:"teta o
Olga dajte vi i meni, nece nana vidjeti."
Kako mene zabole price onih koji opravdavaju ovaj rat i koji su u njemu zdusno ucestvovali, pod parolom o ugrozenosti svog naroda
i strasnog osjecanja mrznje prema drugim i drugacijim.
Kako smo mi uzivali u dolasku Uskrsa, Bozica i Bajrama, iako smo u kuci odgajani ateisticki.Tacno smo znali ko slavi, ko je istinski vjernik i gdje su nas radovali perecima, sarenim jajima i baklavama.
Ma mogu pricati sta hoce ali nam iz srca i duse ne mogu otrgnuti sjecanja.Tvoj komentar to dokazuje a ja te slijedim.
Uh, fali mi vremena za komentar o Milanovom dozivljaju Kine.
Pozdrav Saima
Mada u fazi nijemog praćenja ponuđenih dijaloga, morao sam popustiti. Razlog je komentar gdje Nade naslovljen ’baklava’ (u Abuovom stilu). Zaista dobro oslikan bosanski ambijent. Baza za lijepu priču; kratki film - vidim. Čestitam!
Pozdrav, Mario
Oprosti Made za ovo vracanje na elektrijadu, ali moram nesto zicati od Marija, dakle:
Dragi Mario.
Prvo se ispricavam za ovaj prisniji ton, ali kako si Ti rodjak Sedlacekovih (OZNA sve dozna), velim moglo bi proci.
Tebe, kao i ostale blogere molim da me ne gospodjate. Premda ja o sebi mislim kao o gospodji (hm ), dopustam si ovo malo opustenije lice u, za mene, intimnoj atmosferi bloga.
Kad samo pomislim koliki je ustvari auditorij smrznem se, ali bas me briga.
Iskoristila sam Tvoj komentar da Ti se obratim s jednom molbom. Vidim hodas po oklini, pa vec dugo razmisljam da Te zamolim za prilog o mrkonjickim kovacima. Znam da su izmedju ona dva rata bili vrlo cijenjeni.
Takodje bi bilo zanimljivo nesto napisati (a to bi mogao i Ratko) o Plavom podrumu. To je valjda jedino BL okupljaliste gdje nisam bila.
Ovdje su vrganji 100 kn, "turcini " ce biti bar 150 kn. Stigle su i bijele breskve vinogradske. Na placu sve mirise od ljeta.
Zahvalna na Branescima Nada Š. D.
Co oprosti sto Ti se mijesam u posao.
OK, mijenjam oslovljavanje, draga Nado, blogerice. Ono 'gdja' je relikt tog Sedlačekovskog odgoja.
O domaćoj zadaći moram još razmisliti (vjerovatno će tako i Ratko).
Hvala za informacije o gljivama,ja ih zaista rijetko kupujem, a berem cca petnaestak vrsta (što je i za očekivati s obzirom na rođačku liniju). Sada žurim na Jadran!
Pozdrav,
Mario
Post a Comment
<< Home