Nedo

Poceo je Tour de France, moj omiljeni sportski dogadjaj. Biciklizam pratim jos od vremena Bilala i ulicnih trka i kad je Trka kroz Jugoslaviju obavezno imala jednu etapu koja se zavrsavala u Banjaluci. Ova godina je posebna, Lans Amstrong se vratio i pokusava po osmi put da osvoji Le Tour. Ucesnike trke prate sponzori, TV kamere i hiljade navijaca iz zemalja odakle poticu. Svaki tim ima doktore, masere, obaveznu specijalnu ishranu i tretman. Dok pratim trku snimljenu iz helikoptera, uzivam posmatrajuci predivne predjele i umijece francuskih kuvara koji nam prikazuju jela iz regiona kroz kojih trka prolazi, a komentatori nas podsjecaju da je biciklizam jedan veliki biznis, misli mi se vracaju nazad u sezdesete i sedamdesete godine…

Jednog vruceg augustovskog dana, ranih sezdesetih, kad je vecina banjalucana bila na plazama Vrbasa i Vrbanje, mali broj ljubitelja biciklizma se okupio ispred Hotel Bosne, gdje je bio cilj trke. Biciklisti su dosli iznenada, ne praceni timskim kolima i TV kamerama kao danas. U velikoj grupi su projurili pored nas uz glasne povike i pokusaj da se zauzme najbolja pozicija za sprint. Ne sjecam se ko je pobijedio. Cega se sjecam je jedan od ucesnika. Obucen u dres zemlje koju je predstavljao i bez ikakvih sponzorskih oznaka, stajao je jedva se drzeci na nogama, naslonjen na bicikl, sa bocom vitaminkinog gustog soka. Pokusavao je da otvori sok udarajuci cep o ram bicikla. Bio je toliko umoran da mu nije uspjevalo. Stajao je dugo tako bespomocno, dok mu napokon neko od organizatora nije otvorio sok. Otpio je malo a ostatakom se umio. Polozio je bicikl u travu i legao pored. Niko mu nije prilazio, cak i kad su se vecina ucesnika i posmatraca povukli u hladovinu Hotela Bosna…
……………………………………………………………………………………………………………………………..
Upoznali smo se na Trebevicu, za vrijeme studija u Sarajevu, pocetkom 70-tih. Rekao mi je, zove se Nedo i studira DIF, inace je iz Banja Luke. Otkrio mi je da je biciklista, clan BSKa, trenira sest dana u nedjelji. Poslije sam saznao da je reprezentativac Jugoslavije, ucestvuje na trkama kroz Jugoslaviju, a u isto vrijeme jedini biciklista u Sarajevu. Trenirao je tako sto je jedan dan vjezbao na fakultetu, a svaki drugi dan pedlao od Sarajeva do Mostara i nazad, nekih 250km. Svaki drugi dan, deset sati u sedlu, covjek, bicikl… i… Ivan Planina!
Pitao sam ga, na sta misli. “Na Hotel Bosnu i hladno pivo!”, rekao mi je.
“Zar ti ne dosadi?”
“Ponekad promijenim sto…!”
Po sarajevskim, jednosmjernim, ulicama je tada bilo zabranjeno voziti bicikl. Milicija bi ga zaustavljala pitajuci je’l vidio zabranu na ulazu u grad. Nedo bi odgovorio:”Ne, ja idem iz grada!”

Ostavio nas je prerano, u svojoj tridesetoj godini. Tek je bio otvorio malu radionicu za popravak bicikla, u svojoj kuci, u ulici Duska Koscice. Ostace zapamcen kao jedan od najboljih banjaluckih biciklista i reprezentativac Jugoslavije.

Pobjednici “Tour de France” se godinama izmjenjuju… samo je jedan biciklisticki shampion u mom srcu - Nedim Nedo Skopljak. Vec godinama mi zajedno gledamo Le Tour; Bas kao sto smo nekada gledali trke u Banjaluci. Poslije odemo u Bosnu na pivo.

Abu