Lojzo opet među Banjalučanima
Ponovo je došao svojim prijateljima, došao da nam otkrije jedinstven put, započet u Varcaru pod Oruglom, pa nastavljen škrtom i surovom Manjačom, niz Crnu Ri(je)ku, i dalje Vrbasom uz odmotavanje tajni njegovih mlinova do Suturlije i ćorluka Gornjeg Šehera, na samaru paripovom... sve dok nije zatekao svetog Sebastijana u zagrljaju sa sahatkulom.I na radost svojih sugrađana donio sepete lijepih slika sa zaboravljenim mirisima.
Sad se predstavlja nekako ozbiljnije - Alojz Ćurić, al’ svi znamo da se radi o našem Lojzi...
U Galeriji velika gužva; treperi pitanje ’Kad je sve ovo naslikao?’
Mario
Labels: umjetnost
posted by co | 7:35 PM
3 Comments:
Nakon 2.svjetskog rata jedan musliman komunist, u nakani da dokaze svoju odanost partiji, predlozi da se srusi Arnaudija. Banjalucanin Lojzo se pobuni i poruci da ce, ukoliko pokusaju
to uraditi, on stati na serefu pa nek' ruse.
Pricu sam pocetkom sedamdesetih cula od jednog B.L. glumca, je li tocna ne znam, radi li se bas o Lojzi... isto ne znam.
Posto kupila, po to prodajem.
O asocijaciji na plakat necu pisati.
Pozdrav Nada Š.D.
Obradova me vijest da je "Lojzo Ćurić opet među banjalučanima" i da će biti mjesec dana dok ne dođu Banjalučani da ga vide. Sjetih se svoje "Čitanke" Ante Ćosića gdje sam podvukla lijepe misli koje je "Babo iz bezistana" napisao o našem Lojzi, pa ću ih s vama podijeliti:
VELMOŽE UČENE NEOZBILJNOSTI - Iz Gospodske ulice uđoše u moju orbitu dva hitnika, štovatelji velikh gibanja: Joco Bojović -Zdravere, bankar, atletičar i pjesnik i Lojzo Ćurić, slikar -mislilac, lucidnjak, razapet između platna i poezije. Tankočutni ljepoduh, što bi rekao Saša Vereš, bezazlen i naivan kao bosanski sepet, romar što uživa u šetnjama po stranicama bakinog molitvenika. Gledao sam ga kako s prozora ushićeno baca poglede na livadu svog djetinjstva. Prpošan Bošnjak, sav od nepoderive japije, prevrće svoju slikarsku ledinu na leđa i zaviruje joj u raskošnu mitologiju - punu mlinova što melju sudbine. Bježeći od gnjavatora bivši gospar se skriva ispod sača babe Kate. Dok se kćerka Vedrana smije njegovim novim stihovima, on satirski uživa tresući svojom štrosmajerovskom grivom.
Pomislih kako dva umjetnika odozgor gledaju i čude se i voljela bi čuti šta govore. Kao da čujem Muharema iz "Perzijske priče" -I ovo će proći!-
Niskana
Drago mi je da je moja sestra Meliha Husedjinovic pripremila ovu izlozbu.Bio joj je razrednik i profesoir likovnog u osmogodisnjoj skoli.On je bio taj koji je usmjerio njen zivotni put od kojeg nikad nije odustala.Sjecam se kad je rekla ocu da ide u Beograd da studira istoriju umjetnosti, nije bio sretan i rekao joj je: "Sa tim fakultetom nosaces gace na stapu." Kolkiko je od tada proslo godina a on nije "fulao".Galerija BIH kao i sve BH institucije nemaju stalne finansijere jer nema drzave i nikom ne pripadaju.Naravno onda nema ni sigurnih LD-a.Sreca da postoje strani donatori koji itekako cijene i znaju vrijednost BH-likovnih umjetnika, pa ne dozvole da to propadne.
Cula sam se s njom poslije izlozbe i bila je odusevljena brojem ljudi i poznatih gradjana Banja Luke iz vremana prije rata.I iz Marijevog priloga osjecam srecu sto se to desilo.
Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home