Sretno dobri covjece

Negdje tamo u januaru sam objavio jedan prilog o sada vec bivsem dean-u (dekanu) moje skole, o osobi koja je uz sve dobro sto je ucinila dozivjela da ga jaci od njega nepravedno smijeni i na taj nacin svima nama pokaze da se dobro svaki put ne vraca dobrim. Takvih primjera ima na pretek i svako od nas bi se mogao sjetiti ponekog.

Sinoc se okupismo da ovom covjeku koji je sve svoje planove podredio zelji da se smiri u Pittsburgh-u, pozelimo srecu u novoj sredini. Nedugo nakon nemilog dogadjaja na nasem univerzitetu, jedna druga Law School mu ponudi posao. Ovaj put ce sam sebi biti sef: i dean i predsjednik skole, jer se radi o skoli koja je samostalna i nije vezana za univerzitet.

Okupismo se tako u stanu naseg bivseg dean-a na farewell party, kako to kazu amerikanci. Bilo je tu znacajnih licnosti iz drustvenog zivota Pittsburgh-a, profesora iz skole, studenata i dean-ovih prijatelja. Bilo je to jedno lijepo druzenje u stanu na desetom katu novogradnje u downtown-u Pittsburgh-a s pogledom na rijeku Monongahela i poznato brdo, vidikovac, Mont Washington.

Podsjeti me sudbina ovog covjeka na sudbine mnogih koje je sila natjerala da svoje zivotne planove promjene i koji su se ponovo digli na noge uprkos nepravdi koja ih je zadesila. Drago mi je da je tako i da ovom dobrom covjeku mogu pozeljeti sve najbolje jer je to zasluzio:

Good luck Don, I wish you the best, you deserved it!