Kloniranje
Grad...te godine zovnuce mene sin Dzado da Novu godinu docekamo u njegovom novom stanu u neboderima kod Zelenog mosta. Sjedio sam ja do iza jedan. Meza, bila kako treba, sljiva pitka... mehka... i reci cu ja, da cu kuci, Seheru, uz ovu stranu (Alije Alijagica, od Stupnice do Ilidze), sam polahko, nikako sredinom makadama ima blata. Fatio sam se ja kuca Azabagica (skretanje Sehitlucima) sa bandere skilji lampa ispred mene asfalt... otkud, asfalt Allahu... Mujo ovars´o si drugi pravac, ja cu sebi, racunam bi li ono sedmi cokanic... i da jest to za meine nije cudo.... i okrenem se namah nazad. Ima lipa, drace, slicno kao, kada cu onom stranom (Hiseta), idem... idem, kad Crkva. Otkud Crkva prema Seheru?... Bolje pogledam, ono Rebrovac.
Mujo ohani, okrenuo si kontra, dajak za se, pa nogu za nogom pored Stankovica kuce (Danka Mitrova), nazad... to ja sebi... pa cu skoro desno priko mosta, onom stranom kraj kuce Raskana Suljica (Kozarska). Prisao sam ja priko Vrbasa, most se oduzio, nije ni Zelen a ni zeljezni (most Venecija, istom izgradjen)... sutim, vidim cesta ravno, asfalt, rekoh dobro je, to je od one sljive... proslo je frtalj sahata cekam ja na Granap (prodavnica Izvor na Hisetima) kad pridame, streka... pruga... Titin Drum (Rosulje)
Otkud pruga Seheru?...
Mujo ohani, to ja sebi, priupitaj... koga... evo ce sabah... sreca naici ce covjek na novom Partizanu, i ja cu pitati na koju ce stranu Seheru... a on ce meni,
- sebi ga zemljo..!
To sto vi asfaltirate priko noci, pravite kucerne, mostove, hajde... more se mahmurnom poznat... ali na kulturno pitanje, reci, sebi ga zemljo, bas je nekulturno...,
zavrsi mi davne godine pricu stari Mujo Pandro mudra Bosanska dusa. Potegnu dobro rakiju iz vinske case na Motelu, otpuhnu pojak dim niske Drave, izvadi sat na lancu iz prsluka sa reverima iz Getzbi vremena i pusti pogled niz Liman Nanutovom mlinu ubjedjen da Sejo, Nebojsa, Pavle, Ferid, Boro, Besko pa i ja medju njima ne mozemo Vrbasu, nista...
Kloniranje
Mujo ohani, okrenuo si kontra, dajak za se, pa nogu za nogom pored Stankovica kuce (Danka Mitrova), nazad... to ja sebi... pa cu skoro desno priko mosta, onom stranom kraj kuce Raskana Suljica (Kozarska). Prisao sam ja priko Vrbasa, most se oduzio, nije ni Zelen a ni zeljezni (most Venecija, istom izgradjen)... sutim, vidim cesta ravno, asfalt, rekoh dobro je, to je od one sljive... proslo je frtalj sahata cekam ja na Granap (prodavnica Izvor na Hisetima) kad pridame, streka... pruga... Titin Drum (Rosulje)
Otkud pruga Seheru?...
Mujo ohani, to ja sebi, priupitaj... koga... evo ce sabah... sreca naici ce covjek na novom Partizanu, i ja cu pitati na koju ce stranu Seheru... a on ce meni,
- sebi ga zemljo..!
To sto vi asfaltirate priko noci, pravite kucerne, mostove, hajde... more se mahmurnom poznat... ali na kulturno pitanje, reci, sebi ga zemljo, bas je nekulturno...,
zavrsi mi davne godine pricu stari Mujo Pandro mudra Bosanska dusa. Potegnu dobro rakiju iz vinske case na Motelu, otpuhnu pojak dim niske Drave, izvadi sat na lancu iz prsluka sa reverima iz Getzbi vremena i pusti pogled niz Liman Nanutovom mlinu ubjedjen da Sejo, Nebojsa, Pavle, Ferid, Boro, Besko pa i ja medju njima ne mozemo Vrbasu, nista...
Kloniranje
Godine su iza. Stari Mujo odavno lezi u Groblju kod Turbeta. Malo je falilo da i tu ne nadje mira. Ja sam u Gradu u kojem sam rodjen. Potpuno trijezan. Idem Cestom. Ravno. Ne skrecem. Skrenuo sam. Doceka me Crkva. Jos jedna. Jos jedna a nigdje Groblja, uz. Pa ulica puna usorenih kuca, cudno kitnjastih. Slicno na grobljima Istocne Srbije...a Groblja, nema...
Evo me Titovom Drumu. “U planskoj kompoziciji koju mi nafali kolega po struci, preko noci sljedbenik Versace-a, jasno vidim koncepciju o vladarskom apsolutizmu koji ima oslonac u tajkunima novim miljunerima osvjescenim nacionalistima. Nove rezidencije podredjuju citavu kompoziciju Grada, Vladinom dvorcu kao centru i tako odredjuju stvarnost surovog provodjenja podredjenosti i ogranicenju gradjanskih sloboda. Vladarski apsolutizam i beobzirna eksploatacija podanika je prisutna na svakom koraku...“
Divljacka destrukcija obale Vrbasa na Husinom mlinu ekletantan je primjer krsenja osnovnih ljudskih prava na „pogled“, na „ljepotu“, na rijeku i drastican prikaz akademskog nivoa oblikovanja Savinih potomaka. Sistem „hajduckog“ planiranja preuzet iz tradicije jednostavno biva ozakonjen. Danas matica-Mlin i papiri, sutra nadogradnja kompletne dispozicije haoticno, megalomanski uz pomoc kvazi-drzavnog aparata i klovnova u oblasti planiranja, urbanizma i projektovanja. Kakva drzava takav i Gestaltung. Apsolutno, „kic“.
...a to, mi ne volimo Bosnu i Hercegovinu mi hocemo... sto bi rekao Kerim Spojka,
- ko nevoli nek razguli...
Ne pitam nikoga u kojem je pravcu Seher jer me ne bi razumjeli. Necu ni uz Vrbas. Tesko je gledati devastirane obale (kerepa pod Gradskim mostom, Husin mlin...) kloniranog Dunava... a i „sorom sajke“ ostavljam Miri, Novici, Zagi, Radi, Milicu i anonimnim predavacima, arhitektama, sa tzv Arhitektonskog fakukteta u Banjaluci da na miru i rahat kloniraju Banjaluku u Nis na Vrbasu...
„Početak industrijske revolucije, Rusoovski „plemeniti divljaci“ i Lokove „tabula rase“ formiraju novu svest Sen Simonovskog urbanizma, utopijskih vizija i vrtnih predstava Ebenezera Howarda unoseći urbanizam na mala – velika vrata XX veka.“
-A ondak je letijo jeroplan nad Beogradom... (Deroko)
Zao mi je sto cijenjenog profesora nisam imao prilike slusati...
Profesora, Bogdanovica...jesam...i opet ce...
Grof
(bilo kakva slicnost sa nekim nije namjerna. Filozofija estetike je individualni postulat)
Evo me Titovom Drumu. “U planskoj kompoziciji koju mi nafali kolega po struci, preko noci sljedbenik Versace-a, jasno vidim koncepciju o vladarskom apsolutizmu koji ima oslonac u tajkunima novim miljunerima osvjescenim nacionalistima. Nove rezidencije podredjuju citavu kompoziciju Grada, Vladinom dvorcu kao centru i tako odredjuju stvarnost surovog provodjenja podredjenosti i ogranicenju gradjanskih sloboda. Vladarski apsolutizam i beobzirna eksploatacija podanika je prisutna na svakom koraku...“
Divljacka destrukcija obale Vrbasa na Husinom mlinu ekletantan je primjer krsenja osnovnih ljudskih prava na „pogled“, na „ljepotu“, na rijeku i drastican prikaz akademskog nivoa oblikovanja Savinih potomaka. Sistem „hajduckog“ planiranja preuzet iz tradicije jednostavno biva ozakonjen. Danas matica-Mlin i papiri, sutra nadogradnja kompletne dispozicije haoticno, megalomanski uz pomoc kvazi-drzavnog aparata i klovnova u oblasti planiranja, urbanizma i projektovanja. Kakva drzava takav i Gestaltung. Apsolutno, „kic“.
...a to, mi ne volimo Bosnu i Hercegovinu mi hocemo... sto bi rekao Kerim Spojka,
- ko nevoli nek razguli...
Ne pitam nikoga u kojem je pravcu Seher jer me ne bi razumjeli. Necu ni uz Vrbas. Tesko je gledati devastirane obale (kerepa pod Gradskim mostom, Husin mlin...) kloniranog Dunava... a i „sorom sajke“ ostavljam Miri, Novici, Zagi, Radi, Milicu i anonimnim predavacima, arhitektama, sa tzv Arhitektonskog fakukteta u Banjaluci da na miru i rahat kloniraju Banjaluku u Nis na Vrbasu...
„Početak industrijske revolucije, Rusoovski „plemeniti divljaci“ i Lokove „tabula rase“ formiraju novu svest Sen Simonovskog urbanizma, utopijskih vizija i vrtnih predstava Ebenezera Howarda unoseći urbanizam na mala – velika vrata XX veka.“
-A ondak je letijo jeroplan nad Beogradom... (Deroko)
Zao mi je sto cijenjenog profesora nisam imao prilike slusati...
Profesora, Bogdanovica...jesam...i opet ce...
Grof
(bilo kakva slicnost sa nekim nije namjerna. Filozofija estetike je individualni postulat)
posted by co | 7:03 AM
17 Comments:
Dragi Grofe.
Veselje nasta kad se Ti pojavi na blogu... pitaj Niskanu i Saimu.
Komentiracu u slicnoj konstrukciji, odnosno pokusacu.
Prvi mjesec u ' 78, putujem vlakom u Saraj'vo. Maglustina obavila bosanska brda, a mene zauzela trema.
Idem na strucni ispit, ne bas spremna kako bi trebalo. Nije to k'o u srednjoj...jedinica, boze moj, pa sta ?
Ipak sam sad ozbiljna osoba, majka dvoje djece, deset godina radnog staza iza mene. Ako se izblamiram
pred ozbiljnim gospodinom profesorom Dajdjicem bit ce mi neugodno. Rad sam napravila, nista strasno,
obiteljska kuca, a kako se tih godina pocelo ozbiljnije baviti fizikom zgrade, napravih i neki proracun.
Muka mi je bilo sto nikako nisam bila na konsultacijama, moze to profesor krivo shvatiti, a ja naprosto
nisam stigla.
U zadnjem mjesecu ' 77. uselili u stan, odjednom kupili namjestaj za 60 m2, na kredit doduse, ali
ajd' sad ako mozes....Isli u Zagreb, u Meblu kupili E-novi za dnevni boravak ( i sad ga vidjam u solidnijim
zagrebackim stanovima ). Na zidovima plakati iz Wilanova, uz mnogo peripetija preneseni preko
grane, a moja mama kaze: " sta ce ti te novine kraj onako lijepih slika " ( ja ih dobila i sklonila na
manje vidljivo mjesto ). U garazi stara skoda 1000 MB, ali novi 101 komfort se sprema na uselenje.
U Zavodu ludnica, kraj godine, treba naplatiti poslove, a to znaci i zavsiti ih. U projektiranju nikad nije
bilo socijalizma, osim za one koji su se i izvlacili i bezobrazno pustali drugima da urade njihov dio
posla... kako su bili pametni. Za ostale je vrijedilo: ako dobro ugovoris cijenu i realiziras projekt imas
placu, u protivnom mos' se frigat.
Djeca jos mala, Davor prvi razred, Andrea tri i po godine. Miro radi u GIK_u, navecer svira.
Divne godine, burne, ja zadovoljna, prezadovoljna, nosom param nebo.
Kako cu sad profesoru Dajdjicu reci da nisam stigla na konsultacije...nikako, briga njega.
Stigosmo u Sarajevo, zgrada RIV_a, besuman lift, ozbiljna lica profesorska u komisiji.
Primjeti profesor Malkin da se tresem, pa valjda da me malo opusti pita za Hajru iz INCEL_a,
Pa onda malo s porugom o Boriku. Zapazi valjda moj upitan pogled i kaze: "Sanja Banja Luka
endehazijske snove, pa pravi Borik". Opet ja isaretom pitam ( ne progovaram ), a on ce:"...pa da
bude glavni grad...."
Ostah ja u cudu, a sad kazem: E moj profesore nije sija nego vrat.
Lijepo Ti Grofe razgurnu arhitekte, a u onoj drugoj grupi s posebnom zluradoscu vidjeh Novicu, a ja
bih mu priljepila i zenu jer ona je arhitekt u drugom smislu. Misli o meni sto hoces, ali jesam zlurada....
postala. Pokvarise i ono malo B.L. vizura, a najnovije je trznica ( pogled s Kastela ), vizura narusena
vec iza zemljotresa, a sad su je dokusurili. Ma nek' si rade sta hoce, sebi rade, samo mi zao Kastela
( narusavaju ga cudni naki zvuci ) i jos mi je zalije mog Vrbasa.
Pozdrav Nada Š. D.
KUĆA IZ 1911.
U ovoj priči Ćosić piše o svojim emocijama povodom rušenja kuće iz 1911.godine u kojoj je živio poznati slikar Josip Granić.
"Mi dobronamjerni šetaci, koji smo beznadno zaljubleni u Banja Luku i još otvoreni ljepoti starih formi, koji volimo njene aleje, miris lipe, smaragdno zeleni Vrbas, Sahat kulu i još ponešto - imamo pravo, kao štovatelji neprispodobivih emocija, kazati: -Zašto samo rušiti, kad bi se moglo i sačuvati! Bar nešto!
Ali kako se oduprijeti vremenu koje hoće samo da obara, a neće da sacuva nešto za budućnost. Tako smo služeći se površnom demagogijom, uvijek spremni da obezvrijedimo ono na cemu se zasniva ljudsko dostojanstvo i veličina ljudskog života. A veličina ljudskog života deponirana je, u ovom slučaju u zdanju iz 1911.godine
"Zar u Banja Luci treba porušiti sva stara zdanja - a Banja Luku definitivno posandučiti demodiranom arhitektonskom konfekcijom, zar je treba lamelizirati,kubizirati, pretvoriti u betonske termitnjake u tvornice za stanovanje u kojima će radni ljudi i građani ispaštati svoje grijehe - prerastajući u kafkijanske kukce koji će moći još samo da bodu. Zar je zaista potrebno udariti rušilačkim pijukom u svete pragove umjetnika i ne samo njih, zar treba baš sve "planski" i "urbanistički" zbrisati kao što je zbrisana Realka, bolnica, Bezistan, kuće Maglajlića, Prokopića, i još mnogo toga. Izgleda da će samo FERHADIJA i SAHAT KULA preživjeti i ostati reliquie reliquiarum - kako bi turisti imali šta uslikati"
Ova priča štampana je 1991 godine a pisac nije mogao sanjati da će Ferhadija biti tako brzo srušena kao i preostalih 15 džamija. Nije mogao pretpostaviti da će po novom "urbanističkom" planu niknuti mnoge crkve u kvartovima gdje ih nikad nije bilo. Mnogo ljepše i "starije" nego postojeće. Da me neko baci iz aviona ne bih znala da sam u Banja Luci. "Glupost je svemirska sila" rekao bi Krleža. Mislim da ni BANJALUKAN ne bi prepoznao svoj grad - selo u kome je svaki dan UTORAK.
Pozdrav svima! Niskana
ja kad sam dosao opet u banjaluku sam primijetio tri nove crkve,a u sarajevu 30 novih dzamija...ja mislim da to mnogo vise govori ko je zatrovan vjerskom gradnjom..
....I tako dajak postade stica !!!
Oj pjesnice s dugom kosom..... kad moram biti prosta.
Vidjeti UZBLUZ
Pozdrav Nada Š. D.
Za anonimusa,
Kao prvo, Sarajevo se pise s velikim slovom.
Kao drugo, ovdje pricamo o Banjoj Luci .
Svim blogerima pozdrav Miro.
Ima tome poprilicno kako sam pripremio jedan prilog, prije nego je Nada pisala o Ferhadiji a Grof o kloniranju, a dotice se, jednim dijelom vjere, crkava i ostalih bogomolja, i nas obicnih smrtnika koji duse prodajemo kako kada i kako kome, zavisno od toga gdje su pare i vlast. Nadam se da cu prilog objaviti za dva-tri dana, ako me nesto ne pomete u namjeri, kao vec toliko puta do sada.
Interesantno je kako se uvijek nadje neko ko odmah nudi poredjenje tamo gdje poredjenja ne moze biti. Valjda je svima nama jasno da se Banjaluka i Sarajevo ne mogu porediti jer su im namijenjene (i planirane) sudbine toliko razlicite da svako poredjenje ispada besmisleno.Sarajevo je godinama zlocinacki tuceno iz svih oruzja koje je nasa ‘draga’ armija imala a u Banjaluci rata nije bilo. Sarajevo je trebalo podijeliti (i ogaditi onima koji su ostali u onoj drugoj polovici) a Banjaluku je samo trebalo ocistiti od onih nepodobnih dobro isplaniranim sredstvima (jedan od glavnih kreatora takve politike lezi u Hagu ‘nepravedno’ optuzen i osudjen za svoje djelovanje). U Sarajevu, bar koliko ja znam, su crkve ostale neostecene (osim onih pogodjenih s okolnih brda) a u Banjaluci su oni sto su ‘otisli’ porusli sve dzamije i vecinu katolickih crkava da napakoste onima koji su ostali.
Koliko je dzamija izgradjeno (u Sarajevo i drugim mjestima sirom Bosne) ne znam (znam da su nicale i nicu poslije ovog zadnjeg rata i da mi nekako paraju oko svojom pojavom tako neprimjerenoj bosaskoj tradiciji, ali o tom po tom), a da su crkve nikle na svakom cosku u Banjaluci u to sam se licno uvjerio (evo upravo na Google Earth ugledah crkvu na nekadasnjem igralistu osnovne skole Ivan Goran Kovacic u Budzaku u koju sam isao osam godina i gdje sam poderao koljena i koljena).
Hajde da i to pokusam nekako razumjeti, ali ce mi uvijek ostati tajnovito gdje nestadose oni silni komunisti i Titini pioniri (kako su sebe znali nekad nazivati). Oni koji su danas u vlasti, istina, vidjam (kad god treba neku crkvu otvoriti i kruh ‘prelomiti’, oni su tu, u prvim redovima, jer bez njih se ni u WC ne moze otici), ali oni koji se nisu izborili za celne pozicije mi ostadose nekako manje zamjetljivi. Jes’ da poneki spomenu slavu, ili vjencanje u crkvi, ali to vise onako, kao uzgred, kao nesto normalno, kao sto je to nekada davno bio, recimo, partijski sastanak, na kojem su bili veoma aktivni, posebno kada je trebalo napadati klasne neprijatelje, one koji su prodali dusu djavolu (hocu reci, bogu).
Ako sve ovo smuckas pa prolijes, nije ni cudo sto Banjaluka postaje Nis, kako grof rece. Mozak je covjeciji pokvarljiva roba pa se brzo i lako prodaje za malo kesa. Al’ pitanje je, gdje ce im dusa? Jer ako je po bogu, onda u raju za njih sigurno nema mjesta. Il’ je cijena za ulaznicu i za raj pojeftinila i moze se kupiti na buvljaku.
Nova su vremena a ja se u njima ne snalazim najbolje.
ne razumem gdju nadu, ona pesnicki izjednacava dajak i sticu?!?! davno sam ziveo u banjaluci ali se secam da je stica samo deo dajaka. pomagao sam kao decak u gradnji camca nine granica koji me ucio tenis. majstor hilmija je dajakom nazvao samo drvenu motku. zadivljen sam banjaluckim camcem sa dajakom- u srednjoj skoli, ovde u beogradu, sam zeleo da diplomiram sa projektom tog camca, ali su mi dali manje atraktivan zadatak. pitao bih vas da li je neko u bl ili u svetu patentirao taj camac, ako znate? molio bih njegov mail. unapred zahvalan! novobeogradjanin
Ne kazem nista, samo prenosim...
Sa UZBLUZ-a
Čamac vrbaski, tanki
Čamdžija preplanula lica
Al ukras svemu bila je
Djevoka iz špica
Klizi ljepota Vrbasom
U kamen udara štica
Momci s obale gledaju
Djevojku iz špica
Boco
Wikipedia
Dajak naziv obrađenog komada drveta kojim se gura čamac. Upravo taj komad drveta po kojoj se naziva čamac služi za odgurivanje, daje čamcu potrebno ubrzanje za rijeku, a koristi se zbog relativno male dubine gdje veslo ne bi bilo od pomoći. Drvo ima poseban špic ili šticu iz dva spojena dijela. Prvi dio je komad metalne cijevi u koji ulazi kraj drveta, odnosno dajak, a na koju se nastavlja oštri čelični špic velike tvrdoće, posebno obrađen u kovačnicama.
Štica je dugačka do 25 centimetara, a pored visoke tvrdoće treba da posjeduje optimalnu težinu zbog balansa dajaka. Sam dajak je dugačak četiri metra i poželjno je da je što lakši. Izrađuje se od jelove građe vrhunskog kvaliteta i pravilnih godova. Valjkastog je oblika, a treba da je dovoljno gladak da ne stvara povrede na rukama vozača, a u isto vrijeme dovoljno hrapav da ne klizi iz ruku.
Dragi blogeri
Ako se jos u ovim godinama mogu crveniti onda sigurno jesam jutros uz prvu kavu.
S pravom sam dobila po usima ( nije mi prvi put ), i to onako fino, kulturno,a cini mi se
i sa vrlo diskretnim pitanjem: " sta ti imas protiv ove pjesme?"
Moj komentar nije slucajno sletio na Kloniranje. Uz Vrbas, hladan, ostar, zelen, prijanjaju
se njezni zvuci sevdalinke, klasicne gitare, rijeci koje klize niz grlo kao ljubav, dajak...,
mehke kao merak....sto spic i stica sigurno nisu...u mojoj percepciji naravno.
Jednom davno mojoj prijateljici Slobodanki dodje brat iz Svetozareva. Stajase oni na mostu
Venecija, a on zadivljen upita:" Jel vi bojite ( farbate ) ovu reku?"
Moj ful, ma kako mi neugodan bio, probudi Vjeku...svako zlo za neko dobro.
Bi mi doduse malo manje toplo nego obicno, ali u Australiji je zima...
Andreju pusa, Grofu: imam i ja prava na malo..., svim blogerima puno pozdrava.
Nada Š. D.
U slusalicama bas nesto vrbasli...
(u biti, nije ni replika, onako, iz duse...)
„T/ko je veci silnik od onoga
koji zabranjuje
da se u Bozjim hramovima spominje njegovo ime
i radi o njihovu rusenju.
Takvi treba da ulaze u njih samo strahom.
Njih ponizenje na ovom svijetu
A na drugom velika kazna (ceka)
(Kur´an; II, 114)
Kur´anski Ajet (kratki napis u poglavlju-NS) izricito naglasava ...“Bozije hramove...“ne dijeleci Primarne religiozne gradjevine po konfesijam ni po osnovnom fonetskom prijevodu. Dzama/ija (osnova je u arapskoj rijeci „dzama“, okupiti, sabrati) , crkva (riječ "crkva" ima korijene u latinskoj riječi: ecclesia i grčkoj: ekklesia, što znači "skupština, zbor, vijeće", pa stoga Grof sustinski apsolutno postuje univerzalno ljudsko pravo na okupljanje, druzenje, a silnik u istinu nije...
Da je koriscenje Bozjih hramova u nacionalne i politicke pobude populisticki princip vodjenja svakodnevnice novonastalog politickog establismenta, jasno je. Devijacija baznih religioznih ucenja je takva da je diskrepanc napisano-ono sto se primjenjuje ocigledna a religiozne i politicke vodje su podobro u zenitu radikalnosti, sto je na kraju rezultiralo ovakvim Oblikovnim konceptima. (Socioloska pitanje neka analizira onaj ko je u tome strucan, ja nisam...)
...Gradacija , „ja mislim da to mnogo vise govori ko je zatrovan vjerskom gradnjom...“, ocito nije prisutna u mojim tekstovima, ali mi je drago da Bloger „misli“ a ne tvrdi i ovakav nacin razgovora je kvalitet Co-ovog Bloga.
Moje opservacije su vezane zu ono sto „vidim“ , ono sto vidim pokusavam prenijeti u moja licna razmisljanja ista saopstiti razumnom sagovorniku, nadajuci se da ce konstruktivna kritika dovesti do necega sto ja smatram da je bi trebao imati arhitektonski sklop. A nisam ni zad´rt...
Arhitektonski trenutak Naseg grada je zaista jadan...Ne sporim moc novonastalih milionera, shvatam nezahvalnu poziciju Kolega po struci namentutu od strane Investitora „sa posebnim ukusom“ ali me njihova indolentnost u smislu ucenja novih Investitora „percipiranju normalnijeg“, obeshrabruje...Danas je u Gradu opasno reci da si ucenik Sarajevske skole arhitekture. Rijetki su studenti prema Glavnom gradu. Uzecu i to kao razumno...ali da ucenici Derokovih ucenika ili nisu naucili ili se stide ponovno nauciti lekcije sa predavanja sa kojih su izostali, nejasno mi je...i „kloniraju“
Grof
(zahvaljujem Blogerima na razumjevanju i strpljenju, a ono kod „munte“, „da´bacimo“,
prihvatam...)
Draga Nado,
Tvoja jednostavna iskrenost osvaja, i za mene je velika vrlina.
Nisam imao namjeru da te zacrvenim, vec da jedan mali "ful" uklonimo s bloga.
Iako mi je malo i drago, ne zbog crvenila, vec sto si i ovim svojim komentarom potvrdila da nisam pogrijesio sto sam uz moj zadnji prilog imao i pjesmu za Nadu. Jer tvoji komentari su jedna velika pozitivnost bloga. Da nije tako ne bi ti ni skrenuo paznju.
Veliki pozdrav od vjeke
Draga Nado,
i tvoja i moja purpurna farba odraz su valjda licnog odnosa prema nekome i necemu, pa valjda i tanka crta ljudskosti, nekog, spremnog i na izvinjenje kao civilizacijske kategorije. Vjerujem da je Miro sretan sto je uz Tebe, a mi Blogeri obogaceni za zenu koja ljudska razmisljanja podjeli sa nama.
Ja dalje ne idem... Niskana mi imenakinja, Saima rodica a ti iz inventivne porodice koja je preko moje nastavnice Edite Stefanac i dio razmisljanja o umjetnosti utkala u mene.
A nisam ti pisao kako ja i Zula pod Kastelom sa Nedom i Jasnom, pa hocemo da ich „sticnemo“ (umrli od straha) a one obukle trikoe za fiskolturu, caca ich zakarto...
Pozdravi
Grof
Za Grofa.
Kako ti samo divno pises! Nemoj mi samo reci da i ti zivis u Australiji...pa da se tamo preselim!?
Posto smo kolege po struci razumijem sta pises i slazem se s tobom. Medjutim od nekoga ko je tako nadaren ja bih vise voljela neko lijepo iskustvo iz nase Banjaluke neku pricu iz nase mladosti.
Puno pozdrava svima od Esme (Tehnicka skola generacija 1964-68)
kadea već govorimo o vrijednostima arhitekture stare Banjaluke, volio bih ako netko ima fotogrs
fije stare natkrivene čaršije u banjaluci koja je išla kao natkrivena ulica paralelno sa Crkvenom i na kraju kot utoka Crkvene u Vrbas završavala sa stočnom pijacom. za podsječanje na početku te drvene natkrivene čaršije čaršije bila su ostala 2 zidana uglovna objekta. bilo bi lijepo obnovitibarem sječanja na taj dio drevne Banjaluke, kao kontrapunk današnjoj arhitekturi Banjaluke. Cico iz Palate
Dragi blogeri
Uletih malo na blog i sjedoh, procitah sve i evo me drzi pozitivno uzbudjenje.Zurim oko rucka, sin mi jos do nedelje ovde, Dzehva rodica sa muzem iz Jordana u posjeti, DR Ibro Redzic i Amira profesorica matematike iz Gimnazije.Svi frisko stigli iz BL.
Uzbudjena i radosna i jos Grofu Rodica.Kako bolan Grofe "Jel po babi (majcinom) il po stricevima???
Ovde situacija depresivna, ali u Hrvatskoj sinoc "Valter brani Sarajevo", na Federalnoj "Sutjeska"
gledanost ogromna.
Ovaj prilog trazi i moj stav o svemu jer sam od rijetkih aktivnih i zivucih u SA i bliska dogadjajima u BL.Necu sad ni da mislim sta se sve moze napisati, jer ce otici u mjehurice, nego kad sjednem bit cu u temi.
Dao bog da se ostvari Radmilino "Bude se melezi sine"
U banjaluckom domu kulture bila velika proslava Kurban bajrama.Najfriskija informacija od mojih gostiju.
Pozdrav svima koji se javljate, jer Banja Luka je bila grad koji je to najvise zasluzio.Pozdrav Saima
Draga Saima
Povratak na ovu stranicu potsjeca me na moju sramotu, pa se opet crvenim. Moram komentirati Kurban u Domu kulture u istom stilu kao i onaj Tvoj vic. Demokratija u svoj svojoj raskosi, a onih nasih koji ga slave svugdje je vise nego u BL.
Nada Š. D.
Jeste zelja Cicina od Juna, ali da li je jos uvijek na snazi?
Pa, da posaljem foto oko Bezistana, imam par starih slika?
Ili ih vec imate?
Sa jabuke citam zelje onih dole...da posaljem? Poslacu!
Na Co. je da objavi!
Post a Comment
<< Home