Zabranjeni Grad

Jedna od glavnih turistickih atrakcija Pekinga je Zabranjeni grad (Forbidden city) koji smo obisli drugi dan po dolasku u Kinu. Posjeta je bila organizirana od strane organizatora konferencije tako da smo tokom obilaska imali pomoc vodica, Kineza, ciji je engleski bio jako nerazumljiv pa nam njegova objanjenja nisu puno pomogla da naucimo malo vise o njegovoj historiji. Uz to, vodic se stalno zurio od jedne palate do druge pa smo vecinu vremena kaskali za njim bez mogucnosti da se zadrzimo na mjestima koja bi se nama cinila zanimljiva.

Zabranjeni grad je smjesten u centru Pekinga, naslonjen s jedne strane na najveci trg na svijet. Pogadjate, radi se o Tiananmen trgu koji je u svijetu postao poznat po tragicnim dogadjajima tokom studentskih protesta 1989 (ovih dana je ponovo bilo govora o njemu jer je u junu padala godinjica tih dogadjanja). Na trgu smo se zadrzali samo na kratko (a i da smo htjeli da se prosetamo s jednog kraja do drugog trebalo bi nam prilicno vremena) i odmah se uputili prema ulazu u Zabranjeni grad koji nas je vodio pored mauzoleja Mao Ce Tunga (kineskog Mile, kako ga Kinezi nazvase od milja).

Vodic nas je vodio od jedne palate do druge, preko prostranih trgova, i pricao o dogadjajima vezanim za proslost istih. Mi smo pokusavali da vidimo i ponesto sa strane tako da nam je vecina prica promakla (a i onako nismo puno razumjeli). Posto smo se morali drzati grupe, nismo imali mogucnost da se na nekim mjestima zadrzimo duze ako bi nas ona vise zanimala vec smo morali pratiti gdje se nalazi vodic koje smo mogli locirati po zastavici koju je nosio (izgleda da je to ovdje pravilo jer smo vidjeli mnogo grupa i u svakoj je vodic imao zastavicu kao znak raspoznavanja).

Unutar zidova zabranjenog grada se nalazi veliki broj palata i drugih objekata i za neki ozbiljniji obilazak bi nam trebao cijeli dan. Mi smo ga obisli za manje od dva sata tako da smo mogli vidjeti samo manji dio. Uz svu vec poznatu arhitekturu meni se posebno svidio tkz Imperial Garden, cini mi se jedini vrt u kojem se covjek mogao odmoriti ako je to pozelio.

Iz Zabranjenog grada smo izasli kroz izlaz na suprotnoj strani od onog na koja smo usli i nakon toga se zaputili na rucak u obliznji hotel.

Nakon rucka (opet tipicna kineska hrana) smo busom 'skoknuli' do olimpijskog stadiona, poznatog pod nazivom "pticije gnijezdo", kojeg smo, opet na brzinu, obisli, bez ulaska na tribine.

Slikao sam tu i tamo i nekoliko fotografija slozio u ovaj album. O historiji Zabranjenog grada ne napisah nista jer je oni koje to zanima vjerojatno vec znaju a oni drugi mogu naci mnostvo informacija na Internetu pa bi moje ponavljanje vjerojatno bilo suhoparno.

Slijedeci 'izvjestaj' ce biti posvecen posjeti Velikom zidu i grobnici dinastije Ming.