Uvijek ces biti dio nas

Nasi poceci s tobom bili su djecije razdragani. Probe nase bijahu satkane od zelja, pjesme i plesa, svojom voljom, i umjecem od pupoljka razgranao si ruzu, stvorio prekrasan buket, nacinjen od razlicitih boja, a na svakoj latici ispisao ime jednog igraca. I danas kada ti vise nisi sa nama, miris tvog buketa siri se cijelom nasom zemljom i van njenih granica.

Ucio si ti nas ljepom ponasanju, ljepoti prijateljstva, obicajima nasih naroda , Tvojim koreografijama i danas se ponose mnogi ansambli u zemlji i van zemlje. A nas si povezao neraskidivom niti satkao cilim od preljepih boja, jedna uz drugu zbijene i jake, pa se prosto guraju koja ce da bude jaca, ljepsa i trajnija. I danas na svakoj probi, koncertu, ti si sa nama, a u nama stalna zelja da sve bude u redu i da tebe vidimo ozarena lica. Skupa smo dijelili velike nagrade na festivalima po Francuskoj, Italiji, Cehoslovackoj, Engleskoj, i monogim zemljama Evrope, djelili smo nasu radost i tvoj ponos na nas.

Sretna sam sto sam rodjena u svojoj generaciji, generaciji Jugoslovena.

Kad ugledam vrt prepun ruza , a sve te boje daju sliku najljepseg otkanog cilima. Tkanom voljom bogova, pranom ljetnim kisama, suseno suncem a zimi cuvano prekivenim bijelim sagom , sjetim se Tebe, sjetim se tvojih rijeci, tvog prelijepog osmjeha i tvoje ogromne zelje da budemo ljudi.

Moze covjek voljeti samo crvenu ruzu, moze mu ona pruzati najopojniji mirs, ali vremenom pozeli da vidi i druge boje da osjeti i druge mirise, da pozeli da zaplese po kisi u basti raznih cvjetova, boja i napoji dusu njihovim mirisom.

I danas kad zatvorim oci vidim ti lik, vidim tvoju zebnju da na pozornici budemo sto ljepse, uplices nam cvrsto ruze u kose i govoris, da cuvamo nas buket da ne dozvolimo da i jedna latica s padne sa tog buketa, da ne dozvolimo bilo kakvom trnu da narusi njen sklad.

Jedna poklonjena ruza mi je simbol samoce, bar za trenutak u prirodi je sve u paru ili vise, sve sto je samo tuzno je. Pa i mladenci sami ne cine svadbu. Za srecu, veselje uvijek nas treba vise

Evo ja ti na grob stavljam jedan pupoljak, pretvori ga ponovo u ruzu, neka njene lattice mirisu sirom svijeta i neka taj miris dopre do sve i jednog folklorasa ma gdje bio, da na trenutak zastane , zaboravi sve tuge mrznje, da skupa polozimo cvijet na grobove koji drugi napravise, i da od ruza duginih boja napravimo most nade za mene i tebe.

Sretna sam sto sam te znala, sto sam bila cvijet iz tvog buketa Neka ti spokoj tvojoj dusi.

Nena