Porec 75 - evo malo i nasih

Posto vidim da su 'sarajlije' preuzele blog u svoje ruke evo da 'bacim kost'.

U Nerinom albumu nadjoh jednu sliku sa Elektrijade o kojoj Abu prica u prethodnom prilogu (Porec 1975.) pa je na brzinu 'skenirah' da pokazemo svijetu da i mi nismo 'repa bez korijena'.
Prepoznajem mnoge face ali nemam vremena da ih nabrajam. Prepustam to onima koji su bili ucesnici ovih dogadjaja pa da vidimo da li su jos uvijek 'medju zivima'.

Elektrijada

Slika Porec 1975 me podsjeti da i ja imam jednu, da mi oproste Majk, Bato, Made i Mila, malo veseliju. Na slici su studenti sarajevskog ETFa nakon uspjesno obavljenog posla na SUSEJ-u (Susreti Studenata Elektrotehnike Jugoslavije), poznatom kao Elektrijada, u Porecu 1975 godine. Sarajlije su te godine, kao uostalom i ranijih godina, imali puno razloga za veselje. Osvojili su pregrst medalja i zasjenili ostale vece centre. U umjetnickom programu je izveden ples na temu “Bolero” koji se kasnije pamtio. Oni zavidni su nas optuzivali da smo doveli profesionalce, sto nam je u stvari bio kompliment. Poreci, Sibenik, Umag i ostala mjesta gdje su se Elektrijade odrzavale su bila popriste borbe u sportu i znanju, ali i mjesta razmjenjivanja iskustava i sklapanja prijateljstava. Na terenima je bilo borbe, navijanja, suza, radosti, zaljubljivanja ali najvise druzenja.

Za mene su Elektrijade bile poseban dozivljaj. Igrao sam u zlatnom timu, koji je pobjedjivao nekoliko godina za redom. U isto vrijeme sam se druzio sa mojom banjaluckom rajom, od kojih su mi neki bili tradicionalni protivnici na sportskom polju.

Studenti Elektrotehnike u Sarajevu su se okupljali oko studentskog kluba Steleks, mnogima tih godina poznat kao najposjeceniji disko klub u Sarajevu. Smjesten u bivsoj tramvajskoj remizi na Marindvoru klub je imao vise sekcija (privrednu, studentski servis, kulturno-zabavnu, likovnu, radio amatersku, foto i sportsku sekciju). Clanovi kluba su bili i neke poznate licnosti iz sarajevskog sportskog i kulturnog zivota (Zijah Zike Sokolovic, glumac Kamernog Teatra u Sarajevu) koji su nam nesebicno pomagali u pripremama za sva takmicenja na kojima smo ucestovali. Steleks je prosle godine proslavio 40 godina postojanja. Proslava je bila na tri kontinenta, u Sarajevu, Las Vegasu i ovdje u Australiji, u Hobartu – Tasmanija. Susreti su bili ispunjeni nostalgijom ali i ponosom da smo pripadali jednoj tako uspjesnoj organizaciji. Profesionalci bili, profesionalci ostali.

Nema vise Elektrijada, svakako ne onakvih kakve mi pamtimo. Za Sarajevo bi bio uspjeh da organizuje bilo kakve prijateljske susrete izmedju dva sada postojeca elektrotehnicka fakulteta, jedan u Sarajevu a drugi u Lukavici. Razdvaja ih manje od deset kilometara ceste i beskonacna ljudska glupost.

Dubravka ce svakako prepoznati svoje drugare na slici. Kao i uvijek oni su bili u prvim redovima. Za utjehu Esku Kusmicu, u koliko ima vremena da cita Blog, zagubio sam one medalje, a i nisu bile od pravog zlata. Za ostale blogere, koji su bili u Porecu te 1975 godine, ovo je prilika da prepoznaju nekoga od protivnika ili mozda neku bivsu simpatiju!?

Pozdrav Abu

PS
Ja sam na slici iza momka sa natpisom Sarajevo , sa desne strane. Za one koji me nisu poznavali ili me se ne sjecaju, moram pojasniti jednu stvar. Pisac ovih redova nije bio neki banjalucki sportista. Dapace, poznat je po tome sto je u cetvrtom razredu tehnicke skole imao popravni iz fizickog vaspitanja!

29. Novembar

Za vrijeme studija Elektrotehnike ucestvovao sam na sest Elektrijada. I nije mi zao. Zao mi je samo one jedne koju sam propustio zbog ispita iz Elektromagnetike. Mislim da su Elektrijade bile te koje su definitivno ucvrstile moju ljubav prema ljudima, druzenju i Jugoslaviji. Pocinjale su i zavrsavale intoniranjem himne 'Hej, Sloveni'. Svi smo je tada pjevali i svaki put je izazivala predivan osjecaj, zmarke u tijelu, jezenje. ( grijesim li?...). Sve sto se desavalo izmedju ta dva intoniranja himne, tih nedjelju dana svakog aprila, bilo je Jugoslavija.

Danas je 29. Novembar, dan kada smo slavili rodjendan nase Jugoslavije, zemlje koja jos zivi, ali samo u srcima nekih od nas. I ako neko od vas, koji ovo sada cita ne osjeca tako, ne zamjeram vam, ali ne zamjerite ni vi meni. Shvatimo i prihvatimo da, koliko god slicni, da smo i razliciti. Prihvatimo i to kao sto prihvatamo da neki od nas vole tenis a drugi kosarku, neki vole ljeto, drugi proljece...

Sretan ti rodjendan Jugoslavijo! Zivi jos dugo srcima onih koji su te i dalje vole.

P.S. Slika je sa jedne od Elektrijada, one u Porecu 1972. godine. Pored Seje, koji lezi s desna su Nedjo Maroti, cuo sam da zivi u Kanadi, nikad nisam uspio uspostaviti kontakt. Tu, u blizini njega je i njegova supruga Snezana. Tu je i Mina Smailagic. Dole cuci Alija Sinanovic, pa Ljilja Durbic. Za Minu znam da se udala za Milovana ( 'Mina voli Milovana') i da zive u Istri. Jednom davno sam ih i posjetio. Za Aliju, pa i Ljilju Durbic, ne znam gdje su.

Sada vi nastavite. Prepoznajte ostale i napisite gdje zive, sta rade...

Porec 1975.

Jucer su se Mario i Sejo raspricali o Istri pa evo da ostanemo na istom terenu. Danasnji fotos je snimljen u Porecu jos davne 1975. godine, prilikom jedne od nekoliko Elektrijada koje su odrzane u tom turistickom mjestu. Danasnji prilog je poslao Made koji se, sto je za pohvalu, aktivno ukljucio u ovaj nas blog.

Na ovom fotosu neka nova lica. S lijeva na desno: Majk (Majkic Branislav), Canak (Predrag), Made (Ramadan Plicanic) i Mila (Milasinovic, imena se nikako ne mogu sjetiti - stari se). Fotos je, kao sto vec rekoh, snimljen 1975. godine a danas su akteri, kao i vecina s ovog bloga, na svim stranama svijeta.

Majka smo imali priliku vidjeti jos prije desetak mjeseci, na proslavi Nove godine. O njemu nemam puno informacija, osim da danas s porodicom zivi i radi u San Francisku. Netko mi je jos jako davno pricao da je nakon odlaska iz Banjaluke stigao u Kanadu, ali da se nakon toga preselio u Kaliforniju.

Za Majka mi je ostao u sjecanju jedan detalj iz onih nesigurnih dana pocetkom rata u Bosni koji zasluzuje da se spomene. Kada je vidio da je vrag dosao po svoje, Majk je s porodicom napustio Banjaluku. Sjecam se da je u tim danima previranja, kada su nasi 'prijatelji' zaigrali na nacionalisticke karte, Majk pokusavao da sprijeci najgore. Bio je aktivan u stranci profesora Miodraga Zivanovica (o kojem bi se zaista trabalo nesto napisati), koja je, za razliku od nacionalnih stranaka, demokratiju shvatala potpuno drugacije. Svi njihovi pokusaji su ostali bez odjeka i jedini izlaz je bio da se ne bude sudionik u onome sto dolazi.

Sjecam se dana kada sam u novinama stranke (cini mi se da su se zvale Prelom), naletio na Majkovo pismo poslato iz Beograda. U tom pismu mi je posebno ostala u sjecanja recenica da je Majk napustio Banjaluku jer nije zelio da ga se njegova djeca stide. U to doba je trabalo dosta hrabrosti da se nesto tako izjavi.

Predrag Canak, cini mi se, zivi u Torontu i njegovu ‘svjezu’ fotografiju sam imao priliku vidjeti na cafekajak-u. Da se nije mnogo promijenio, mozete mi vjerovati na rijec.

Made je, kao sto to vec znamo, u Svedskoj. Na ovoj fotografiji je to vec prepoznatljiva faca i nadam se da ce ga Cadjo ovaj put prepoznati. Od Made ocekujem bar neki snimak iz danasnjih dana (nije fer da nas drzi u neizvjesnosti). Moram priznati da mi je ova situacija oko novih fotografija pomalo tajanstvena!

S Milom sam se sreo prosle godine prilikom zadnje posjete Banjaluci. Kao i mnogi drugi inzenjeri iz bivse Profesionale koji su ostali u Banjaluci, Mile je imao problema da sacuva posao, u gradu u kojem inzinjeri vise nisu na cijeni (kako bi i bili kad pjevaci kolo vode). Koliko me sjecanje sluzi, Mile duze vremena nije imao stalnog zaposlenja a kakva je situacija danas, ne znam.

Mozda nam se neko od nasih posjetilaca ili mozda aktera sa slike, javi s svjezim informacijama, mada mi iskustvo kazuje da su sanse za tako nesto minimalne.

Elektrijada 70.

Evo jos jedne fotografije iz mladjih dana.

Godina 1970. Raja sa Elektrotehnickog fakulteta na Elektrijadi u Porecu. Ima na ovom fotosu dosta onih kojima se sada ne sjecam imena, ima i onih koje bi trebalo izbrisati, ali ima i onih za koje ocekujem da se jave. Na slici prepoznajem Gazu (Nedzad Gazic), tu je i Zisko (Kapidzic Aziz, u sredini, s gitarom), do njega Slavko Kuljanac (stoji, desno od Ziska), Afan (Kovacevic) je dole desno a iznad njega nas legendarni asistent a kasnije profesor Dudo (Anton Sertic) . Gaza je u Svedskoj, cuo sam da je i Zisko tamo, Slavko bi trebao biti u Hrvatskoj, za Dudu mislim da je takodjer u Hrvatskoj, dok je Afan u Americi.