29. Novembar
Za vrijeme studija Elektrotehnike ucestvovao sam na sest Elektrijada. I nije mi zao. Zao mi je samo one jedne koju sam propustio zbog ispita iz Elektromagnetike. Mislim da su Elektrijade bile te koje su definitivno ucvrstile moju ljubav prema ljudima, druzenju i Jugoslaviji. Pocinjale su i zavrsavale intoniranjem himne 'Hej, Sloveni'. Svi smo je tada pjevali i svaki put je izazivala predivan osjecaj, zmarke u tijelu, jezenje. ( grijesim li?...). Sve sto se desavalo izmedju ta dva intoniranja himne, tih nedjelju dana svakog aprila, bilo je Jugoslavija.Danas je 29. Novembar, dan kada smo slavili rodjendan nase Jugoslavije, zemlje koja jos zivi, ali samo u srcima nekih od nas. I ako neko od vas, koji ovo sada cita ne osjeca tako, ne zamjeram vam, ali ne zamjerite ni vi meni. Shvatimo i prihvatimo da, koliko god slicni, da smo i razliciti. Prihvatimo i to kao sto prihvatamo da neki od nas vole tenis a drugi kosarku, neki vole ljeto, drugi proljece...
Sretan ti rodjendan Jugoslavijo! Zivi jos dugo srcima onih koji su te i dalje vole.
P.S. Slika je sa jedne od Elektrijada, one u Porecu 1972. godine. Pored Seje, koji lezi s desna su Nedjo Maroti, cuo sam da zivi u Kanadi, nikad nisam uspio uspostaviti kontakt. Tu, u blizini njega je i njegova supruga Snezana. Tu je i Mina Smailagic. Dole cuci Alija Sinanovic, pa Ljilja Durbic. Za Minu znam da se udala za Milovana ( 'Mina voli Milovana') i da zive u Istri. Jednom davno sam ih i posjetio. Za Aliju, pa i Ljilju Durbic, ne znam gdje su.
Sada vi nastavite. Prepoznajte ostale i napisite gdje zive, sta rade...
Labels: elektrijade, praznici
posted by co | 12:02 AM
4 Comments:
Slika od prije petnaestak godina? Dobro, decenija gore - dolje, nije bitno... Ljilja Durbic je moja generacija i, mada je dugo nisam vidjela, zivi u Banjaluci. U svemu, od nauke do kosarke i cestitosti bila je cura za primjer.
Pozdrav blogerima!
U "produzetku" mojih nogu je veseljak Relja ( "foto uzas"), do njega nasa Rada a iznad nje rukometas Ilija Lekic.
Curice uglavnom sve znam ali im se imena vise ne sjecam. Ali, i onda mi imena nisu bila bas vazna..., mislim od curica.
Gore u sredini, cini mi se, viri glava Zelje Kosanovica a u blizini, desno je Trna, veliki fudbaler,dribler koji je mnogima pomogao da dodju do avionske karte za bijeg iz B.Luke a onda i sam, djal tabani. Nas znak na toj Elektrijadi je bio "V", 2 prsta a posebno je glumac djecjeg pozorista Slavko Barisic,bio poznat po njegovom uzviku : "Viktorija!".Zbog toga ga je jedan izprovocirani Nislija htio tuci pa smo ga jedva spasili.Naime, Nislija je pokusao verbalno da se odmjeri sa Slavkom. Ali nema sanse.Slavko mangup i profesionalac!
Na Slavkino : "Victoria!", dobaci Nislija nesto a Slavko ce : Jedi g....! Na to ce Nislija : "Odakle da te pocnem?" "Od ku...!, odgovori Slavko pa bjez`preko stola a ovaj za njim.A progonitelj ko planina.Al`bilo je i nas ! Ipak se sve umirilo i kulturno-zabavni program je nastavljen...
Ja sam Njamanja Maroti, Nedja i Snezane Maroti, mladji sin. Vi ste upravu. Mi smo se preselili u Kanadu 93-ce godine. Tata je umro Juna 5th 2021 u Winnipeg-u. Imao je 70 godina kada je umro. Ja sam bas bio na Google i pogledao ima li koja ekstra slika moga oca i vasa stranica se pokazala. Drago me je da vidim svog oca sa mojom majkom sa osmjehom koji je uvjek imao.
Pozdrav is Calgary, Canada
Nedje i Snjeze se sjecam iz onih lijepih studentskih dana. Oni su bili malo mladja generacija, ali smo imali zajednicke prijatelje, Spremali smo i neke ispite u isto vrijeme. U mom su sjecanju ostali lijepi, mladi, Nedjo uvjek nasmijan....
Iskreno saucesce Snjezani, vama Nemanja, starijem bratu i cijeloj familiji.
Emira
Post a Comment
<< Home