Esad Bahtijarevic

Upravo kada sam zavrsavao prilog za ponedeljak, primih ovu vijest od naseg prijatelja Seje i evo odmah je objavljujem. Tesko je cuti da nas je jos jedna osoba iz Banjaluke koju smo poznavali i voljeli zauvijek napustila. Nini, Melihi, Seji i ostaloj rodbini upucujem najiskrenije saucesce.

Dragi moji, tuzan sam. Danas je prestalo da kuca srce moga posljednjeg strica, prof. dr Esada Bahtijarevica, oca mog bratica Nine (27the Dim.) i sestre mu Melihe. Prije par mjeseci je zavrsio svoj posljednji projekat: Objavio je knjigu viceva mog pokojnog oca sto je osjecao kao veliku obavezu prema svom bratu. Prije toga je objavio knjigu o Banjaluckim Vrbaskim plazama, od Gornjeg Sehera pa do Ade navodeci poimence na kojoj plazi se ko kupao i okupljao,i opisujuci zbivanja i zivot u doba kada je bio mlad.

Nino je prije par dana ucestvovao na promociji Cajine knjige u B.Luci. Vec 3,5 godine ga prati zla kob. Tada je iznenada ostao bez jedine i velike ljubavi svog zivota, majke njihovih sinova Mirana i Nevena, Jasne Pernek. Zagonetna bolest iznenada je prekinula njen mladi zivot.

Prije par mjeseci, na svirci u Zagrebu, njegov kolega iz benda srusio se pokraj njegovih orgulja u po pjesme. Nije mu bilo pomoci. A bili su dobri prijatelji. Poznavao sam ga licno. Dosao je prije 20-tak godina iz Amerike jer se nije slagao sa politikom svoje domovine, ozenio se u Zapresicu nasom zenom i dobio dvoje djece. Rodjeni Amerikanac koji se tako uklopio u novu sredinu kao da je domaci. I jezik je savladao i to na posebno simpatican nacin.S to su sudbine! I sada otac, rodjeni Banjalucanin koji je ostao u svom gradu , u totalnoj izolaciji sa svojom suprugom Aisom, uciteljicom mnogim generacijama. 13 godina gotovo nisu makli od kuce.

Nini i Melihi je sada potrebna podrska odanih prijatelja!

Pozdrav od Seje