Leb i sol
Ovih zadnjih nekoliko priloga su, sticajem okolnosti, muzicki. Ovom ne treba moj komentar:Dragi Co,
nakon sto sam pisao nasem kolegi Mladenu Bijelicu (sada u Engleskoj), cini mi se da se i tebi trebam javiti; Ljilja i ja smo jos pod jucerasnjim utiskom. Naime, sinoc smo isli na podmladjivanje.Tretman nije skup a prilicno je efikasan. Eto, po povratku kuci, negdje poslije ponoci, smo osjetili neku prazninu pa smo otvorili bocu makedonskog... makedonskog - s namjerom, jer tretman su nam dali momci iz Leba i soli (stari slavenski simbol dobrodoslice i dobre muzike) koji su se okupili poslije citavih trideset.
Za koga? Za nas i sve koji ih vole. Prije petnaestak godina koncert bi se sigurno povezao sa 25.11-im, ali u RS taj datum je, na zalost, samo uspomena na vrijeme socijalizma. Ustimavali su nam srca u milisekund na poznatu im ritmiku i originalnu metriku. U mislima sam poveo i vasu daljini, jer pecalbarska sjeta je u temelju juzne nam brace.
Ne znas ko je bolji: Stefanovski, Arsovski, Dimushevski, Tavitjan... (oni su po rastanku nastavili solo karijere, ali su zvucali kao da se nikada nisu ni rastajali). Prelaz teme sa Vlatkove na Bodanovu gitaru ili solo 'lupanje' Garabetovo su me otkacili do gubitka samokontrole. Dometi su to za izbirljiva usesa, tako da publika zasluzuje desetku. Meni su kombinacije etna i jazza drazi od prikazanog virtuoziteta... Bodan A. je odlican basist (bolji i od Caje).
Pozornica kakva prilici takvim majstorima, a publika se nije dala pomaknut ni poslije dva i po sata (bilo ih je kao u najbolje dane Benesovog ili u spicu Bijelog dugmeta...). Vjerujem da su u prvim redovima bili neki klinci koji su 'skidali' ples Vlatkovih ruku, kao nekada u Palasu kada su nasegeneracije ocima 'gutale' Irfana Nurudinovica.
Napisao bih ti u kom stanju mi je bila krv, npr. uzavrela i slicno, ali ne mogu, jer u mojim zilama je suvise kratosije pa cu ti samo reci da jos bridim uzduz i poprijeko...
"Odlican koncert" - kaze mi sinoc Ljilja izmedju dva makedonska.
Vjerujem da sam te ponukao da sada zavrtis neki njihov CD.
Mario
Labels: muzika
posted by co | 10:50 AM
5 Comments:
E kako bi ja volio da sam na ovom koncertu mogao biti, skoro ko na onom kod Pere. A ko je Pero? i sta znaci Slija:-).....
2002 sam gledao Bodana A. i Ezgija orkestar u Makarskoj, to je jedan od najboljih koncerta sto sam ikad vidio i mogao vidjeti. Igrom slucaja tu smo se i upoznali sa maestrom Bodanom (slike ima Ismar K:-).
Koji se pokazao kao savrsen primjer za sve ljude i muzicare. Prvo sto je prizemljen, i uljudan a drugo sto sa basom cuda radi. Kako bi bilo fino da se hoce prosetati malo i do Skandinavije.
Evo iskoristicu i ovu priliku da upitam i zamolim , bilo koga ko je u stanju da mi posalje 2 njegova albuma koja mi trenutno fale u kolekciji: Elegija i Tiresias...
(Placam sve gebire i postarine:-)
Pozdrav
Amir
Amira, oko albuma ne znam ko ce ti pomoci, a evo objasnjenja:
Pero je poznati pisac Petar Kocic cija se bista nalazi u gradskom parku pa ga sada ponekad nazivaju 'kod Pere'.
'Slije' je ime Cajine druge knjige, cija je promocija odrzana u parku.
Aha to vi njega od milja Perom zovete. Nadam se kume da i ti mene od milja ili stamparskom greskom "Amirom" nazva:-)
Za albume mi je poznato i ja se svako godine napatim dok ljudima objasnim ko je Bodan, a do sad sam uspio uzeti 2 njegova solo albuma... Pa eto ako se nekome posreci da nadje ostale, nek mi se javi.
Mario moj,
Ja kanda sam bio tamo.
Pozdravi,
Cadjo.
Amire, izvini, omaklo se.
Post a Comment
<< Home