Memorial vikend
je dio godine kada Amerikanci roštiljaju. Okupe se familije i raspale se
roštilji na sve strane. To je dan kada lijepo uređena dvorišta ožive za razliku
od ostalih dana kada se rijetko ko može vidjeti na vani. Valjda ljudi više vole
erkondišn nego prirodno grijanje i hlađenje, a dvorišta uređuju jer se to mora
po zakonu.
Za razliku od
njih, mi smo svaki dan na vani a Memorial Day je samo jedan od dana kada se ne
radi pa je tim ugođaj još ljepši.
Ove godine
praznik smo dočelai sami. Komšije Tufekčići s kojima se obično družimo za ovaj
dan, su skoknuli na Punta Canu pa smo praznik provle samo nas troje. Nije nam
to, međutim, pokvarilo raspoloženje. Posebno pošto je Nera odlučila da pripremi
čevape. S lepinjama, naravno.
Čevapi su bili
odlični, pravi, mnogo bolji od onih koje sam prošle jeseni pojeo u čevapčinici Kod
Muje kod kina Kozare. Zanat je odlično ispekla i ne treba da se brine ako
slučajno ostane bez posla.
Uz lijepu muziku
koja nam svira po cijeli dan, proveli smo još jedan prijatan dan u našem novom
domu daleko od rodnog grada. Život ide dalje i čovjek treba uživati ma gdje da
se nalazi jer starost sve jače pritišće.
 |
| Dan prekrasan ubija! |
 |
| Domačica pripremila i lepinje |
 |
| I luk iz bašte je tu |
 |
| Dido je spreman |
 |
| I Nera je spremna |
 |
| Počelo je! |
 |
| Šta je, gladni ste? |
 |
| Evo skoro gotovi. |
 |
| Sve je spremno. |
Labels: praznici