Djeca pjevaju Banjaluci

Poslije toliko godina provedenih van rodnog grada neke stvari se polako zaboravljaju ili im se pridaje manje paznje. Tako ni ja nisam imao namjeru da se oglasim povodom 22. aprila dana oslobodjenja Banjaluke ali me jedan email i nekoliko slika odvukose do racunara da nesto napisem. Sta mislim o ovoj proslavi ovih dana sam vec par puta pisao i ne bih da se ponavljam. Danas bi na napisem nesto uz ovih par slika sto su mi stigle iz Zagreba od prijatelja i kolege iz muzickih dana Mire Stefanca.

Tih godina (88.) vise nisam bio u tim muzickim vodama i nisam pratio dogadjanja na muzickoj sceni Banjaluke. Onako kroz maglu se sjecam festivala "Djeca pjevaju Banjaluci" a evo na slikama s festivala koje sam dobio, pored mnostva djece vidim i neke poznate 'face' banjalucke muzicke scene. Prepoznajem Bracu Skopljaka, pokojnog Nandija, Malca, Ciska a ima tu jos poznate raje samo im ne znam imena. Za neke nisam siguran da su to oni jer je proslo vec previse vremena da bih bio siguran da necu pogrijesiti.

U Banjaluci ponovo ima festivala, i onih djecijih, istina s nekim drugim klincima (opet Djoko), i onih drugih, koji sa Banjalukom i njenim mentalitetom nemaju ama bas nikakve veze ali odgovaraju onima na vlasti a i onima koji su 'sljegli' u grad. Taj mentalitet sve vise hvata korijenja sto i nije neko cudo ako se sjetimo ko je voljeni vodja i kakva su mu muzicka opredjeljenja (u to smo se i na ovim stranicama imali prilike uvjeriti).

Miri se zahvaljujem na slikama i na vracanje u neka vremena kada smo se ponosili sto smo bili gradjani grada koji je imao svoj poseban sarm. Nadam se da ce biti jos ovakvih prijatnih iznenadjenja jer znam da mnogi od vas kriju mnostvo slike iz tih lijepih vremena samo vam nedostaje malo hrabrosti da se ukljucite. A za muzicku kulisu sam izabrao pjesmu koja nema veze s Banjalukom ali ima sa djecom i vremenima u kojim smo zivjeli i u kojim zivimo.