Nasa Rijec
Interesantno je kako jedan prilog povlaci za sobom drugi, kako je potrebno samo malo pa da se probude sjecanja na neke dogadjaje kojih su skoro izblijedili ili smo ih zaboravili. Evo ovaj Saimin email me podsjeti na te nase skolske 'novine' tamo davnih sezdesetih. Sta bi danasnja generacija rekla kada bi ovo vidjela pitanje je sad. A evo nas danas koristimo Internet kao nesto najnormalnije i ne razmisljajuci koliko je vode Vrbasom proteklo i koliko je pameti ulozeno da bi mi mogli ovako 'razgovarati'.
Ovaj blog postaje sve zanimljiviji. Javljaju se blogeri sa prilozima, tako slikovitim iz nase proslosti, da se citajuci ih, zive slike samo nizu u glavi. Sretna sam sto nisam ovisnik kompjutera, koristim ga za mejlove, ovaj blog i pregled dolaska i odlaska aviona u i iz Sarajeva. Postujem "cafekajak" ali ga pregledam kad mi neko javi da ima nesto sto je u mojoj zoni interesovanja. Ovde na ovom blogu, svaki trenutak koji se "potrosi" za mene je dragocjen. Imam osjecaj snazne povezanosti sa ljudima i dogadjajima iz mog zivota. A stil je kao da razgovaramo. Nadin posebno jer o svemu po malo, djeluje kao ono kad nas je vise, pa se svako sjeti necega. Tako mene Nada podsjeti na. Nije mi bilo tesko prekopati jednu kutiju sa mojom dokumentacijom otici do fotografa, skenirati i poslati vama.
Posebno da nam potomci procitaju interviju sa direktorom B. Dosenom. Uvijek je sve bilo isto u odnosu roditelji-djeca.
Ovde je i crno na bijelom da je III r bio najbolji.
Zelim vam lijepa sjecanja, koga se doticu ovi dokumenti.
Pozdrav Saima
posted by co | 12:01 AM
2 Comments:
Draga Saima
Skuhala sam kavu i sad je pijemo zajedno. U svom prvom komentaru sam rekla da sam ljena za pisanje, da ne vjerujem u ovaj nacin komunikacije, da nemam vremena....Rekla, pa porekla. Sad moram biti svakom loncu poklopac, morat cu se malo kontrolirati. Evo vec sama sebi ne vjerujem, jer kad nam Abu (a hoce znam) vrati Vrbas, Kastel, Brijune, kavanu kod mosta u Seheru, dom kulture, koncerte, izlozbe, matineje, nama svima znane prof. Nakica, gosp. Zizu Mazar, gosp. A.Cejvana, gosp. Lazu Delica.....kako cu ostati mirna?
Povod ovom komentaru je Nasa Rijec, ali mene vec dugo muci pitanje tko si Ti? Ne mogu Te prepoznati sa fotografija iz priloga. Sjecam se jedne dugonoge Saime (ja sam uvijek na fiskulturi bila zadnja u redu) sa bubi frizurom na e-r odsjeku. Mislim da jeto ista osoba koja je u redakciji Nase rijeci. Molim te razrijesi moje nedoumice.
Usput, i ja imam, ili sam imala (podstanar sam u Zagrebu, pa mozes mislit u kakvom je neredu moja
dokumentacija) jedan primjerak Nase rijeci iz 64.g. Na naslovnici je ulaz u nasu skolu, dvije gradske cure, buduce tehnicarke i cini mi se ono drvo, mozda cak i ona stara kuca na cetiri vode, naravno sve nacrtano.
A sad pitam gdje je Sakib Salama, jedan od neumornih suradnika, cini mi se i urednik u jednom razdoblju
tog lista. Boro Dosen dipl.ing arh dosao je na mjesto direktora nakon gosp. Pavla Jesea dipl.ing. stroj.
Boro je umro prije dvije-tri godine.
Sad cu se jos malo vratiti na Tvoj raniji prilog o lijepim curama banjaluckim. S Tvojim odabirom se potpuno slazem ali bih tu dodala Tatu Maglajlic (malo stariju) i nasu zvanicnu misicu Nadu Rodic.
U prizemlju skole su bili najzgodniji decki, generacija ispred (uvijek smo gledali starije decke). Mozda se sjecas Vlade Jovica, Tufe, onog visokog Damira. Tufi se svidjala Nada Delic sa ag odsjeka.
Evo Saima s ceifom popij kafu.
Pozdrav Nada Stefanac (Daniluk)
Nado, samo da ti kazem da Sakib Salama zivi ovdje u Australiji (u Brisbane-u), posjetili smo ga prije par godina kad smo ljetovali u Queenslandu.
Pozdrav svima od Karmen iz jesenjeg Melburna.
Post a Comment
<< Home