Bicikl - onaj iz Abu BLogera (2)
Kao prirodni nastavak vožnje romobila, znate onoga sa kuglagerima koji zuji kao ’specijalka’ ili starijima pravi buku, dolazi bicikl. Ja sam imao romobil sa prikolicom (u džepu obavezno veliki rezervni ekser, jer bi milicioner znao da nam zaplijeni ’osovinu’), ali sam kao dječak čeznuo za biciklom. I dok nisam dobio vlastiti bio sam u redu za krug ili dva.Na slikama iz starog albuma sam ja na malom bicu ), preteči popularnog ponija (u društvu vlasnice Nade Daniluk i njenog društva). Na njemu sam prosto letio, ne samo oko parka, do Nazorove i Hajduk Veljkove, nego do Gradskog mosta i na drugu stranu čak do kraja Aleje uzdisaja (a to su tada bile daljine...). Jednog dana sam napravio pauzu i, držeći bicikl ’na oku’, onako zajapuren popio kod ’Šukrije’ duplu hladnu bozu.
Završio sam u bolnici sa upalom pluća!
Očekujem da mlađi Palatani i bliske komšije pomognu u identifikaciji mladih dama sa slike.
Ratko
posted by co | 12:01 AM
6 Comments:
Ratko, Ratko.
Na slici nismo Ti i ja nego Ti i moja sestra Jadranka (Koka).
U prvom redu druga s desna,cuci mladja sestra Sabine Medic, ali nisam stoposto sigurna. One su stanovale u Sokaku Maglajlica 1, preko Crkvene, naravno gledajuci od Vakufske.
Usput jedno pitanje - netko je u komentaru spomenuo obliznji ciganluk: zna li se uopce koliko je Banja Luka imala ciganluka, pritom ne mislim na Veseli brijeg?
Pozdrav Nada Š.D.
Iako se tada nisam druzio sa curicama, neke sa slike pamtim, ali nazalost ne po imenima. Curica sa hulahopom i Rizine sestre (treca i peta stoji) su iz kuca pored Crkvene. Najmanja stoji bi mogla biti Dragana Smiljanic!? Srednja cuci je Biljana Djekic a do nje Ljilja Plecas.
Ja znam za tri ciganluka: Pored Crkvene, Lijeva strana Vrbasa, prije Venecije mosta i desna strana Vrbasa, Danka Mitrova...?
Pozdrav Abu
Nado, Nado,
sad sam se sjetio, Ti mi nisi htjela posuditi bic pa mi ga je dala Jadranka, zato je ona na snimku... Da li se bar sada kajes, skrtico(ostarilo se!).
Pozdrav,
Ratko
Ratko, Ratko
Bas si zlocest. Htio bi da se lose osjecam, a ja se sjajno zabavljam na ovom blogu. Ma salim se, naravno, a i ne sjecam se te epizode. No dao si mi slagvort: moja sestra Jadranka je stvarno dobrica i "zahvaljujuci" tome ostali smo bez nekih sjajnih i nikad ponovljenih izdanja svjetske belatristike, kao i ploca uglavnom emericke glazbe iz ranih sezdesetih. Ona je posudjivala, a ljudi nisu vracali... no kad gledam na to iz danasnje perspektive, bilo je to dobro, bar su ljudi procitali nesto dobro ili se naslusali dobre glazbe. Na kraju je tu biblioteku od preko 3000 knjiga progutala crna rupa.
U ovom komentaru cu svega po malo udrobiti, pa cu Mirjani iz dezele otkriti o kojem se profesoru radi.
To je pokojni gospodin Ozren Radulovic, a predavao je elemente masina na masinskom odsjeku. Strah i trepet u skoli, privatno je bio vrlo draga i topla osoba. Druzila sam se sa njegovom mladjom
ceri Vesnom. Stanovali su preko puta tada glavnog ulaza u bolnicki krug. Imali su dogu Dejzi, najrazmazenijeg psa na svijetu. U susjedstvu im su stanovali braca Darko i Goran Fulanovi kojih se vjerovatno mnogi od vas sjecaju.
Treci dio u ovom mom brbljanju odnosit ce se na mjesece koje sam najvise voljela u Banjoj Luci. Sluzicu se hrvatskim nazivima, jer mislim da bolje oslikavaju ono sto zelim reci.
Kad kazem lipanj (6. mj ), znam da i vi osjecate miris banjaluckih aleja. Zagrebcanima koji zele posjetiti B. Luku kazem : idite u lipnju. Meni je osobno bio najdrazi ulazak vlakom u grad (bir vaktile ). Stala bih na prozor
i u Bojica Hanu punim plucima udisala mirisni zrak.
Listopad ( 10.mj ): Satima sam hodala banjaluckim alejama u desetcentimetarskim spicokama i sutala opalo lisce kestena, nije bilo bitno sija li sunce ili pada kisa. Silne sam cipele tako upropastla, pa cak i one fine crvene koje mi je radio majstor Mustafa.
Rujan ( 9.mj ) mi je ipak bio najdtazi. Prethodni razred sam prosla , s popravnim ili bez ( kriteriji su tad bili ostri ). Na prilazu Tehnickoj skoli s desne strane danas omrazena ambrozija, ciji sam gorki i opori miris obozavala. Zutilo se lisce spominjanog dreta ginko bilobe ( tu pricu o jedinom u Evropi netko nam je prodao, jer u Zagrebu u podsljemenskoj zoni ima ga bar svaka peta kuca ). Veselila sam se susretu s kolegama i kolegicama (odmah dobijem asocijacije na crnu rupu, ali o tome necu pisati ). Veselila sam se verbalnim duelima sa najstrozijim, ali meni najdrazim profesorom Kutlesom. Veselila sam se plesu po hodnicima nase skole, suradnji u skolskom listu Nasa rijec, odlasku na korzo nakon popodnevne nastave u cemu nas nisu sprijecavale ni crne kute ni one ogromne, teske bukove table za crtanje ( A 0 ). Vazno je bilo vidjeti svoju simpatiju. Brige za ocjene iz geodezije, putova, statike, matematike...ostavljala sam za kasnije mjesece.
Imali smo vremena, bili smo mladi i puni sebe.
Mogla bih ja ovako do sutra, zato molim Te Abu pomozi, usmjeri nas...
Proljetni pozdrav svima ma gdje bili.
Nada Š.D.
Sad mi je sinulo Nada, gradjevinski odsjek. E sjecas li se plavokosog momka, plavih ociju, cvrstog pogleda, elektro odsjek generacija 1952 (rodjeni, da ne mislis da je to tada bilo). Razred prvi do ulaza, cesto si se s njim gledala...
Pozdrav Abu
Moji favoriti su bili visoki i plavi, ali Ti si 1.e, a ja 4.ag1. Decko na kojeg sam pomislila je Gugin (arh) sin. Znam mu prezime i nadimak, ali tajim.Opet me to
podsjetilo na izlaske s popodnevne nastave, pa pravac korzo....razgovori ugodni.
Pozdrav Nada Š.D.
Post a Comment
<< Home