Abu BLoger (3)

Dubai

Godine 2007-e sam zivio u Ujedinjenim Emiratima, tacnije u Dubaiu. Stanovnistvo Dubaia, cca. 1,4 miliona, sacinjavaju: 70% Azijati-uglavnom Indusi i Pakistanci, 15% zapadnjaci i 15% Arapi - lokalci. Iako grad raste vrtoglavom brzinom, stari grad je povezan sa novim dijelovima samo jednom glavnom cestom. Sa osam traka Sheikh Al Zajad cesta je uvijek zagusena i saobracaj podsjeca vise na Mumbai nego na zapadne gradove. Kad se desi sudar, obicno je vise vozila ukljuceno, saobracaj potpuno stane dok ne dodje policija. Policajci ocjene situaciju i dodjele, krivcu crveni, a drugom vozacu ili vozacima zeleni karton. Tu postoji nepisano pravilo: Ako je jedan od vozaca Arapin, obavezno dobije zeleni karton. Ostali slucajevi su u milosti policije…Tako je nastala i moja prica.

Hajvan

Jednog dana, po dolasku u Dubai odlucim da posjetim Al Ain, mali gradic nekih 150km daleko od Dubaia. Smjesten oko oaze i okruzen pustinjom,a ima cak i Zoo.To me je najvise zaintrigiralo, Zoo u pustinji, to treba vidjeti. Radi boljeg sporazumjevanja sa lokalcima povedem i Sahima, Iracanina koji zivi u Dubaiu, da mi pomogne kod prevoda. Al Ain smo zacas pregledali i poslije obavezne turske kafe pocnemo da trazimo Zoo. Kako nije bilo nikakvog znaka upitam ja, kako se na arapskom zove Zoo. “Hajvanat”, rece mi Sahim. Pa to je lako, obradujem se ja naglas: U mom bosanskom jeziku postoji rijec Hajvan. “Naziv se moze primijeniti i na ljude kad rade nesto bez razmisljanja, ali je vrlo uvredljiv”, objasni dalje Sahim. Meni je bilo drago, vec treca rijec, poslije “selam” i “masala” koje znam na arapskom… Uskoro je doslo vrijeme da testiram svoj arapski.

Jednoga dana na putu od posla do kuce, koji je obicno trajao par sati, spavam ja na zadnjem sjedistu moga auta. Odjednom tup! Probudim se ja. Vozac Indijac izadje i odmah se vrati u auto. Jedan pogled na njegovu opustenu vilicu koja se tresla mi je sve govorio… Onaj drugi vozac, isto Indijac, je galamio pokazujuci na svoje auto. Ubrzo dodje i policija. Mlad brkat’ policajac, u zelenoj uniformi sa bijelim opasacima, lezerno sidje sa motora i poce da zagleda oba auta. Izvadi blok i pocne nesto da pise. Kad je zavrsio, odlucim ja da izadjem iz auta. “Selam Alejkum”, nazvah ja. Smrknuti policajac, autoritativnog pogleda, koji je upravo odstranjivao drugog vozaca koji nije prestajao galamiti, se okrenu prema meni, zauze pozu i propisno mi odgovori na pozdrav. Upravo kad se spremao da nastavi, ja ga cvrsto pogledah u oci i pokazujuci rukom na drugog vozaca, koji je jos uvijek protestovao, izustih: “Hajvan”. Policajac zastade, lice mu se opusti i pogled postade nekako blazi, pun razumjevanja. Zavuce ruku u dzep, naglo izvadi zeleni karton i pruzi mi ga. Zatim povrati onaj predjasnji strog izraz lica, teatralno se okrenu prema drugom vozacu, izvuce crveni karton i uruci mu ga ponavljajuci: “ Hajvan…hajvan”.

Ja udjoh u auto zadovoljno nastavljajuci, naravno na arapskom: “Masala…masala”.

Abu BLoger