SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, March 11, 2009

Abu BLoger (2)

Kad bih sad odao moj identitet, to za Blog ne bi znacilo mnogo. Neko bi me se sjetio, a vecina ne - i to je to!
Zato sam se odlucio za kukavicku, ali za Blog interesantniju verziju. Pokusat cu se predstaviti sa slikama iz raznih perioda moga zivota, sa imenima i dogadjajima kako ih se sjecam. Unaprijed molim Blogovce da mi ne zamjere, ako se na slikama ili komentarima pojavi neko "nezeljeno" lice. Moram da napomenem, da sam Banja Luku napustio u neka druga vremena i pod drugacijim uvjetima nego vecina blogera. Kritike i ispravke su dobrodosle!

Mozda, poslije ovoga teksta i slike, niko nece prepoznati mene, ali sam siguran da ce te prepoznati Banja Luku u mojoj prici.

Prilozena slika je iz perioda kad sam stanovao u Vakufskoj Palati (znanoj samo kao Palata, za razliku od Djiniceve Palate). Snimljena je na rubu Gradskog Parka, a na poledjini pise: Mala raja- snimio Braco (Mulalic).

Na slici su Ismet (Kobaslic), Zlatko (Hadjikaric), Ratko (Vikic)-vlasnik bicikla, Miso (Valenta) i ja.

Slika je iz vremena:

Kada je Djinica Palata bila najvisa zgrada u gradu. Na najvisem dijelu je stanovao moj drug Eno. Hotel Slavija (tek sagradjen) je bio Francuska zgrada. Nazvan tako, jer su u njoj zivjeli Francuzi koji su gradili Celulozu. Oni su imali i prvi televizor. Pred mojom zgradom okretao se, crveni, dvospratni autobus. S njime si se mogao voziti do Trapiskog ili Seherskog mosta, a da ne platis - samo si morao biti brz. Bio je uvijek naheren i ja sam mislio da tako i treba. Pored Hotela Palas se gradila zgrada, koja je podsjecala na brod. Poslije su je prozvali Titanik! Iza Francuske zgrade (Hotel Slavija) je slobodno tekla, puna klenova, Crkvena. Bila je najdublja, skoro do vrata, na mjestu kasnije prozvanim Bulevar. Na drugoj obali Crkvene je bio "Ciganluk" i Djinica vocnjaci, sa najboljim jabukama.

Kaputi su se kupovali kod Luke (za neupucene - Varteks u Djinica Palati) i to na veresiju. Nista ziranti i folovi, samo te zapise u knjigu i placas kad mozes. Kod Sukrije se mogla dobiti djaba sampita. Samo si trebao gurati kolica sa ledom koji se skupljao zimi na obalama cistog Vrbasa i ostavljao u pecini pored mosta (Gradskog), pokriven piljevinom.

U Banja Luci je izvrsena prva pljacka u americkom stilu. Troje Slovenaca (dva muskarca i zena) na motoru sa prikolicom, pokusali su opljackati banku i nekoliko radnji. Majka moga druga Mise bila je "taoc". Na kraju su se zabarikadirali u podkrovlju zgrade, kod Pozorista Lutaka, gdje su ih i ubili. Mi smo trcali ko bez duse, da nam sta ne promakne. Poslije je ta kuca bila "istorijsko mjesto" - samo za nas odvazne.

Alija je poceo svoju Adu na Vrbasu (period prije Zivotinjskog Carstva). U Americi se pojavio Elvis. Mi smo imali naseg Cuneta (koji je pjevao u Palasu).

Prva godina rukometnog Borca (pobjednici kupa). Moj komsija Pop nije ni pomisljao na rukomet. Borac na celu sa Tomom Knezom ce morat' cekati jos tri godine do Prve Lige. Najbolji na motoru Pero Popovic. Za njega smo svi navijali. Nema veze sto je uvijek bio zadnji. Najbolji biciklista Bilal.

Najzgodnija cura u gradu Ajsa (Karabegovic), moja komsinica.

Cistac cipela i fijakerista su bila zanimanja u Banjaluci. Kod cistaca cipela si cuo vijesti (posebno o Borcu), a fijakerom se islo od Stanice do Bolnice. Na Stanici su bili i najbolji cevapi. Vozom se islo do Predgradja.

Cigare su se kupovale na komad, zamotane u papir, samo si morao reci da je za dedu. Kokosi su letjele preko krova, kad ih poganjas. Mogle su se kupiti samo zive i sve su bile "Free range".

Rusi i Amerikanci su pokusavali da oblete Zemlju. Mi smo znali sve sta ce se kasnije desiti. Citali smo Flash Gordona. (Pardon, gledali slike).

Mnogi Blogovci i ostali su sanjali da odu u Ameriku. (Narodna: Moras biti pazljiv sta sanjas, mogao bi ti se san "ne daj boze" i ostvariti!)

Mene tada nije bilo ni zasto briga, skola ce mi biti sagradjena tek za dvije godine (Braca Pavlic).

Godina je 1957

Abu BLoger

Labels: ,

29 Comments:

Blogger co said...

Ne znam da li ce biti komentara ali ja ne mogu a da se ne javim s par rijeci.

Prvo, drago mi je da se raja aktivirala (jos nekoliko priloga jestiglo i u pripremi su) i tako mi olaksala posao. Cini mi se da bi moglo biti interesantno jer su prilozi tematski veoma razliciti pa ce biti za svakog po nesto.

A sto se tice vremena koje Abu BLoger opisuje, ima tu dosta toga sto mi je ostalo u sjecanju. Na primjer, pljacka o kojoj prica mi se urezala u sjecanje jer sam, ni sam ne znam kako i zasto, bio na licu mjesta (imao sam tada 9 godina). Dobro se sjecam da sam se nasao medju rajom koja se okupila u blizini mjesta dogadjanja i pucnjave izmedju milicije i pljackasa. Sada mi se to vise cini kao da sam gledao film. Godinama nakon toga se nesto slicno nije desilo sve do ovih zadnjih godina kada gradovi u bivsem kraju sve vise lice onim americkim: svi znamo sta se desavalo i desava u Beogradu, Zagrebu, Banjaluci…

Sjecam se onog Borca i Tome Kneza. Borca se sjecam iz vremena kada je igrao u ligi koja se zvala republickom ili tako nesto. O Tomi sam prvi put cuo na tribinama kada su oni stariji pricali kako ce Borac biti mnogo bolji kad se Tomo vrati iz vojske (sto se kasnije obistinilo). Tomo je bio prvi (cini mi se i jedini do sada) igrac kluba iz druge like koji je zaigrao u reprezentaciji Jugoslavije. Da li se ko sjeca Olimpijade 60. u Rimu kada je nasa nogomenta reprezentacija u kojoj je Tomo igrao osvojila zlatnu medalju?

Flas Gordon je bio glavni junak Plavog vjesnika koji je bio nekakva protuteza Kekecu (stampao se u Zagrebu a Kekec u Beogradu). Iz Kekeca se sjecam stripa Capa i Gru-Gru! Talicni Tom i braca Daltoni su bili nenadmasni a za Princa Valijanta se ne sjecam gdje je stampan. Prvo sam mislio da je to bilo u Plavom vjesniku ali vise nisam siguran. A mi u Bosni smo imali Male Novine (svi u razredu smo bili predplaceni na njih i citali smo ih imedju casova ). Njihov junak je bio rendzer Tim (prezimena se ne sjecam).

Da, bila su to druga vremena i iako je od tih dana proslo vise od 50 godina jos se nesto od toga zadrzalo u ovom sto je jos ostalo od mozga.

Thursday, 12 March, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Za Abua:
ti si R?
Dobro ti je pamćenje.
Kako je Šeško?

R.

P.S. Rendžer Tim se prezivao Tejlor.

Thursday, 12 March, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Jedan od mojih, drugara, sa slike, je znao da prica vrlo uzbudljive price. Sjecam se…borili su se zuti, crveni I crni mravi; Zaboravio sam ime poglavice crnih, koji su uvijek pobjedjivali... Mi smo poslije isli kuci i dugo nismo mogli da zaspemo, razmisljajuci sta ce se sutra desiti. Svako vece se, jos prije mraka, zauzimalo najbolje mjesto na klupi, u parku, ocekujuci nastavak.
Nas “Anderson” je imao bicikl i nije se bojao nicega, pa ni Romija. Lako je bilo njemu… imao je starijeg brata, Mladena

Abu BLoger

Friday, 13 March, 2009  
Anonymous Nada said...

Ova tema nekako zastade, a bas me zaintrigirala. Ratko Vikic je koliko znam u Banjaluci, Zlatko Hadzikaric u Njemackoj, nazalost udovac, sa dve lijepe kceri. Podatci od prije nekoliko godina. I dalje ne znam nista, ni o njima ni o ostalima sa slike. Naravno ni Abu Blogera jos uvijek ne prepoznajem, ali uz jos neki podatak mozda i pogodim.

Friday, 20 March, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Za Abu eR-a!
Bic je bio od Danilukovice.
Romi?
Najjači je bio Ismet.

R

Friday, 20 March, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Moj prvi prilog je u stvari lista kratkih prica (Vjeko je naslove preokrenuo u jednu pricu), iz jednog od perioda moga zivota u Banjaluci. Price o navedenim ljudima, objektima i dogadjaima su sjecanja petogodisnjaka na 50te godine. Cilj je bio da vidim koliko se moji vrsnjaci i drugovi sa slike sjecaju. Ocekivao sam komentare, radije nego zelju da se otkrije moj identitet.

Ja cu nastaviti sa pricama, spominjuci Blogere I ostale meni poznate dogadjaje iz raznih perioda.

PS
Za R. – Romi je bio pas Dr. Cukca (Erdel Terier), nikad nije lajao-samo bi nas obarao u snijeg. Cuvala ga Dragica…?.Ne znam sta sada radis … price kao tvoje su sada jako popularne na filmu!

Za Nadu – Da li poznajes drugare sa slike iz istog perioda ili kasnije…!?
Peti sa slike (Miso Valenta) je, nazalost prerano, zavrsio svoj zivot u Amsterdamu 70tih…!?

Abu BLoger

Saturday, 21 March, 2009  
Anonymous Nada said...

Ja sam nesto mladja i sjecam se i Ratka i Paje (Zlatka) prvo sa korzoa, kad sam ja bila mala raja, a oni vec vidjeni sarmeri. Dakle petnaestak godina kasnije. Poslije smo se i poznavali i povremeno druzili, ali ja sam toliko davno otisla iz Banjaluke i sve sto o njima znam su uglavnom informacije od zajednickih poznanika.

Saturday, 21 March, 2009  
Anonymous Nada Stefanac said...

Halo Co

Ja sam jedna od Danilukovica (bic je od Danilukovice )....Nada Stefanac rodj. Daniluk.
Poznato Ti.....????
Ne citam bas blogove (tu i tamo Tvoj i Cajin)...ne odusevljava me komunikacija na nevidjeno, ne muci me nikakva nostalgija a i ljena sam pisati. Abu Bloger nam je umrezio zivote, pa cu nesto napisati.

Ti i ja: LJubijska veza_Tvoja teta Markovica, nasa kuma. Poslije smo isli u istu skolu...Ti elektro, ja arh.gradj. odsjek.Slijedi glazba, odnosno Usamljeni (moj bratic Zlatko ritam, a moj buduci muz Miro bubnjevi) itd, itd.

Ratko i ja: Opet LJubijska veza, opet kumovi. Ratko i Mladen su dolazili u Ljubiju kod Sedlacekovih.

Valenta i ja: isto Ljubijska veza: njegova mama Vlasta Blaha je bila najbolja prijateljica moje mame.
Mi smo se .57 doselili u Banju Luku, u celulozinu zgradu ( knjzara Kultura) na Hanistu. Skola Brace Pavlic je bila u staroj neuglednoj dugoj prizemnici bivse industrijske skole. Na tom mjestu je sad stamb. zgrada H 164. Sjecam se nekih nastavnika...Cica Brzica, matematika, Vera Rakic, sh, Divjakovka, francuski, Ihsija
Kurbegovic_geografija...

Moje prijateljice iz tog vremena su Mira Tomaš, Mirjana Dozudic i Sabina Medic.

U francuskoj zgradi je zivjela visoka, krupna i prsata francuskinja sa cetvorogodisnjim sinom Olivijeom. On i moja sestra Vesna bili su najbolj drugari, a komunikacija je tekla otprilike ovako: Olivje, Olivje dođi, dođi...
naravno s francuskim naglaskom.

Pljacka u Banjoj Luci....ma i meni je to kao film. Naravno da sam ja u svom skitalackom duhu morala biti
svuda prisutna.

Te godine gradila se nova fontana u gradskom parku. One ribice na kupoli bile su izradjene od ogledalai lijepo su svjetlucale pod slapovima vode i sunca, ali su ogledalca stalno otpadala, pa su su ih zamjenili nekom tamnom masom.

To su neka od sjecanja koje je potaknuo Abu bloger. Pitam se nije li on Cici Almaz Sarajlic ?
Pozdrav Nada

Sunday, 22 March, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Bravo Nado tako treba…samo nastavi! Odmah da ti kazem nisam Cico a ni Miki Sarajlic; Oni su bili moji prijatelji iz tog doba. Fontana u parku tada nije imao nastresnicu sa ribicama, to je doslo kasnije; Po njoj smo se klizali kad se voda zaledi. U to vrijeme su se jos iskopavali ostaci groblja, koje je ranije bilo na prostoru parka.

Mozda zato sto sam vecinu vremena provodio na ulici i upijao, te su mi uspomene naj jasnije!? Sjecas li se iz lektire…taj i taj pisac, rodjen sredinom proslog stoljeca…kako to staro izgleda?
Zato cu malo preci na kasnija vremena, kojih ce se drugi ljudi sjecati; Ali obecavam da cu se vratiti na 50te.

Pozdrav
Abu BLoger

Sunday, 22 March, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Za Abu eRa i drustvo:
sjecate li se debelog Zelembaca, grupnih izleta na Suturliju
i ‘ratova’ Palatana sa Glinurijom (Glinom)?
Kasnije su mravi i pacovi izasli iz prica i usli nase zivote!

R

Monday, 23 March, 2009  
Blogger co said...

Evo da se i ja nadovezem na ovaj Nadim komentar s nekoliko stvari koje su mi ostale u sjecanju vjerojatno iz tog perioda jer sa ove distance ne mogu tacno odrediti godine. Vjerojatno se radi o pedesetim.

Trgovine Varteks se dobro sjecam jer su moji takodjer kupovali u njoj. Sjecam se da je mama poznavala trgovca ali imena se sada ne sjecam. Vjerojanto se radi o istoj osobi. Varteks je bio popularan u ona vremena a sjecam se da sam u njega navracao i kada se kasnije preselio u zgradu u kojem je smjesteno Elektricno.

Neka me neko ispravi ako grijesim ali iz tog vremena je i kiosk za novine, okrugli, ispred hotela Palas u cijem sam izlogu jedne veceri ugledao prvi broj casopisa za djecu Kekec.

Isto tako se sjecam najuze kuce u Banjaluci u glavnoj ulici negdje malo ispred mjesta gdje se sada nalazi Ekspres restoran. Isto tako se sjecam i jedne trgovine u istom sklopu kuca koja je, osim prodajnog prostora u nivou ulice imala i jednu prostoriju u podrumu. Sta se tamo prodavalo ne sjecam se ali znam da sam u nju zbog necega navracao. Sve su te kuce, kao i Djinica palaca nestale s lica zemlje poslije zemljotresa.

A stari autobusi na sprat, kako smo ih popularno zvali Londonci, su zaista veomo cesto bili nageti na jednu stranu. Otisli bi im amortizeri a kako su bili nabavljeni nakon sto su svoje odsluzili u engleskoj prestonici, nije ih bilo lako popraviti. Vozio sam se njima cesto i dobro se sjecam kako bi krov autobusa zapinjao za krosnje drveca iduci Titovom i Mladena Stojanovica ulicom. Davalo je to posebnu draz voznji pa smo se mi djeca uvijek utrkivali da sjednemo na prednje desno sjedalo na spratu, tamo gdje su grane najzesce udarale. Bilo bi interesantno saznati kome je pala ideja da nabavi ove autobuse jer se ne sjecam da ih je bilo u drugim gradovima bivse Juge.

Inetersantno je bilo i korzo Titovom, od Palasa pa do Narodnog pozorista. Saobracaj bi uvece na ovom dijelu bio zabranjem, samo su Londonci uznemiravali setace.

Ima toga puno sto je jos ostalo u glavi samo malo sporije izbija na “povrsinu”. A neke stvari se i pomjesaju pa nisam siguran sta je bilo prije a sta kasnije. Ali to i nije najbitnije. Vazno je da se druzimo, makar i ovako, na daljinu.

Monday, 23 March, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Pozdrav COu ,

Kiosk je bio na cosku, imao je nastresnicu. Negdje prije 1960 je srusen a preko puta, na straini Name, sagradjen novi “moderniji” i veci.

Naj-uza kuca u Banja Luci je bila, po mom sjecanju 1.5m siroka i imala dva sprata. Do nje je bila pekara, brico i javna kuhinja. Bila je tacno preko puta “Male Zmaj Jovine” skole. Ta skola je bila do Ferhadije. Ukinuta je1959 godine. (Poslije je na toj strani bila prodavnica suvenira). Sav namjestaj je prenesen u novu Braca Pavlic skolu. Stolovi su se selili kamionom a stolice su nosila djeca. Stotine djece je toga dana ukljuceno u “zabavu”. Uspjesni su dobili limunadu; Oni manji su se predavali i ostavljali stolice kojekuda. Ja sam svoju donio do kuce. Kad sam par dana kasnije krenuo u prvi razred, ponio sam i stolicu.

Varteks je bio na srednjem ulazu u Djinica palatu. Do njega na istom ulazu je bio Putnik. Cika Luka ja u ta, prilicno teska vremena, davao robu na kredit. Imao je veliku crnu knjigu u koju je zavodio duznike. Oni bi poslije placali kad mogu. Kako ja to znam? Pa bio sam njegov nezamjenjivi i ekskluzivni maneken. Kad bi neko dosao da kupi kaput, sarmantni, Luka bi mu uspio utrapiti i djecije odjelce. To je bila uhodana sema. Pozvao bi me iz dvorista i onako zajapurenog od krpenjaka bi me njegove cure uvele pozadi, da me prvo umiju i zacesljaju. Onda bi mi obukli odjelce. (tada su u modi bila mornarska) i izveli me, na zagled. Nema veze ako je dijete vece ili manje. “Ponesi kuci, probaj, a poslije cemo lako zamjeniti”, kazao bi Luka. Sto se moje place tice, imao sam otvoren kredit kod Sukrije. (“Enese… reko ti je Luka da mi das sladoled, on ce platit”). Takodjer sam nosio eksluzivno Varteksovu odjecu. “Dodji imam za tebe nesto, sa felerom”, zvao bi me Luka. Stvarno je bio najbolji. Mladi Dzevdo (Delic) se tek tada probijao sa radnjom ispod Titanika (na onom cosku sto se srusio za vrijeme potresa).
Zahvaljujuci takvom uspjehu Varteks je sagradio novu, modernu, prodavnicu kod elektricnog. Luka se uskoro penzioniso i Varteks vise nije bio ni sjena staroga; Cak ih je i maneken napustio.

Abu BLoger

Monday, 23 March, 2009  
Blogger co said...

Eh kako se memorija polako vraca. Kad Abu BLoger spomenu mornarsko odijelo, sjetih se da sam upravo ja bio jedan od 'sretnika' koji je zavrsio u takvom odijelu. Gotovo sam siguran da negdje imam fotografiju iz tog vremena upravo u mornarskom odijelu samo je moram 'iskopati'. Ako je nadjem, pustam je na blog kao 'zvanicni dokaz' (samo je ne mogu ubaciti u komentar - moracu je ubaciti iza priloga).

Monday, 23 March, 2009  
Anonymous vjeko said...

Uh, jeste vi stari. (izuzev Nade)

Posto R-Anonymous ocigledno zna ko je Abu BLoger(nek rjesenje i dalje zadrzi za sebe) red je da dobije i prvu nagradu, a to je protekcijsko, prekoredno objavljivanje priloga na blogu, bez obzira na zatrpanost urednika istima. Vjerujem da ce se Co sloziti.

PS. Mojne o mravima sem ako nije u pitanju Mali Mrav; da se zna da i mi znamo ko je R-Anonymous.

Samo nastavite, ne dalje od ??-tih.

Monday, 23 March, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Za R.

Palatani su u to vrijeme vodili rat na dva fronta: Sa Ciganlukom (preko Crkvene) i sa Cajevackom zgradom (Glinurija). Glinuriju je naravno predvodio Glina, a ostali su bili Kiko, braca Istvanici…. Cast Ciganluka su branili Ziza, Riza, braca Beganovici. Palatani na celu sa Ismetom,Ilko, Miki, Eno, braca Bojcici, Zlatko (B), Miso, Brane (V), Brane (P). Imali smo i pojacanje, Cacan (Bajbaga), Ismetov rodjak. On nam je bio jako vazan. Njegova glava je protivnicima bila orjentir, ni najveci pacer je nebi promasio. Ja sam bio suvise brz na kamenu (jednom sam razbio lampu u parku, a drugi put Dreni (Polic) glavu). Tada je debeli Zelembac - parkas, okrugle glave,sa crvenim obrazima i sesirom rekao mome ocu da je sve vidio, ali nece prijavit.
U mirnodopska vremena smo sa Glinarijom igrali lopte. Vec tada se na njihovom golu isticao Kiko (Halvadjija).
Veci su isli na Suturliju. Mi manji smo ljeto provodili na plazama Crkvene (Bulevar) ili pod Kastelom na Vrbasu (sa roditeljima koji su mislili da mi mozemo bez kupacih).

Sjecas li se brice na Hanistu… kako mu je masina cupala…!.

Gdje si sad? Obradovao sam se kad sam vidio Mladena na Blogu!

Puno pozdrava

Abu BLoger

Tuesday, 24 March, 2009  
Anonymous Anonymous said...

gledajući sliku, probaću se sjetiti svih koji su živjeli u palati te koji bi mogao biti ti. malo me buni tvoja plava kosa,ali idemo po redu. na broju 1 u ul. M. bursać bili su:bojičić milenko i duško, ja i miki na 1. katu pa onda plečaši na 2. katu pa iskan i beba Mešinović, ismeta i ismet kobašlić, pa na trećem ban Zoran i sad se ne mogu sjetiti ko je bio u stanu do njih. pa srednji ulaz: terzić borona 1. katu, pa vikići na drugom i hađikarići na trećem, tu su bili i brat i sestra Polić valjda Drena ,gdje je sestra bila veoma zgodna ali njen brat je bio premali u odnosu na ovu sliku. onda treći ulaz: horozovići u prizemlju on je bio pazikuća pa do njih dvije sestre ne mogu se sada sjetiti imena, prvi kat ajša karabegović, pa onda ksenija u stanu do Barukčiča koji bi mogao biti na slici ali je Emir imao crnu kosu, pa moja sestrična Ferida - Činka, na drugom Mulalić, pa onda Zdenko Vidović, ali on sigurno nije iako je plav, onda je sigurno Cuco brat od Zdenka, i na trećem katu ovaj mali Mišo sa slike koji je imao mlađeg brata i najveću nogu koju sam do tada vidio.
o ostalim događajima i ljudima mogu pričati pa tko je željan informacija može mi se javiti. da li se netko sjeća Edgara francuza iz onog celulozinog hotela itd itd. pozdrav svima od Cice

Tuesday, 24 March, 2009  
Anonymous almaz sarajlic - cico said...

pozdrav co-u i Miri i Nadi

do tebe sam došao preko Mire Štefanca i ong bloga o banjalučaninu iz palate u ulici M. Bursać.
sve stanare sam pobrojao iz palate i mislim da bi to mogao biti mali CUCO Vidović brat od Zdenka, jer svi ostali mi ne odgovaraju po veličini i boji kose i sada ču ih još jednom pobrojati po ulazima:

- 1- ulaz
Cico - (ja) i Miki Sarajlić
Duško i Milenko - mikac Bojičić
dr. Čukca i njegovog psa nečemo ubrajati,
onda Plečaši - Ljilja i njen mlađi brat,
Ismet i Ismeta Kobašlić i Iskan i Beba Mešinović - moji bratići i sestrićne
Ban Zoran. on je plav ali bi morao biti puno veći od svih na slici

- 2- ulaz
Terzić Boro i sestra Ljilja, pa iznad njega braća Vikići
a iznad njih Hađikarići, Zlaja sa slike i stariji mu brat
pa onda Polići, Drena i njen mlađi brat
tu je bila još i Dušanka Banjac

.-3 - ulaz

u dvorištu
Horizovići, on je pazikuća i ima, mislim da su dvije sestre Haca i ona mlađa, pa onda dvije sestre u uglu ne znam kako se zovu
na katu Ajša karabegović, pa Emir Barukčić, pa Ksenija i moja sestrićna Ferida - Činka, pa na katu
Mulalić braco koji je bio najstariji, pa Zdenko i Cuco Vidović
pa Mišo valenta i njegov brat.

ako netko zna više neka se javi,
sa komentarom da malo razmijenimo utiske. pozdrav svima Cico iz Palate sada u Zagrebu ustvari u Zaprešiću

Tuesday, 24 March, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Pozdrav Cico
Da ti malo pomognem;
Treci ulaz-druga sestra je bila Rilja, Mladja sestra preko puta je bila Dragana,Na vrhu su bile jos Vera i Nada Gajanovic, Zlatko i Seka Bojic, Lela Filipovic kod koje je stanovao sestric, sin Tunje Filipovica. Nemoj dalje...
Sjecas li se ratova, lokalnih, izmedju Bojicica i Sarajlica. Bojiste je bilo zajednicki hodnik koji su dva stana dijelila...?
Pozdrav
Abu BLoger

Tuesday, 24 March, 2009  
Anonymous cico said...

upravo sam otvorio i svoju blog stranicu, kao odgovor na tvoje komentare. ne mogu vjerovati da je tajnoviti bloger Duško Bojičić, jer samo on i Mikac znaju za naše lokalne ratove u zajedničkom hodn iku. Sječaš li se igre skrivača kada se Duško sakrio un veš mašinu a Miki je pokrenuo , koja li je to frka nastala. Duško je jedva živu glavu izvukao. A sada ču ti otkriti jednu tajnu koju smo ja i Miki čuvali cijeli Život. Pošto smi živjeli u istom stanu, koji je ustvari bio za bogataše samo ime kaže : palata, mi smo imali jedan dio stana a vi Bojčići drugi. U našoj spavačoj sobi je bilo zvonce koje je zvonilo u vašu djevojačku sob u i vi ste stalno izlazili na vrata u hodniku da provjerite tko to zvoni. to je bilo zvonce za poslugu i kod podjele stana to nitko nije ukinuo.
Inaće na našem u.lazu su još bili Desa i Drago Gvozden, pa sudija Hakija u stanu do našeg.
pozdrav svima od Cice
Za sada dosta pa ćemo se čuti drugi put

Saturday, 28 March, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Ciao Cico,
Vi ste imali uglacan parket i hodali na krpama, a mi smo vam po parketu sipali vodu. Vi ste nas gadjali krpama, a mi ih nismo vracali...!?
Sjecam se Edgara. Vikali smo mu Francuzo bacaj para. Edgar je pazio da pare baci Bici Djekic!

Saturday, 28 March, 2009  
Anonymous cico said...

E moj Duško, ne može biti nitko drugi jer samo vi znate te događaje iz našeg života u zajedničkom stanu. Točno je morali smo glancati parkete i držati ih čistim. sječaš li se kanti sa vodom na onim okretnim vratima od vašeg malog hodnika, koji ste dijelili sa Stakom. kojih li je sve bilo psina, trebalo bi puno vremena da se sve to napiše. Nisi ništa odgovorio na ono skrivanje u veš mašini, pa gledanje televizije sa kauča a mi složeni kao sardine, pa turnira u šahu koji su trajali danima i noćima između nas četvorice. nastavak drugi put idem sada malo na kartanje već me čekaju a kod tebe je sada još uvelike dan. pozdrav Cico

Saturday, 28 March, 2009  
Anonymous vjeko said...

Grijesis Cico! Ta vasa palata mora da je imala hodnike ko lavirinte, pa si malo krecuci se kroz sjecanja istih, zalutao.

" E moj Duško, ne može biti nitko drugi jer samo vi znate te događaje iz našeg života u zajedničkom stanu." Ta recenica i mene sad zbunjuje, pa cu izgleda i ja morati provjeriti za koga je, sem Luke, u ta vremena radio Abu BLoger.

Javice se on najvjerovatnije sutra, kad radi tada ima najvise vremena. Meni uvjek vadi mast kako ima posao da ce mu jednog dana biti zao otici u penziju.

pozdrav

Saturday, 28 March, 2009  
Anonymous almazzaprei said...

evo mene ponovo, sada sa osvježenim pamčenjem o imenima stanara u palati.
1. u stanu do nas su prije suca Hakije bili suci Čiković Bruno sa ženom i sinom a prije njih Pračić Ibro sa sinom. u istom ulazu su još bili Lutka sa sinom Mišom i Todaran koji nije imao noge.
U dvorišnom stanu u uglu pored Hace i Rilje živjeli su Smiljanići sa dvije kćerke. u tom ulazu živio je jedan doktor sa ženom, kasnije ču se sjetiti imena. oni su davno odselili u Zagreb, prije mene.
Nadam se da ćemo na kraju sve rekonstruirati od početka do kraja.Eto toliko od Cice.

Sunday, 29 March, 2009  
Anonymous almaz sarajlic said...

izgleda da je cijela palata da mi glancamo parkete i da smo to morali raditi, jer nam je mama radila. Činjenica da je abubloger na slici plav a Duško to nije bio dovodi u sumnju moju teoriju. uostalom takva su vremena bila da smo se svi družili i bili kao jedna obitelj. pa su svi sve znali. ali su mi poznate rijeći "drugar" i "ciao cico", pa me i to malo zavelo. prije suca hakije u stanu do našeg živjela je još jedna obitelj imali su sina čijeg se imena ne mogu sjetiti, ali mi se čini da bi on morao biti stariji od mene, pa onda on otpada.
No nema veze važne su zajedničke uspomene iz našeg djetinjstva i života u nekad najljepšem gradu sa najljepšim curama.
a Vjeki moram reći da smo imali 2 hodnika: veliki i mali i stalno je bilo ratova.

pozdrav svima od Cice

Sunday, 29 March, 2009  
Anonymous Ratko said...

Za Abua
Upamtio si dosta slika i imena, ali zbunjuješ sa Glinurijom. Glina, odnosno Glinurija je bilo područje uz Crkvenu od igrališta današnje gimnazije pa do cca Radiotona... Njihov glavni predstavnik, bar u ’moje’ vrijeme bio je Zebi (Guzara). Ne složem se da je Pero Popović uvijek bio zadnji, čak obratno...
Inače, ostao sam u Banjaluci, a Mladen je u Švedskoj već četrdesetak godina.
Pozdrav,
Ratko

Thursday, 02 April, 2009  
Anonymous Ratko said...

Za Cicu,
Malo ću dopuniti tvoj popis komšija iz Palate:
-u tvom ulazu: Nada Pavić i Slavica Plećaš, pa jedna makedonaska familija sa više djece...
-u mom ulazu: Vera Slijepčević, a stanove su dijelili Terzić i Ašer, Vikić i Valenta (Mišo i Brane) sa Brankom Blaha... Zlatkovog starijeg brata zvali su Keko...
-u trećem ulazu: Smiljanići, prof. Ajša, Mulalići (Zlata i Braco), Borići (Zlatko i Seka)...
I samo da znaš, ja sam prepoznao Abu Blogera! Možda bi i ti da si pažljivo pročitao sve tekstove.
Pozdrav,
Ratko

Thursday, 02 April, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Za Ratka,
Sto se Gline tice, imao sam ja problema da se odlucim. Ciganluk mi je prvo pao na pamet. Medjutim zbunilo me ime iz cajevceve zgrade. On im je bio vodja, poslije igrao rukomet, mislio sam da se zvao Glina. Guzare se sjecam, kao i ostalih koje spominjes: Keke, Borica, Tvoga oca koji je uvijek bio na biciklu sa snalom na nogavici. Aserova majka se zvala Blanka, a ocuh debeli Sojher, sjecas se...?
Ja sam tada imao pet godina, sa sest sam vec zivio kod kina Kozare.
Ti si imao devet, pa se bolje sjecas.
Pozdrav Abu

Thursday, 02 April, 2009  
Anonymous vjeko said...

Jel’ svijet mali, il’ je blog veliki. A valjda je sve, tu negdje u sredini.

Kada sam napisao da znamo ko je R- Anonymous, nisam ni svjestan bio da ga znam i licno, a ne samo povezujuci blogerske komentare. Prijateljsko – rodjacki link jos iz vremena dok je drustvo iz osiguranja iznad Glas knjizare u Gospodskoj imalo istureni salter u Zanatskom. Takozvani poznanik iz kafane. Meni tada znan samo imenom, bez prezimena. Ide pozdrav za R- Anonymousa i nemoj zaboraviti da podignes nagradu tj. da posaljes prilog kad se vratis sa puta (iz Bijeljine).

Pozdrav, pardon Bok Cico; tebe neznam al’ te tvoje nove krajeve itekako znam. Trougao Podsused - Ivanec – Zapresic. Jos iz vremena dok se u Zapresic dolazilo starom cestom, cim predjes Krapinski most odmah s desne stane, a sta drugo do kafana, pa onda mala pilana, pa slijeva zeljeznicka stanica, pa vjestacko jezero sa ostrvom na sredini ( ako je jos tamo). Iz nekih 70-tih, prije nego sto je Vijadukt osedlao Krapinu, pa prugu i Savu. Kad mi je Zapresicki Gvozdeni Konj svaku noc remetio san. Tebi pozdrav, a Co-u sa predgradja, da se ne pati, pomoc iz naseg jezika.

Nista voz –vlak, Gvozdeni Konj. Doduse, ja sam mu vjerovatno bio puno blize od Coa. Mazio sam ga kroz prozor kuce u kojoj sam proveo prvih sest godina zivota. Iza Zelje sa stanicom milicije i Lazom milicionerom, ide Granap sa cini mi se Kuzekovim kao stanarima jednog djela zdanja, a onda ona utovarno-istovarna stocna rampa, ustvari perfektno djecije igraliste, ta dvije kuce (Delaci, Busici i mi) i veliko dudovo drvo u sredini dvorista. Drvo sa slatkim plodovima al’ nepisem vocka, jer nikad te plodove nisam nasao u prodaji. Da se vratim na konja. Kako ga ne bi mazio kad mi je omogucavo prvi djeparac u ona vremena. Crveni signal; parkira ga uz nasu ogradu; sat, dva nekad i duze; putuju na more zedni putnici, a ja dobro dijete tocim vodu i nepitam koliko placaju. A placaju, za Nikad Robom tj Mirko i Slavko koga sam dobijao preko veze, uvece kad stigne roba dok su drugi morali cekati jutro i otvaranje jedine trafike preko puta ulaza u stanicu u kojoj sam i ja ponekad, nazovi radio.

A onda zemljotres, opet Zapresic, a i vecera je gotova.

Pozdrav

Thursday, 02 April, 2009  
Anonymous Anonymous said...

nakondugo vremena evo mene ponovo- ne mogu da spavam pa u krevetu malo čitam i obnavljam sjećanja uz abu blogera i uzbluz.što se tiće abua ratko me je podsjetio da malo bolje pročitam i činjenica da je rekao da je odselio iznad kina Kozare sve mi je rekla.. tata mu je bio neki oficir a on je onaj sa najvećom nogom koju sam zapamtio kao klinac.
ako jo š netko čita samo da kažem da smo imali prije neki dan lijepo druženje- došao je Duško iz Brazila, Mikac iz Ljubljane i još neki frendivi iz Jajca, Ismet Popaja gitarist , veliki prijatelj sa Arsenom Dedičem.
pozdrav svima od Cice iz nekadašnje Palate

Wednesday, 21 October, 2009  

Post a Comment

<< Home