SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, February 27, 2009

Rodna kuca

Prosle godine smo moja porodica i ja isli u Jugu. Prvo u Banja Luku par dana, zatim u Rijeku kod Kate Pehar, desetak dana, i u povratku Sandro (moj mladji sin) i ja, nakon sto smo Branu i Davora odvezli u Zagreb na avion, krenemo kroz Zagorje. Ja znam da Sandro u Gimanziji uci o “istoku” sve enciklopedijski. Pitao sam ga da li zeli vidjeti gdje je rodjen treci svjetski diktator - komunista - kako pise u knjigama zapada?

Naravno brzo smo se dogovorili i zaputili smo se u Kumrovec. Ja, po drugi puta u zivotu, da se ponovo upisem u Titove pionire a Sandro prvi puta i odmah je rekao da ce slijedecu slobodnu temu iz Istorije uzeti o Titu. Ja sam Zagorje, Kumrovec, i sve sto smo vidjeli fimovao u 1962-gu kada sam kao desetogodisnjak isao na eskurziju u posjetu rodnoj kuci naseg GENIJA. A zasto sada pisem da je Tile - genije. Sada proizilazi da je on znao kakav je narod Juge i kako s njim treba?

U Kumrovcu smo se zadrzali oko 2 sata. Sve je isto kao prije, samo je Veliki dom omladine prazan. Nema vise omladine, nema vise obuke za mlade politicke kadrove. Sada se sve to radi na drugaciji nacin, a zivot i relacije u bivsoj Jugi su ogledalo svega.

Prilazeci Kumrovcu mislio sam da cemo mi biti jedini posjetioci, ali nije tako. Bilo mi je drago da sam se prevario. Na velikom parkingu je stajalo 5-6 auta i jedan autobus iz Celja. Ono cemu sam se obradovao je i cinjenica da se jos sve dobro odrzava. U prodavnici suvenira mi kazu da je otvoreno svaki dan od 9 ujutro do 9 uvece u periodu april-oktobar. Pored prodavnice je i nekoliko zena koje prodaju strudle sa makom i sirom (bas su ukusne) i vino. Sandro je sve detaljno slikao, a ja sam setkao, razgledao i sanjario. Sanjario o nama svima koji smo se rasuli po svijetu a bilo nam je tako lijepo u vrijeme dok je Tile zivio. U kuci jos stoji knjiga za upis gostiju i bila mi je veoma interesantna. Listao sam je polako i citao. Komentar ljudi iz svih krajeva Juge. Svi mu odaju postu i zale za Tiletovim vremenima.

Dragi posjetioci bloga pregledajte malo slike i vjerovatno cete se sjetiti davnih, djecackih eskurzija u ove prostore, odlazaka na radne akcije, sletove bratstva i jedinstva. Lijepe uspomene su ostale a jos je ljepse da nam ih nitko ne moze uskratiti ili uzeti.

Sega.

Labels: ,

3 Comments:

Anonymous vjeko said...

Rece onomad lord Karington

"Poznavao sam vaseg predsjednika i postovao sam ga, sad kad sam upoznao vas ja mu se divim."

Ovo je istorija koju volim da procitam i o kojoj mogu da pricam Andreju. Ona nasa zajednicka, lijepa, za kojom smo svi nostalgicni ako smo iskreni.

A ona druga, oko cijeg se ni imena ne mozemo sloziti, za mene je samo nauka o proslosti, koja nam odvraca paznju od sadasnjosti, sa ciljem da nam sjebe buducnost. Bez obzira zvali je mi istorijom, povjescu ili historijom. I kad god se pocne caprkati po njoj nastaju nerjesivi problemi.

Od zapada smo preuzeli ili nam je on uvalio sve sto ne valja. A nikako da uzmemo jedino sto valja (on nam to sigurno nece dati), da zamjenimo politicku ekonomiju za ekonomsku politiku, jer tu ta istorija nema sta da trazi.

PS. Damama izvinjenje za onu spornu rijec, ako im treba, jer i ona je nasa i za mene na pravom mjestu

Friday, 27 February, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Ma, dragi Vjeko, nema potrebe da se izvinjavas damama za samo jednu rijec.Pa ti si mala maca prema nasim politicarima iz BIH.
Ovo sto napisa Sega tako orkanski djeluje na moj mozak, da sjecanja i uspomene naviru kao cunami.
Moja rahmetli majka je imala Parkinsonovu bolest i pred rat patila i od skleroze. Samo povremeno je imala svijetle trenutke.Gledajuci na TV-u pred rat sve one govore u skupstini, karadjiceve prijetnje, barikade u Sarajevu, svadje oko Stipe i Slobe, izrece ovo." Bogme je Tito bio veliki covjek kad je mogao sa ovom HALASOM upravljati.(rijec na s ima kvacicu).Dragi Bosanci i Hercegovci ako se sjecate koliko ova rijec ima veliko znacenje.To se kaze za skup ili gomilu, koja nema ama bas ni jednu pozitivnu osobinu. ( u prevodu ljudi bez svega moralnog).
Ja sam ponosna na nasu proslost i prije Tita, o vremenu kad su se nase komsije postivale, volile i uvazavale.Drago mi je sto mi je otac pricao dosta o tome a ja pamtila.Sretna sam sto je sacuvao onu sliku KUD "Vase Pelagica" a kod mene ostala do danas.Dobila sam nekoliko mejlova od nase dijaspore.Zahvaljuju se sto mogu na tom zapadu dokumentovati vrijeme i kulturu Banja Luke grada u toj "bozesacuvaj" Bosni).Ponose se s tim a ja se lijepo osjecam.
Nasi pretci nisu imali mogucnosti ostavljati pisane tragove o nama,jer su vecinom bili nepismeni, ali zato mi imamo ovaj blog.
Muris ima za mene odlican stil i steta je da ne pise cesce.
Pisati o nasoj stvarnosti od 1992 god. i truditi se da se pise samo o ljudima a o onima koji su cinili zlo svaka porodica sa svake strane treba da upozna svoje clanove. Nek se znaju imena i prezimena, samo zato da prestanemo biti naivni i ne dozvoliti nikad vise da nas izmanipulisu na stetu drugih.
Ja kad osjetim da trebam podjeliti svoje misli sa vama ostavljam sve i pisem, ne razmisljajuci o umjetnickoj vrijednosti napisanog, vec samo o uspomenama i emocijama koje u tom trenutku osjecam.
Pozdrav Saima Banjalucanka koja zivi u Sarajevu.Svidja mi se sto volim ova oba grada, u inat onima koji misle da je to nespojivo.

Friday, 27 February, 2009  
Anonymous Muris T. said...

Prije svega: ako sam ja Muris na kojeg se odnosi gore izrečeni kompliment - jedno veliko hvala uz obećanje da ću se potruditi da se malo aktiviram.

A što se tiče Jokija Brokija...

Moji novi sunarodnjaci (iz zemlje, uzgred budi rečeno, čija državna televizija u arhivi posjeduje snimak našeg Maršala u posjeti švedskom kralju kad mu ađutant u oficirskoj uniformi JNA pričepi ruku vratima limuzine) osjećaju vrlo često neodoljivu potrebu da sažaljevaju male i nesretne narode poput nas, posvađane sa samima sobom i sa cijelim svijetom, ugnjetavane pod diktatorskom čizmom "od kolijevke, pa do groba"...

Tako smo, gotovo odmah po dolasku ovamo, saznali da je pokojni/rahmetli/blaženopočivši Tile bio diktator, a bivša domovina, time, je li, diktatura... Naravno, niko tu ne vidi nikakav problem u tome što je taj i takav "hladnokrvni tiranin" bio "'vaki" s njihovim slobodoljubivim monarhom (koji je, baj d vej, i danas ahbab sa nekolicinom tipova od zla oca i gore matere).

Ja sam se, na sreću, davno pomirio s činjenicom da im, koliko god se trudio i upinjao (ili je baš obratno), to nikad neću uspjeti objasniti: sve te kapice i marame, zakletve i ono u šta su se pretvorile, crveni pasoš, besplatno zdravstvo i školovanje, otključane stanove... Valjda nas lakše podnose kad smatraju da postoji nešto zbog čega će uvijek biti u apsolutnoj prednosti... Pa, rekoh, nek' im bude...

I sad... Nije da mi je neka ogromna satisfakcija u cijeloj ovoj priči... Ali...

Nedavno se u program, ovaj put državnog radija, u nekoj dosadnoj, poslijepodnevnoj emisiji o uspomenama ili već čemu, javila penzionisana stjuardesa švedskog SAS-a i zbunjenoj voditeljici ispričala kako joj je najljepša uspomena u karijeri putovanje u Afriku s početka '70-ih s nekom jugoslovenskom delegacijom koju je predvodio "ljubazni, galantni gospodin kakvog do tada nije srela"... Čak je i boja Maršalovih očiju tu odigrala neku ulogu...

Pogledam kroz prozor i vidim ga - u uniformi, s cigarom u zubima kibicuje švedsku stjuardesu i kaže: "'Bem ti boga!".

I kontam: "Pa, Tile, brate, šta je JAT-u falilo?!"

Pokazalo se na kraju da demokratija i ostale blagodati savremenog, slobodarskog ("a, boga mi, i srebroljubivog", dodao bi Đuro) Zapada, izgleda, i nisu za svakoga...

Friday, 27 February, 2009  

Post a Comment

<< Home