Sarajevo - ratna sjecanja (2)

Iako mi je Saima poslala prilog jos prije tri dana odlucio sam da malo sacekam da vidim da se neko nece javiti s necim aktuelnim ali izgleda da ne vrijedi cekati. Zato evo sta nam Saima pise:

Dragi blogeri

Nisam mislila da se javim ovako brzo da vam ne bih mozda bila naporna, ali vasi komentari su mi razbili tu dilemu. Jako sam zadovoljna da ste se javili, jer ovo je za mene jedno od rijetkih mijesta na kojima mi "balkanci" mozemo normalno komunicirati. Kod nas ovde je to postalo nemoguce. Svi govorimo u jedan glas, niko nikog ne slusa, neki se i deru, ako im tema ne odgovara znaju i da se (ne znam bolji izraz od) "izdrelje" iliti "izbece".

Ja sam ova svoja pisanja radila bez nekog kronoloskog reda, ali ovo su jedine tri slike iz ratnog perioda, pa sam mislila da je to pisanje u prednosti.

Danas saljem sliku koju su njemacki novinari napravili 02.02. 96 god. Taj dan je pusten most Bratstva i jedinstva, kojim smo mi gradjani Sarajeva prvi put nakon skoro tri i pol godine presli na Grbavicu. Za nas je to bio prestanak rata.

Slika je napravljena ispred naseg "stojadina" i na platou ispred Caffe-slasticarne "Palma'. Ovde se vidi sva silina agresije na nas grad. Danas neki ljudi koji dodju prvi put u Sarajevo obicno komentarisu "pa sta, nije puno unisteno."

Poslije hapsenja Karadzica, ja malo drukcije gledam na sve. On i Raskovic iz Hrvatske su bili glavni pokretaci rata i ideolozi svega. Oni su profesionalno mogli upravljati ljudskim mozgovima i to su zestoko cinili. Hapsenje je pokazalo koja je to licnost, da je cjelu Srbiju drzala kao taoca, porodica nije znala o njemu nista, jer mu je bilo lijepo sa ljubavnicom.S mijao se cjelom Beogradu, Srbiji i medjunarodnoj zajednici ispred nosa. I zamislite cuda jos je kod mnogih heroj. Ja znam da mi iz istorije znamo za barona Minhauzena kao najveceg prevaranta i lazova. Mislim da je ova licnost za sve "vijeke vijekova" premasila i njega. Mozda bi i Hrvati i Bosnjaci bili isti da je s njima upravljao takav manipulator.

Sto se tice poredjenja Sarajeva i Banja Luke tesko je ocjeniti kome je bilo gore. Mi ovde smo da ne vjerujete, iz pracke dobijali poruke na papiru kad dolaze "vikendasi" iz Srbije koji nemaju milosti . Nismo razmijenjivali hranu nego smo po grupama zivjeli zajedno i sve zajedno trosili i djelili. Imali smo podrume , nismo se zadrzavali u djelovima stana koji su bili okrenuti prema Grbavici. Ja sam prije useljenja u zgradu "Loris" stanovala 10 god u zgradi preko puta. Dobijali smo sifrirane poruke i pisma u paketima koje su nam slali stari prijatelji. Imam sva imena u dnevniku ali ovde jos nije vrijeme da se o tome pise. Bili bi opet proglasavani "srpskim izdajnicima". Da nije bilo dobrih ljudi na sve strane ovaj rat bi bio jos gori i imao vise zrtava.

U Banja Luci je strah morao biti velik. Stari ljudi su imali obicaj da kazu "poludio od straha". To su upravitelji ljudskim mozgovima (psihijatri), itekako dobro znali. Ljudi u BL nisu mogli da izlaze, nisu imali nikakve zastite, svak je mogao upadati u kuce kad je god htjeo i raditi sta god hoce. Jedini izlaz bio je bijeg ali i taj bijeg je dobro naplacivan. Ali isto znam da je i tamo bilo ljudi koji su pomagali.

Ja bih zeljela da svako ko ima bilo kakvu dilemu ili mu se ucini da je bilo sta kontradiktorno u mom pisanju, da se javi i pita. Jako je tesko tri i pol godine smjestiti u malo teksta.

Toliko za danas.

Pozdrav Saima