SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, February 09, 2009

Umovanje zdravog razuma (drugi put)

Moja dobra prijateljica i drugarica iz osnovne skole Hafizada Huseinbegovic zvana Seka me je uputila na njenu tetku Halimu Karabegovic da pomogne oko prepoznavanja osoba sa slike KUD "Vaso Pelagic" iz 1936 god.

Tetka ima dobrih godina, a postala je nekih 50-tih godina i sama clan tog drustva.

Tetka je ziva eniciklopedija u poznavanju Banja Luke. Meni ludoj, citajuci tvoj tekst "SJECANJA", pade na pamet jedna davna serija koju smo svi obozavali gledati. Ne znam joj naslov ali glavni lik je bio Kunta -Kinte. Istrazivanje korijena jedne crnacke porodice.

Mislim da dok smo svi jos pri pameti treba se sto vise sjecati i pisati. Mozda vasi daljni potomci nece znati kako ste se nasli u Americi ako se ne ostavi traga. Mi smo ovde u corsokaku jer u nas su i nakon 15 godine glavne teme "ko je prvi poceo" i "ko je veca zrtva". Mi od toga nemamo nista a politicarima odlicno dodje. Zato bi bilo dobro da se svi ali bas svi i ovde i tamo sjecaju svojih licnih dozivljaja ovih godina ludila i o njima pisu.

Sliku ponovo saljem jer na njoj ni jedna licnost nije ziva, a mozda ce neko prepoznati svog oca ili djeda, majku ili nanu.

Pocinjem od zadnjeg reda sa lijeva na desno i to samo imena kojih se tetka Halima 100% sjeca. Ako neko prepozna jos nekoga bilo bi dobro da se dopunjava.

Treci red

1. Safet Husedjinovic (moj otac)
2. Hakija Karabegovic
3. Besim Burazerovic (dajdja Nane Ibrahimbegovica)
4. Djabic -ime zaboravljeno (bio stolar kod Ferhadije)
5. Caruga (ime zaboravljeno)
6. Djabic Edhem
7.------------------------- (nepoznat)
8.Kovacevic Jovan

Drugi red

1.--------------------------
2. Mujo Karabegovic
3.--------------------------
4. Cejvan (ime zaboravljeno)
5. Hrustic Mustafa
6. Tosic Milkan (dugo u Gospodskoj imao krojacki salon)
7.---------------------------
8.---------------------------
9.---------------------------
10. Kovacevic Adem

Prvi red

1. -----------------------------

2. Atifa Maglajlic - udata Fazlic (zahvaljujuci javljanju kcerke Jasne Stupar)
3.-----------------------------
4. Tetaric Hetka
5. Karabegovic Ajsa
6. Milan (covjek sa naocalima zaboravljeno prezime) voditelj drustva
7. Jarko Pleciti (covjek sa stapom - horovodja)
8. Maglajlic Djemila
9. Muniba Katana
10. Rasema Katana

Tri zene izmedju redova nepoznata imena i osobe.
Moguce da neki mozda nisu prezivjeli rat jer su vecina bila u partizanima ili pomagali NOP ili se nisu ponovo aktivirali u KUD.

Bila bih sretna kad bi se popunili i ovi prazni redovi, a dozvoljavam i neki procenat greske, ali tetkin duh i memorija su nesto nevidjeno.Postivala sam bonton pa nisam damu pitala za godine ali ima ih dosta.

Pozdrav Saima


Labels: ,

5 Comments:

Blogger co said...

Saima.

Vidim da slicno razmisljamo iako smo hiljadama kilometara udaljeni. Ako je suditi po reakcijama, malo nas je. Zelja da se neke stvari sacuvaju za neke buduce generacije i ne zaborave ocigledno ne postoji. To se moze zakljuciti prateci diskusije na vecini banjaluckih foruma koje mozes naci na Internetu. Nasoj raji je, uglavnom, do zabave. Sve ostalo je nebitno. Ne kazem da se mora baviti samo ozbiljnim temamam ali ima mnogo toga sto bi nas trebalo zanimati. Evo i na tvoj prilog o nekadasnjim clanovima Pelagica ne izaziva reakcije jer malo koga to zanima. Nasa djeca su takodjer u drugom fazonu i imaju nekakve svoje prioritete. Vjerojatno je to normalno jer se oni na svoj nacin bore sa svakodnevnicom u koju su gurnuti bez ikakvih priprema. Mozda ce tek njihova djeca, ili djeca njihove djece, postavljati pitanja odakle su im korijeni i kako su njihovi preci stigli u Ameriku (ili Norvesku, Svedku, Kanadu…). Srecom na Internetu ima dovoljno toga napisanog pa ce im biti lakse da povezu kockice nego sto je to bilo generacijama prije njih kada je svaka pisana rijec vrijedila bogatstvo. Ja se ovdje, tu i tamo, imam prilike upoznati s potomcima ljudi iz nasih krajeva i vrlo je iteresantno primijetiti kako ih zanimaju mnoge stvari i kako o njima malo znaju, iako je Internet tu.

A ona serija koju spominjes se zvala Korijeni (Roots) i jako dobro je se sjecam jer sam je pratio sa velikim zanimanjem.

Monday, 09 February, 2009  
Anonymous Jasna Stupar said...

Kad je tekst Umovanje zdravog razuma, a sa njim i slika KUD "Vaso Pelagic" iz davne 1936god. prvi put izasao, nisam mogla vjerovati da sam na slici prepoznala moju mamu. Prelijepo iznenadjenje, suze radosnice....
Posto se tada nisam javila, ne mogu da odolim da se povodom drugog objavljivanja iste slike ne javim.
Moja mama je Atifa Maglajlic-udata Fazlic i na slici sjedi u prvom redu i prva je zena sa lijeve strane slike. Na zalost, kao i niko sa ove slike, ni moja mama vise nije ziva, pa mislim da nije ni potrebno da kazem koliko me ja ova slika vratila u proslost i evocirala prelijepe uspomene na moju dragu mamu.
Par osoba sa ove slike poznajem sa starih slika moje mame (neke jos imam), ali na zalost njihova imena ne znam.
Bilo bi lijepo da se i imena ostalih clanova drustva saznaju, jer je ovo vrijedan dokument nase proslosti.
Ako me sjecanje jos dobro sluzi, ova ili slicna slika je objavljena u casopisu "Putevi" u Banja Luci davnih osamdesetih godina. Moja sestra koja jos zivi u Banja Luci je sacuvala primjerak tog casopisa kao dragu uspomenu na nasu mamu.
Koristim ovu priliku i da se zahvalim Co-u na tekstu Sjecanja, u kome se sjeca svog pokojnog kuma i mog nerodjenog brata, Mihe Fazlica i njegove porodice. Miho i ja smo od dva brata djeca. Na zalost Miho je otisao mlad, ali je ostalo divno sjecanje na njega i njegov veseo duh i uvijek nasmijano lice.
Pa, red je da se i predstavim. Zovem se Jasna Stupar, rodj.Fazlic.
Kao i mnogi, i ja sam sa mojom porodicom napustila Banja Luku, i dosla u Toronto, Canada krajem 1992.god.
Radim kao medicinska sestra u jednoj od ovdasnjih bolnica na porodjajnom odjelu, posao koji sam i u Banja Luci radila 21.god. Moja djeca Vedran i Seka vec imaju svoje porodice. Vedran ima troje djece, pa moj muz i ja sada kao baka i deda uzivamo u nasim unucuma.
Pozdrav svim Blogovcima,
Jasna Stupar

Monday, 09 February, 2009  
Blogger co said...

Sta reci nego da mi je bilo drago kada stize komentar od Jasne a siguran sam da ce se i Saima obradovati kada vidi da njen trud nije bio uzalud. Svaki komentar, ma kakav da je, predstavlja podstrek da se ovaj blog odrzi, da vrijeme utroseno za pripremu priloga nije bilo uzalud. A ovo Jasnino javljanje je posebna zadovoljstvo jer se eto pokazalo da jos ima onih koji su vezani za objavljenu fotografiju a uz to se uspostavilo da postoje i neki drugi razlozi Jasninog javljanja. Eto ni u snu nisam mogao sanjati da je neko ko je rodbinski vezan za pokojnog Mihu takoreci u komsiluku. S Mihinim bratom Mirzom sam se cuo telefonom jos jako davno (cini mi se da se javio iz Utah-a) ali od tada nemam nikakvih informacija.

Evo ovaj Saimin prilog, a i slike koje stigose emailom, su jos jedan dokaz da nas ima na sve strane svijeta, da smo se razasuli i da nas je veoma tesko ponovo povezati i da ne bi trebali sve prepustati zaboravu. Potrebno je samo malo truda da pa se opet druzimo, makar ovako, preko ‘zica’.

Monday, 09 February, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Posjedujem Monografiju RKUD "Pelagic" koja je izasla 2003 god. povodom 75 godisnjice postojanja ovog Drustva. U knjizi se nalazi spisak dosadasnjih clanova u kojem nisam mogla naci pola od navedenih imena. Pokusacu da saznam iz kojih izvora su koristeni podaci i nastojati da prosire spisak clanova, jer nije pravedno da su izostavljeni. Bila sam clan Drustva i znam koliko je entuzijazma, truda i ljubavi meni bilo potrebno da "osvjetlam obraz", a mogu samo zamisliti kako je bilo kada su tek pocinjali sa radom u ona burna politicka vremena.
Sajmi hvala za ovaj prilog,Jasni se isto zahvaljujem na javljanju, jer niko ne smije biti zaboravljen.
Pozdrav, Djulijana

Wednesday, 11 February, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Jako me je obradovalo Jasnino javljanje, pogotovo sto se javila iz daleke Kanade, a sad dok joj ovo pisem imam dojam kao da se odavno poznamo.Otac mi je pricao da je u tom KUD- bilo nevjerovatno prijateljstvo, pa gledajuci na slici mog oca i njenu majku vjerujem da ta bliskost mozda i odatle dolazi.Pricao je kako su pred rat znali da u povratku iz KUD-a pjevaju ulicom "Ustajte prezreni na svijetu" a onda se pojave zandari.Oni u trenutku promjene pjesmu u "Boze pravde" i zandari zastanu kao ukopani.To je isto ispricala i teta Halima.Ja sam uvijek voljela slusati oceve price o proslosti, za razliku od ostalih dijelova moje porodice.Ti si Milane dobro rekao da mladi uvijek furaju naki svoj film izgleda u svim vremenima.
Moj suprug Vice sad zali sto nije slusao vise price svog oca iz NOB-a .Sad se rado sjeca ove oceve price.Veljko Lukic "Kurjak" i njegov otac su dobili neki zadatak u nakom selu kod Bjeljine.
Bili su sakriveni u nekoj kuci i to je bilo dojavljeno cetnicima.Oni su vikali Veljku da se preda.Veljko je tad rekao mom svekru."Za tebe ne znaju traze samo mene.Ja cu se predati a ti kad bude prilike bjezi."Tako je i bilo.Moj svekar je prezivio a Veljko nije.

Zbog toga sam ja odlucila da po uzoru na tvoja Sjecanja javim se i ja nekim rijetkim fotografijama iz ovog rata.Meni je neprijatno sugerisati ikome da shvati da je istorija ono sto se ljudima licno desavalo.Mislim nekad da je u Bosni sutnja vjekovima o svemu uvijek dovodila do tragedija
Zbog toga smo dobar materijal da s s nama manipulise.Znanje je moc a mi volimo zivjeti u neznanju.

Meni se javila i Seima Visic i ona raspetljava neka imena, pa se mozda jos spisak popuni. To cemo naknadno dopuniti. Hvala Djulijani sto sudjeluje u ovome.Monografija je izisla 2003 pa ne znam ko je ucestvovao u tome.Mozda ljudi koji proslost vode od 92 god.ili dobronamjerni ljudi koji nisu imali odakle dobiti informacije.
Pozdrav od Saime.

PS.

Ja sam u prva cetiri razreda osnovne skole imala drugaricu Radmilu Stupar, bile smo bliske drugarice.Mislim da joj je otac bio vojno lice.Napustila je BL poslije IV osnovne i nikad vise nisam cula za nju.Ako je Jasna zna bilo bi mi drago da javi. Mi smo 47-mo godiste a uciteljica nam je bila Jocic Stojanka.

Wednesday, 11 February, 2009  

Post a Comment

<< Home